Aleksandar Žolja za BUKU: Dejton je donio mir, ali je etničke podjele trebalo prevazići još prije tri decenije

Aleksandar Žolja, predsjednik Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, smatra da je Dejtonski sporazum zaustavio rat i građanima donio mir, ali da je etnički princip, zamišljen kao privremeno rješenje, vremenom postao trajni okvir političkog i institucionalnog života. Izlaz vidi u evropskim integracijama, vladavini prava i odgovornijoj vlasti.

Trideset i jednu godinu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina i dalje funkcioniše u političkom i institucionalnom okviru koji je uspostavljen nakon rata. Ono što je trebalo biti privremeno rješenje za zaustavljanje sukoba i postepeno prevazilaženje etničkih podjela, s vremenom je postalo sistem u kojem su političke pozicije, interesi i postojeći odnosi moći duboko ukorijenjeni.

Aleksandar Žolja, predsjednik Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, smatra da Dejtonski sporazum ipak treba posmatrati prije svega kroz njegovu osnovnu svrhu, a to je zaustavljanje rata. Njegova najveća vrijednost, ističe, jeste to što su prestali oružani sukobi i što je građanima omogućeno da ponovo počnu živjeti bez neposredne ratne opasnosti.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Mislim da je Dejton donio mir. Bez obzira na to što je Dejtonski sporazum na neki način zaključio rat u Bosni i Hercegovini, sukobi su zaista zaustavljeni. Mislim da je običnim građanima donio mir“, kaže Žolja za BUKU.

Kao jedan od pozitivnih rezultata sporazuma izdvaja i povrat imovine, što smatra posebno važnim kada se Dejton uporedi s iskustvima drugih postkonfliktnih društava. Navodi primjer Kipra, koji je podijeljen na turski sjeverni i grčki južni dio, gdje ljudi ni danas ne mogu u potpunosti ostvariti pravo na povrat svojih nekretnina.

Prisjećajući se dokumentarne emisije o porodicama koje su izbjegle tokom sukoba na Kipru 1974. godine, Žolja navodi primjer čovjeka koji je morao nastaviti otplaćivati kredit za stan iz kojeg je izbjegao i u koji se nikada nije vratio, iako neko drugi i danas živi u toj nekretnini.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Dejton je omogućio ljudima da vrate svoju imovinu. Na Kipru ljudi ni danas ne mogu da vrate svoje nekretnine. Zato smatram da Dejton ima određene, uglavnom pozitivne rezultate i da ga prije svega treba posmatrati kao mirovni sporazum“, ističe Žolja.

Privremene etničke podjele postale trajni politički sistem

Međutim, zaustavljanje rata nije značilo i stvaranje temelja za drugačije, građansko društvo. Jedna od najvećih manjkavosti Dejtonskog sporazuma, smatra Žolja, jeste upravo činjenica da je etnički princip, koji je u poslijeratnom periodu trebalo da posluži kao prelazno rješenje, ostao temelj političkog i institucionalnog uređenja Bosne i Hercegovine.

Prema njegovom mišljenju, ustavni okvir uspostavljen Dejtonom morao je biti mijenjan najkasnije tri godine nakon potpisivanja sporazuma, kako bi se postepeno prevazilazile podjele i stvarali uslovi za drugačije funkcionisanje države.

„Etničke podjele trebalo je da budu privremeno rješenje, svojevrstan most nakon sukoba. Nije bilo realno očekivati da se odmah nakon rata izgradi građansko društvo u kojem će ljudi međusobno poštovati jedni druge i u kojem će institucije funkcionisati na drugačijim principima. Zato je etnički princip tada ugrađen u sistem, ali je trebalo raditi na njegovom prevazilaženju“, objašnjava Zolja.

Umjesto toga, 31 godinu kasnije, političke pozicije su, kako kaže, zabetonirane, a očuvanje postojećeg sistema sve manje ima veze s izvornim razlozima zbog kojih je uspostavljen. U prvi plan došli su privatni i politički interesi, kao i strah od gubitka pozicija i privilegija.

Žolja upozorava da je tokom godina izgrađena ogromna administrativna struktura, u kojoj su brojna ministarstva, parlamenti i druge institucije postali prostor za uspostavljanje različitih političkih i interesnih veza.

„Danas su u pitanju mnogo više privatni interesi i strah od gubitka političkih pozicija nego što je riječ o stvarnoj potrebi da se očuva takav sistem. Nije tu riječ samo o ministarskim pozicijama u entitetskim ili kantonalnim ministarstvima, nego i o različitim vezama i interesima koji su se razvili unutar institucija. Tako je nastao jedan, rekao bih, sistem uhljebljivanja“, smatra naš sagovornik.

Takav model, dodaje, zakočio je ne samo promjene ustavnog uređenja nego i suštinsko prevazilaženje etničkih podjela.

Evropske integracije kao prilika za odgovornije društvo

Govoreći o narednim decenijama, Žolja kaže da je teško predvidjeti u kojem pravcu će se Bosna i Hercegovina razvijati, ali određenu nadu polaže u evropske integracije i promjene političkih okolnosti u regionu, posebno u Srbiji, čiji uticaj na Bosnu i Hercegovinu smatra veoma značajnim.

Očekuje da bi evropski put mogao biti ubrzan i da bi približavanje Evropskoj uniji moglo doprinijeti tome da etničke razlike prestanu biti dominantno političko pitanje, a da u prvi plan dođu odgovornost vlasti i potrebe građana.

„Važno je da, bez obzira na te razlike, dobijemo odgovornu vlast. Čini mi se da se vlast često krije iza etničkih podjela, a zapravo ih koristi za ostvarivanje vlastitih interesa“, kaže Žolja.

Ipak, upozorava da evropske integracije ne treba posmatrati isključivo kao proces čiji je krajnji cilj članstvo u Evropskoj uniji. Njihova suštinska vrijednost, smatra, nalazi se u standardima i principima koje Bosna i Hercegovina mora usvojiti kako bi postala funkcionalnije i pravednije društvo.

Rat u Ukrajini i pandemija kovida posljednjih godina usmjerili su pažnju evropskih institucija na druge izazove, ali Žolja smatra da evropski put Bosne i Hercegovine ostaje izuzetno važan upravo zbog vrijednosti koje podrazumijeva.

„Evropske integracije nisu bitne samo zbog Evrope, nego zbog vrijednosti koje Evropa traži od nas, a koje su, u suštini, ljudske vrijednosti. To su prije svega vladavina prava, ravnopravnost, pravo na pravdu, posao, zdravlje i zdravu životnu sredinu“, ističe on.

Za Bosnu i Hercegovinu to bi, zaključuje, trebalo značiti i izlazak iz politike koja se decenijama oslanja na etničke razlike, te stvaranje društva u kojem će institucije odgovarati građanima, a ne interesima političkih struktura koje njima upravljaju.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije