Ovog vikenda BiH je potreslo teško ubistvo u Banjaluci. Mjesec dana ranije sve je zatekla vijest iz Tuzle, kada je muškarac ubio svoju suprugu, nakon čega je sebi pucao u glavu. Ili kada je sin u neuračunljivom stanju ubio majku u Kaknju.
Svi se i danas živo sjećamo mladića iz Laktaša koji je krajem oktobra zbog ismijavanja na društvenim mrežama sebi oduzeo život, a mjesec dana prije njega mladić iz Prnjavora…
A broj samoubistava se, kaže domaća statistika, povećava od 2019. godine, kao i starosna dob osoba koje posežu za oduzimanjem vlastitog života- na to se odlučuje sve više mlađih ljudi, starosti od 30 do 40 godina.
Koji su uzroci sve učestalijih slučajeva brutalnih ubistava, ali i samoubistava u BiH? Da li su neke tragedije mogle biti spriječene?
Psihologinja Danijela Ostojić kaže da bosansko-hercegovačko društvo, u mnogim svojim aspektima, proživljava tešku i kontinuiranu krizu. To se, podvlači, ne dešava samo sada. “Sada je to naglašeno, pojačano, ali ni to nije spektakularno, jer se već dugo godina se nalazimo u sličnim društvenim okolnostima”, kaže Ostojić, dodajući da je dugogodišnja, kontinuirana kriza značajno uticala na mentalno zdravlje stanovništva.
“Moje mišljenje je da je mentalno zdravlje u BiH izuzetno ugroženo, narušeno i da postoje veliki problemi u svim oblastima. Kolege koje rade u kliničkoj praksi to najbolje znaju. Sam podatak da su naši psihijatrijski kapaciteti popunjeni do maksimuma govori sve. Procjenjuje se da nam treba najmanje još dvije psihijatrijske bolnice da bi mogli da smjestimo akutna stanja, iako je tendencija da se ljudi izmještaju iz psihijatrijskih ustanova da se liječe u zajednici, međutim, naša zajednica i društvo ne prepoznaju bilo kakav problem sa mentalnim zdravljem. Onda se dešava da ljudi koji su oboljeli od težih duševnih oboljenja slobodno šetaju ulicom, jer su kapaciteti popunjeni“, objašnjava Ostojić.
Pojašnjavajući na koje je sve načine stanje u društvu uticalo i utiče na mentalno zdravlje, naša sagovornica kaže: „Najblaže što se može reći jeste da se naše društvo nalazi u jednom prolongiranom akutnom stresu, u posttraumatskoj reakciji, u sindromu sagorijevanja, u raznim anksioznim i depresivnim stanjima. Sve su to kategorije koje su izuzetno zastupljene u BiH. Sve ovo se dešava zbog uslova življenja i društvenog konteksta i svega onoga što se nama dešava posljednjih 30 godina“, jasna je Ostojić.
I psiholog Marko Romić za BUKU kaže da su sva samoubojstva i ubojstva posljedica stanja i sveukupnih odnosa u našem društvu. A naše društvo, dodaje, je društvo u kojem vlada duboka kriza u svim aspektima i segmentima, ekonomskom, socijalnom, političkom, moralnom.
“Sve više ljudi gubi tlo pod nogama. Porodica, kao temelj društva ne uspijeva realizovati svoju odgojnu zadaću. Stalno se promoviše život “na visokoj nozi”, a ljudima se ne omogućuje da žive od svoga rada. Sve to zajedno rezultira teškim frustracijama, koje prerastaju u razna neprilagođena ponašanja”, kaže Romić za BUKU.
Naši sagovornici se slažu da je pravovremena intervencija i identifikacija osoba kojima je potrebna pomoć prvi korak ka smanjenju broja samoubistava, ali i ubistava.
Nadalje dodaje, Romić, država i društvo, moraju učiniti puno toga, počevši od od vladavine zakona i pravde, preko boljih ekonomskih uslova, promovisanja zdravijih načina i stila života, isticanja pozitivnih događaja i ljudi…