Foto: TV SA
Svi oni koji su pratili
političku scenu u Bosni i Hercegovini prethodnih godina znaju otprilike da se
strankama na vlasti, između ostalog, zamjeralo i kadroviranje. Tačnije, stranke
opozicije su redovno spočitavale strankama da su u bitne institucije i ministarstva
imenovali ljude koji su nestručni, ali su zato stranački podobni i poslušni.
Tu je i famozna
depolitizacija javnih preduzeća, koja je i obaveza BiH na putu ka Evropskoj
uniji, s obzirom da je dio 14 prioriteta Evropske komisije.
S obzirom da su kritičari
prethodne vlasti u Federaciji BiH dobili
priliku formirati vlast, u najmanju ruku se očekivalo da ne rade isto ono za
šta su kritikovali prethodnu vlast.
Prvi pik na draftu
No, prije nego je nova vlast
uopšte i formirana, nova koalicija, koja je na početku bila Osmorka, a sada
Četvorka, pokazala je da ne planira
promijeniti ono za šta je druge kritikovala.
To su nam otkrili prijedlozi
stranaka Trojke za ministre u Vijeću ministara BiH. Nekoliko je poteza koji
ukazuju da SDP BiH, Naša stranka i Narod i pravda ne razmišljaju ništa
drugačije od svojih prethodnika.
Iako su mjesecima potencirali
priču, pa na kraju na tome temeljili i kampanje, da će, ukoliko budu imali
priliku da preuzmu vlast, na ključne pozicije imenovati najkvalitetnije kadrove
koje imaju, to se nije desilo.
A šta smo dobili u procesu
formiranja vlasti?
Pa, saznali smo i to da su se
državna ministarstva između stranaka Trojke dijelila po principu “pikova”.
Dakle, nešto poput NBA lige u
košarci, gdje na draftu najtalentovanijeg igrača bira ekipa koja ima prvog
pika.
Eh tako su i stranke Trojke
umislile da se nalaze na NBA draftu i međusobno razdijelile “pikove”.
Da li su do “pikova” dolazili
žrijebom iz kinder jajeta ili na osnovu glasova na prethodnim izborima nije ni
bitno. Bitno je da na ključnim pozicijama neće biti najsposobniji kadrovi koje su imali na raspolaganju.
Ipak, s obzirom da Vijeće
ministara nije NBA liga, to se moglo i drugačije rasporediti.
Pa tako naprimjer, za šefa
bh. diplomatije izabereš najsposobnijeg, a ne po principu da NiP ima “prvi pik”
i da bira ministarstvo, te da shodno tome izabere Ministarstvo vanjskih
poslova.
Dakle, ovakvom raspodjelom,
po principu “pikova”, realno je da se desi da u Našoj stranci ili SDP-u imate
kadrove koji su sposobniji za funkciju šefa bh. diplomatije, ali kakve koristi
kad nemaju “prvog pika”.
Isto tako, ako je Naša
stranka dobila “trećeg pika”, na raspolaganju joj je ostalo samo Ministarstvo
prometa i komunikacija BiH, i bez obzira da li ima sposobnih kadrova za ovo
ministarstvo ili ne, ona će ga prihvatiti, jer joj je samo to ostalo na stolu.
Damir Arnaut, zastupnik Naše
stranke u Parlamentu FBiH, gostujući na jednoj televiziji je kazao kako su njegove
stranačke kolege Edin Forto, Predrag Kojović i Nasiha Pozder išli na Jahorinu
kako bi pregovarali s Miloradom Dodikom o tome da zamijene ministarstva.
Naime, Naša stranka je od
Dodika tražila Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a u zamjenu
nudila Ministarstvo prometa i komunikacija BiH.
Ishod smo svi vidjeli, Dodik
nije pristao na razmjenu i Našoj stranci je ostala jedina mogućnost da
kandiduje ministra za promet i komunikacije.
No, i tu se pojavio problem
za Našu stranku, s obzirom da su porasli apetiti predsjednika stranke Edina
Forte, te da je želio da stranka predloži isključivo njega za državnog
ministra. S obzirom da Forto dolazi iz reda Ostalih, ostala je otvorena prilika
Dodiku da on predloži Bošnjaka za
ministra.
To je posebno problematično s
obzirom da Zakon o vijeću ministara kaže da se odluke u drugom krugu glasanja
mogu donijeti i ukoliko postoji konsenzus koji podrazumijeva glas barem jednom
ministra iz svakog konstitutivnog naroda.
“U slučaju da se konsenzus ne
postigne, predsjedavajući Vijeća ministara saziva člana, odnosno članove Vijeća
ministara koji je (su) protiv kako bi se postiglo rješenje. U slučaju da
konsenzus ne bude postignut u roku od sedam dana ni na taj način, odluku donosi
Vijeće ministara u skladu sa stavom (1) ovog člana, s tim da navedena većina
podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda”, dio
je iz Zakona o Vijeću ministara BiH.
Dakle, ovakav način glasanja važi za
sva imenovanja koja ne mora potvrđivati Parlamentarna skupština BiH. Shodno
navedenom, SNSD i HDZ mogu izglasati sve odluke na Vijeću ministara koje žele,
ukoliko za tu odluku “digne ruku” barem jedan Bošnjak. A s obzirom da je SNSD
predložio jednog Bošnjaka, takva opasnost u budućem sazivu Vijeća ministara
postoji.
Ambasada SAD-a uzalud upozoravala
Na moguće posljedice ovakvog
rasporeda ministara u Vijeću ministara, članove trojke su, prema riječima
Arnauta, upozorili i iz Ambasade SAD-a u BiH.
“Iz Ambasade SAD-a su, između
ostalih, i mene zvali i pitali je li mi znamo šta znači, prema tom Lajčakovom
zakonu, Bošnjak u Vijeću ministara kojeg kontroliše Dodik. Na kraju krajeva, sam Dodik je dao izjavu da
je odustao od Denisa Šulića jer su se pojavile informacije da će Bošnjak u ime
njegove stranke biti problem zbog odlučivanja”, kazao je Arnaut gostujući na
N1.
Postavlja se pitanje kako je
moguće da su sebi Naša stranka i Trojka u cjelini dopustili da zbog imenovanja
Forte u Vijeće ministara dovedu se u opasnost da Dodik imenuje Bošnjaka u
Vijeće ministara i na taj način, potencijalno, ostvari kontrolu nad
odlučivanjem u ovom izvršnom organu vlasti zajedno s HDZ-om.
Bez obzira na to što se Forto
iz reda Ostalih imenuje u Vijeće ministara, nije bilo potrebe da Dodik imenuje
Bošnjaka.
“Imenovanje Hurtića, ukoliko
se desi, prema Zakonu o vijeću ministara BiH znači da SNSD i HDZ imaju sve
poluge vlasti. Hurtić je trenutno ministar u SNSD-ovoj vladi u Republici
Srpskoj, čovjek koji je javno najavio da će Dodiku omogućiti četvrtog delegata.
Ja mislim da je Dodik samo iskoristio priliku da imenuje Bošnjaka, i Osmorka je
rezolutno trebala reći ne dolazi u obzir. Imenuj četiri Srbina, imenuj još
jednog Hrvata, imenuj još jednog iz reda Ostalih, ali Bošnjaka ne možeš”,
upozorio je Arnaut.
Zašto je Arnaut ostao sam?
Ono što posebno zabrinjava
jeste da je Arnaut u ovoj priči ostao sam. Baš kao i u priči o četvrtom
delegatu za Klub Srba u Domu naroda PSBiH.
Kako je moguće da u Našoj
stranci, SDP-u i NiP-u više nikome nije stalo do države osim Arnautu. Kako je
moguće da je samo postalo bitno kojeg “pika” imaš i kako će predsjednik stranke
što prije zasjesti u ministarsku fotelju.
Ipak, s obzirom da je Naša
stranka prilikom glasanja za rukovodstvo Zastupničkog doma imala principijelnu
Sabinu Ćudić, koja je, kaže, iz principijelnih razloga odbila glasati za
imenovanje Marinka Čavare, jer je na “crnoj listi” SAD-a, realno bi bilo
očekivati da i ovaj put bude principijelna pa da ne podrži Vijeće ministara u
kojem će SNSD i HDZ imati apsolutnu kontrolu.
Također, nakon što je na
istoj sjednici podržao imenovanje Čavare u Kolegij Zastupničkog doma, Predrag
Kojović, zastupnik Naše stranke je također izražavao kajanje zbog svog poteza,
pa će i u njegovom slučaju biti zanimljivo vidjeti da li je naučio išta na
svojim greškama i kršenju vlastitih principa koje je nekada javno promovisao.
Bit će zanimljivo vidjeti
koliko je zaista pomenutim zastupnicima Naše stranke do principa i stabilnosti
države, ili se, ipak, njihovo političko djelovanje svelo samo na što brže
ustoličenje predsjednika Forte.
Naravno, nije ovo ključni
ispit samo za Ćudić i Kojovića, već i za brojne druge zastupnike kojima su puna
usta države, principa, morala i etike.