Nikoloz
Bezhanisvilli je gruzijski reditelj kratkih filmova i TV dokumentaraca. Njegov
rad fokusira se na postsovjetska društva i probleme homofobije i nasilja u Gruziji
i ukrajinsko-ruskom konfliktu.
„Pogledate li proteste gruzijskih
filmaša koji su počeli prije više od godinu dana, vidjet ćete pravi pritisak i
pokušaj cenzure. Protestima protiv Ministarstva kulture, ministrice Tee
Tsulukiani i njenih saveznika u Nacionalnom filmskom centru Gruzije pridružilo
se više od 400 filmaša koji bojkotuju njihov rad. Novi zakon o stranim agentima
samo je oruđe koje nas treba plašiti u našoj borbi. Mračni dani slobode u
Gruziji utiču i na štampu i na umjetnike, kako smo rekli, ali i na medicinske
radnike, farmere, sve šire grupe“ – kaže Bezhanishvili u razgovoru za BUKA
magazin.
Možete
li objasniti kontekst zakona kojim bi se civilno društvo označilo stranom
agenturom?
Da ne bismo tumarali i da odmah
pređemo na stvar: Gruzijska vlada povlači potez iz Putinove knjige uputstava.
Pretvara se da je demokratija dok ućutkuje svakog ko se usuđuje da ih
kritikuje. To nije samo malo prepucavanje unutar Gruzije, već dio šireg plana
Rusije da spletkari u našim poslovima. Šta je problem s ovim zakonom? On
prisiljava grupe koje dobijaju novac iz inostranstva da se proglase „stranim
agentima“, postavlja im metu, otvara prostor za uznemiravanje. To je podmukli
načinda se ugasi svako neslaganje sa vladom. Evo cijelog problema: Gruzija želi
da se udobno smjesti u Evropsku uniju, a ovaj zakon ide protiv EU standarda
transparentnosti, demokratije, itd. Evropska unija nije sretna zbog toga i
upozorava Gruziju da ovakav zakon može uništiti plan za pridruživanju. Igrajući
prema Putinovoj taktici, Gruzijska vlada sama sebi puca u nogu kojom korača ka
članstvu u EU. Kritičari upozoravaju na izbezumljen potez donošenja zakona koji
bi mogao uplašiti donatore koji podržavaju vladavinu ljudskih prava i vladavinu
dobrog upravljanja. Upozoravaju da bi proglašavanje „agenata stranog uticaja“
moglo ugasiti finansiranje od donatora iz inostranstva i učiniti civilno
društvo metom vladinog uznemiravanja. Sumnjiv način kojim vlada želi da zadrži
kontrolu i izbjegne kritiku ne pogađa samo aktiviste. Pomenuti zakon je
postavljen prilično nejasno, tako da svaka grupa koja se na bilo koji način
finansira iz inostranstva može biti u uhvaćena u zamku. Ljudi su bijesni zbog
ovog zakona ne samo u Gruziji, već i izvan nje. Na ulicama su protesti mase, i
svi borci za ljudskka prava uključujući i Evropsku uniju lupaju u bubanj. Motiv
koji stoji iza ovog uticaja je dvostruk: prvo se ometa put Gruzije ka članstvu
u EU, potom se manipuliše predstojećim parlamentarnim izborima u oktobru. Vlada
nastoji da ućutka glasove neslaganja, posmatrače i nevladine organizacije tako
da izbjegne transparentnost i kritiku.
Koje
se zabrane nastoje uvesti civilnom društvu ovim zakonom?
Ovaj zakon neće u potpunosti
zabraniti rad civilnog društva, niti to može, ali može i hoće da postavi
ozbiljne prepreke na putu kojim ide civilno društvo. Prije svega želi da
nametne etiketu stranih agenata ako se iz inostranstva finansira više od 20%
njihovog budžeta. Biti označen kao „agent stranog uticaja“ znači biti
postavljen u centar pažnje na takav način da te vlada može lako preispitivati i
zastrašivati. Strah od posljedica mogao bi civilno društvo natjerati da zazire
od korištenja slobode govora i slobode kritikovanja. Lokalni i međunarodni
donatori bi mogli dvaput razmisliti prije finansiranja takvih organizacija,
upravo zbog takve oznake, a to donosi manje novca za važne programe i
aktivnosti i moglo bi ozbiljno sputati civilno društvo u ostvarivanju
pozitivnog uticaja. Iako zakon ne može potpuno ugasiti civilno društvo,
definitivno može otežavati živote ograničavajući pristup resurisima,
otežavajući kritiku slabeći ulogu nadzor nad radom vlade.
Koje
su šanse da takav zakon bude donesen?
Na jednoj strani imate ljude koji
žele ovaj zakon. Oni su dobro uvezani s vladom, žele da učvrste uzde nad
civilnim društvom, posebno zbog neslaganja s civilnim društvom, i tvrde da samo
žele transparentnost finansiranja civilnog društva. Kada su prvi put govorili o
ovom zakonu u 2023. godini, ljudi su preplavili ulice protestima. Čak i izvan
Gruzije su stizali glasovi da je ovaj zakon loša ideja, a te poruke slali su i
borci za ljudska prava i Evropska unija. Na drugoj strani, postavlja se pitanje
želi li se Gruzija jednog dana pridružiti Evropskoj uniji. Ovaj zakon se ne
uklapa u taj put. Nakon što su predlagači zakona debatovali i argumentovali u
parlamentu, ovaj zakon je prošao prvo glasanje u aprilu 2024. godine. To ne
znači da je postupak završen, jer moguće je da se zakon promijeni i da se
odbaci etiketa „agenata stranog uticaja“. Čak i da to urade, i dalje postoji
briga da će zahladiti slobodu govora. Šta je onda sljedeće? Ljudi prave mnogo
buke, i u Gruziji i izvan nje, a Gruzija navodno i dalje sanja o pridruživanju
Evropskoj uniji, tako da vlada mora donijeti konačnu odluku. Kako se ovo sve
odvija može se samo nagađati, ali definitivno je riječ o pokazatelju koliko je
škakljivo balansirati demokratske ideale sa kontrolom.
Šta
će biti glavni problemi civilnog društva usvoji li se ovaj zakon?
Označivanje civilnog društva
„agentima stranog uticaja“ proglašava te grupe nepoćudnim, onim koji rade u
sjenama stranih moći, i to plaši one donatore koji misle da su lukavi, i to
otežava finansiranje grupa koje se bore za opšti interes. Briga o tome udaljava
ih od njihovog posla, a ovakva legislativa upozorava ih da vode računa o
izjašnjavanju o škakljivim temama ili uopšte istupaju pred vladu. Niko ne želi
biti gnjavljen ili pod istragom zbog onog u šta vjeruje, a ovo nije zakon kojim
vlada kaže tim grupama „hajde da radimo zajedno“. Ovim zakonom kaže se „mi vam
ne vjerujemo“, što komplikuje stvari i čini ih gorim po posao koji je pred
civilnim društvom. A evo i udarca: zakon je tako postavljen da procjena
„stranog uticaja“ predstavlja samo mogućnost napada vlade na bilo koju grupu na
koju želi da utiče, čak i ako ne radi bilo šta loše. Prođe li zakon, uslovi za
rad civilnog društva u Gruziji biće otežani na duže vrijeme. Civilno društvo
koje je jako je krucijalno za zdravu demokratiju u kojoj vlada mora djelovati
pošteno, a pogotovo u smislu borbe za ljudska prava i nove ideje. Ovim zakonom
koji visi civilnom društvu nad glavom, pravilan rad za opšte dobro će uistinu
biti teška borba.
Osim
civilnog društva, ko je još pogođen ovom legislativom? Novinarstvo,
umjetnost…
Zakon o „stranim agentima“ ne
pogađa samo civilno društvo, riječ je o talasu efekata koji sežu daleko. Snažno
pogađa nezavisne medije koji nisu direktno imenovani u zakonu ali jesu na
liniji vatre ako budu kritikovali vladu oslonjeni na međunarodna, strana
sredstva. Ućutkivanjem glasova neslaganja ne staje na tome. Umjetnici takođe
osjećaju pritisak jer zakonska definicija ostavlja tu mogućnost da se i oni
tretiraju kao agenti stranog uticaja. Umjetnici čiji rad ili mobilnost zavise
od stranih ulaganja zabrinuti su da će se naći u unakrsnoj vatri budu li posao
do kojeg im je stalo radili kako treba. Ne zaboravimo ni druge ljude, poput
mladih, onih koji su uključeni u projekte koje finansira EU ili SAD. Odjednom
su pod lupom koja ih tjera na bavljene birokratijom, sve zbog nejasnih
zakonskih rješenja. Vlada ovim zakonom želi čvrsto stisnuti svakog ko ih dovodi
u pitanje, svakog ko se bori za pravdu i transparentnost. Pogledate li proteste
gruzijskih filmaša koji su počeli prije više od godinu dana, vidjet ćete pravi
pritisak i pokušaj cenzure. Protestima protiv Ministarstva kulture, ministrice
Tee Tsulukiani i njenih saveznika u Nacionalnom filmskom centru Gruzije
pridružilo se više od 400 filmaša koji bojkotuju njihov rad. Novi zakon o
stranim agentima samo je oruđe koje nas treba plašiti u našoj borbi. Mračni
dani slobode u Gruziju utiču i na štampu i na umjetnike, kako smo rekli, ali i
na medicinske radnike, farmere, sve šire grupe.
Policija
je pokazala iznenađujući nivo borbenosti u tretmanu građanskog neposluha i
demonstracija. Koliko ljudi, uprkos tome, dolaze na proteste?
Svjedoci smo ogromnog talasa
protesta u Tbilisiju, sa desetinama hiljada ljudi, posebno mlađih generacija
koja izlazi na ulice. Ovim mladim ljudima je dosta vladine ludosti, posebno
ovog zakona o stranim agentima koji su nam bacili u oči. Mladi Gruzijci nisu
nasilnici. Oni su pametni, globalno svjesni i vide ovaj zakon kao direktan
napad na njihovu slobodu. Kao da im vlada pokušava začepiti usta i zgnječiti
svako neslaganje. I ovdje je ključna stvar: ovaj zakon nije samo gušenje
pojedinačnih glasova, radi se o gušenju vrlih organizacija koje drže našu vladu
pod kontrolom. Grupe civilnog društva igraju ključnu ulogu u svakoj
demokratiji, ali naša vlada izgleda pakleno spremna da ih ućutka. Postaje gore.
Taktike koje policija koristi da uguši ove proteste su hapšenja, premlaćivanja
i sve vrste taktika zastrašivanja. Kao da živimo u Rusiji-lite. Ne povlačimo
se. Ovi protesti bi mogli biti mirni, ali vladine akcije su sve samo ne to.
Većina ljudi ne želi da ima ništa sa planom ove vlade. Gledamo ka EU i NATO, ne
prema Rusiji. Kao filmski stvaralac bilježim svaki trenutak ovog protesta,
svjedočim kako mlada generacija mirno protestuje i kako policija koristi vodene
topove, suzavac, i plastične metke protiv njih.
Postoji
li mogućnost da se ovaj zakon zaustavi u skupštinskoj proceduri?
Naša vlada je odlučna u usvajanju
ovog zakona ali i suočena sa ogromnom reakcijom koja bi mogla da je obori.
Ljudi protestuju, viču, dajući do znanja da neće odustati. Čka i Evropski
parlament prijeti da će kazniti zakonodavce ako ne odustanu. To je ozbiljno,
ali tu nije kraj: mogli bismo izgubiti priliku da se pridružimo Evropskoj
uniji, a gubitak statusa kandidata je ozbiljan udarac za društvo. Dok vlada
misli da je čvrsta, uskoro će shvatiti da nije jedini igrač u gradu. Sa
sankcijama koje su igri i s opasnosti po našu kandidaturu, postoji mogućnost da
se preispita forsiranje ovog zakona. Predviđanje budućnosti u politici je
teško, ko zna šta će se sljedeće desiti. Istina je da je vlada jasno stavila do
znanja da namjerava da donese ovaj zakon. Ako on prođe, rast će ruski uticaj a
smanjivati se naša prilika za članstvo u EU. Demokratija u Gruziji visi o
koncu, ali 80% stanovništva favorizira Zapad. Gruzijsko društvo neće stajati
skrštenih ruku. Nećemo se vratiti na mjesto iz kojeg smo otišli prije 35 godina.
Nove generacije su odrasle doživljavajući demokratiju i slobodu i neće nikada
napustiti te vrijednosti.