Autor: Erwin Cooreman, specijalni predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Bosni i Hercegovini
Velike prirodne katastrofe postaju sve češće i teže širom svijeta. Bosna i Hercegovina nije izuzetak, s obilnim padavinama prošlog petka koje su dovele do nekih od najgorih poplava koje je zemlja doživjela u posljednjoj deceniji. Nakon dugog, sušnog ljeta, zajednice u južnim i centralnim dijelovima zemlje bile su pogođene rastućim nivoima vodostaja i klizištima koja su nanijela ogromne štete infrastrukturi, prekinule pristup ključnim cestama i željezničkim prugama, te uništile kuće i druge objekte u mjestima poput Jablanice, Kiseljaka, Kreševa, Fojnice i Vareša. Više od 20 osoba izgubilo je živote, a mnogi su izgubili svoje izvore prihoda.
U ovim tragičnim trenucima često pronalazimo našu ljudskost, ujedinjujući se preko nacionalnih, etničkih i političkih granica, kako bismo pružili podršku. Spasioci neumorno tragaju za nestalim osobama, dok pomoć u vidu opreme i osoblja pristiže iz cijele zemlje. Kroz Mehanizam Evropske unije za civilnu zaštitu, ukupno 12 zemalja je ponudilo pomoć ili šalje zalihe, uključujući susjednu Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru. Medicinsko osoblje u najteže pogođenim područjima, posebno u Jablanici, radi danonoćno kako bi osiguralo da ljudi dobiju medicinsku pomoć koja im je prijeko potrebna.
Usred ove krize ne smijemo zanemariti mentalni teret koji ovi traumatski događaji ostavljaju na pogođene osobe, ne samo na žrtve poplava, već i na medicinske radnike, spasioce, vatrogasce i timove civilne zaštite koji su na prvoj liniji odgovora. Oni rade dan i noć pod ogromnim pritiskom, pomažući drugima, čak i ako su sami pogođeni. Emocionalni teret ovih događaja može dovesti do dubokih psiholoških posljedica, uključujući posttraumatski stresni poremećaj i druge dugotrajne izazove za mentalno zdravlje.
Dok obilježavamo Međunarodni dan mentalnog zdravlja 10. oktobra, koji se ove godine fokusira na mentalno zdravlje na radnom mjestu, želim istaknuti hitnu potrebu da se obrati pažnja na mentalno zdravlje profesionalaca koji odgovaraju na ovu katastrofu. Ovi pojedinci izloženi su izvanrednom stresu koji, ako se njime ne upravlja pravilno, može rezultirati sindromom sagorijevanja, stanjem obilježenim iscrpljenošću, emocionalnim udaljavanjem i padom radne učinkovitosti. Sagorijevanje je rastuća kriza u poljima hitnih intervencija. Ako ne podržimo ove radnike, posljedice mogu biti razorne, kako za njih, tako i za zajednice kojima služe.
Srećom, napori da se ublaže ovi negativni utjecaji su već u toku. Asocijacija psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine brzo je mobilizirala specijalizovane timove kako bi pružila psihosocijalnu podršku onima koji su pogođeni poplavama i klizištima. Ova brza intervencija je ključna, jer bez nje emocionalni oporavak od takvih katastrofa može trajati godinama. Jednako važno, podrška na nivou zajednice može pomoći u jačanju otpornosti i kolektivnom ozdravljenju.
Osim odgovora na neposredne potrebe pogođenih, moramo se suočiti i sa stigmatizacijom mentalnog zdravlja. Mnogi pojedinci oklijevaju da potraže pomoć zbog straha od diskriminacije ili osude, posebno u stresnim profesijama kao što su zdravstvena zaštita i hitne intervencije. Imperativ je da zajedno radimo na rušenju tih prepreka i stvaranju kulture u kojoj je traženje pomoći za mentalne probleme znak snage, a ne slabosti.
Moralna obaveza je jasna. Moramo dati prioritet mentalnom zdravlju onih koji su na prvim linijama hitnih situacija. Pružanjem resursa, podrške i sigurnih radnih uslova, možemo pomoći u ublažavanju negativnih utjecaja stresa na radnom mjestu i izgraditi otporniju radnu snagu. To zahtijeva dugoročno planiranje, ulaganja i posvećenost rješavanju osnovnih uzroka sagorijevanja. Na taj način osiguravamo, ne samo zdravlje naših radnika, već i opću dobrobit naših zajednica u suočavanju s budućim izazovima.
Mentalno zdravlje nije luksuz, to je potreba, posebno za one koji nose najteži teret u vremenima krize. Dok nastavljamo obnovu nakon poplava, ne zaboravimo na psihološki oporavak koji također mora biti sproveden i obavežimo se na pružanje kontinuirane podrške onima kojima je ona najpotrebnija.