Foto: Ilustracija
Udruženje građana – Restart
Srpska više od dvije godine bavi se analizom VD direktora u Republici Srpskoj.
Iz Restarta su i ranije
isticali da je status vršioca dužnosti direktora način da se ti direktori drže
pod direktnom političkom kontrolom i to na svakodnevnom nivou, jer mogu biti
razriješeni bez obrazloženja, na bilo kojoj sjednici Vlade. Misterija je to što
se Vlada nije potrudila da i te vršioce dužnosti drži u zakonitom statusu, pa
se na čelnim mjestima nalaze ljudi kojima je davno istekao mandat i rok
postavljenja.
O VD direktorima za portal
BUKA razgovaramo sa Stefanom Blagićem iz Restarta.
Stefane, u Restartu već duže vrijeme analizirate VD direktore
u Republici Srpskoj, kakva je situacija sa relativnom novom Vladom u Republici
Srpskoj, da li se situacija popravila u odnosu na ranije?
Ne, baš suprotno. Čini se
da je iz godine u godinu situacija na ovom polju sve gora, zakoni se sve manje
poštuju, a vršioci dužnosti su sve masovniji. Vjerujte mi, ako se ovaj trend
nastavi u narednih nekoliko godina, imaćemo više vršioca dužnosti na funkcijama
od redovno izabranih funkcionera i direktora. Ono što su teorija i zakonodavci
predvidjeli kao kratkotrajno rješenje, kao “premošćivanje” određene situacije
ili problema, kod nas je postalo pravilo i praksa.
Stefan Blagić, foto: BUKA, arhiva
Koliko danas u javnim preduzećima, agencijama i fondovima
imamo VD direktora?
Mi se ovim pitanjem bavimo
skoro dvije godine i do dan danas ne možemo vam reći tačan broj. Vršioci
dužnosti se gotovo svakodnevno mijenjaju, a posebno su kritični lokalni nivoi
koje više niko na ovom svijetu ne može ispratiti. Sjednice lokalnih parlamenata
često prolaze u razrješavanju i imenovanju vršioca dužnosti, na redovnom,
sedmičnom i mjesečnom nivou. Ako razgovarate sa odbornicima po gradovima i
opštinama, svi će vam potvrditi da situacija nikada nije bila gora, da vlada
jedan potpuni javašluk i da se vršioci dužnosti smjenjuju i postavljaju ne samo
po političkom/koalicionom dogovoru, nego često i usljed kompleksnih privatnih
odnosa lokalnih nosioca vlasti. Kompetentnost je pluskvamperfekat, iako je
konkursna procedura za imenovanja npr. direktora javnih preduzeća obavezna,
praksa to demantuje.
Prema vašim analizama ko je imao najduži VD staž kao
direktor?
Trenutni neprikosnoveni
lider je direktor Fonda zdravstva Republike Srpske Dejan Kusturić. Na poziciji
vršioca dužnosti direktora je evo već osmu godinu zaredom.
Šta kaže zakon, koliko neko može biti VD direktor?
Ovo je jako dobro pitanje
i vrijeme je da se neke zablude otklone. Sjećate se kada je premijer Višković
jednom rekao kako kada neko ne ispunjava uslove da bude direktor, Vlada ga
imenuje kao v.d. i zakon je ispoštovan. Premijer je dobrim dijelom u pravu, jer
je ova materija u domenu javnih preduzeća, a pogotovo javnih ustanova potpuno
neregulisana. Primjera radi, kod javnih ustanova ne postoje apsolutno nikakve
odrednice niti zakonski propisi koji regulišu imenovanje i/ili dužinu trajanja
mandata vršioca dužnosti (sa izuzetkom kada je statut neke ustanove regulisao
ovo pitanje). Ipak, u organima uprave je drugačija situacija. Tu je zakon jasan
i kaže da neko može biti u v.d. statusu najduže devet mjeseci. Međutim, iz
našeg istraživanja je primijetno da i sama Vlada, tačnije ministarstva krše
zakon.
Šta se nakon isteka VD mandata treba uraaditi, po zakonu?
Dok traje mandat vršioca
dužnosti, organi uprave, preduzeća ili ustanova treba da sprovode proceduru
koja kao krajnji cilj ima imenovanje redovno izabranog funkcionera ili
direktora. V.d. institut služi isključivo tome, da se premosti neka situacija
dok se u redovnom postupku ne izabere novi rukovodilac.
Zašto vlast probjegava praksi zadržavanja VD direktora,
odnosno zašto se ne poštuju zakoni u RS?
Umjesto da bude kao u
prethodnom odgovoru, u praksi v.d. status služi kao predmet ucjene, korupcije,
političke zloupotrebe i kriminala. Nerijetko su vršioci dužnosti ucijenjeni jer
ih se može lako smijeniti i postaviti novi (gotovo po pravilu partijski) kadar,
pa se preko njih razni mutni poslovi mogu “završavati”. Takođe, sami
rukovodioci koji su u ovom statusu sami pristaju da budu akteri korupcije ili
raznih drugih zloupotreba u strahu od gubitka posla. Oni se uslovljavaju i
ucjenjuju, pa postaju slijepi poslušnici političkih glavešina. A kada jednom
upadnu u vrtlog korupcije, iz njega je jako teško izaći. To je, prema meni,
glavni razlog nepoštovanja zakona. Na kraju bih samo napomenuo da ovo nije
karakteristika samo Republike Srpske, nego i ostatka BiH, ali i zemalja u
regionu.