Oko 45 odsto zaposlenih u javnom sektoru Republike Srpske predstavlja višak i ozbiljno opterećenje za poslovanje javnih preduzeća, tvrde ekonomisti. Istovremeno, pojedina preduzeća već se suočavaju sa milionskim dugovima, gubicima i problemima koji dovode u pitanje njihov opstanak.
Dok vlast ponovo najavljuje „trijažu zaposlenih“ i sređivanje stanja u javnom sektoru, ekonomisti upozoravaju da se isti problem godinama ponavlja – višak zaposlenih, partijsko zapošljavanje i gomilanje troškova koje na kraju plaćaju građani.
Dodik ponovo najavljuje „trijažu“
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je otvorio pitanje viška zaposlenih u administraciji Republike Srpske.
Govoreći o zaposlenima u zgradi Vlade RS, rekao je da je malo onih koji su posao dobili isključivo zbog stručnosti.
„Svako ko radi u toj zgradi mora pokazati da je narodni čovjek. Malo je njih tu došlo s obzirom na to da je stručnjak. Mnogi su zaposleni po ovakvim ili onakvim odnosima… Vjerovatno tu već ima značajan broj viškova koje moramo riješiti što prije moguće“, rekao je Dodik.
Najavio je veću automatizaciju administracije i odgovornost zaposlenih, uz poruku da oni koji koče procese moraju otići.
Slična obećanja slušala su se i ranije. Bivši premijer Radovan Višković najavljivao je provjeru zaposlenih, dok je i aktuelni premijer Savo Minić govorio o potrebi da se uvede red u javnom sektoru.
Problem je, međutim, što su konkretni rezultati takvih najava do sada bili daleko skromniji od obećanja.
Ekonomista: „Višak je oko 45 odsto“
Ekonomista Milenko Stanić tvrdi da je partijska struktura u javnom sektoru građena godinama, od izbora do izbora, zbog čega se posljedice sada sve više vide u poslovanju javnih preduzeća.
Prema njegovoj procjeni, oko 45 odsto zaposlenih u javnom sektoru Republike Srpske predstavlja višak, računajući administraciju i javna preduzeća.
„Višak radnika je jedan od ozbiljnih faktora koji dovodi do teškoća u poslovanju tih javnih preduzeća i iskazivanja gubitaka“, upozorio je Stanić.
Kao posebno težak primjer navodi „Željeznice Republike Srpske“, za koje smatra da su već praktično izgubile trku, dok se „Šume Republike Srpske“ takođe nalaze u ozbiljnim problemima.
Na udaru su, prema njegovim riječima, i pojedina zavisna preduzeća „Elektroprivrede Republike Srpske“, uključujući termoelektrane i hidroelektrane.
Radnici na papiru, plate iz budžeta
Stanić tvrdi da problem nije samo u velikom broju zaposlenih, već i u tome što postoje slučajevi ljudi koji se vode kao zaposleni, a ne dolaze na posao.
„U svakom javnom preduzeću imamo one koji uopšte ne dolaze na radno mjesto, pa čak žive izvan ove zemlje, a vode se kao zaposleni, ali na posebnim partijskim zadacima“, rekao je Stanić.
Posebno ukazuje na praksu iz prethodnih godina kada su pojedini zaposleni u „Elektroprivredi“ dobijali otpremnine od 60.000 do 70.000 KM, a zatim prelazili u druga javna preduzeća.
Prema njegovim riječima, ranija obećanja o „čišćenju“ javnog sektora nisu dala očekivane rezultate.
„Bila su obećanja Vlade Radovana Viškovića da će se napraviti popis zaposlenih u administraciji i javnim preduzećima i da će se neradnici istjerati, a na kraju je rezultat bio svega desetak evidentiranih takvih radnika“, naveo je Stanić.
Račun na kraju plaćaju građani
Ekonomisti upozoravaju da se trošak viška zaposlenih na kraju preliva na građane kroz skuplje usluge i nove zahtjeve za novcem iz javnih fondova.
Stanić smatra da javna preduzeća ne mogu biti trajno održavana povećanjem cijena, jer se time samo odlaže problem.
Rješenje vidi u smanjenju broja zaposlenih, zapošljavanju prema stvarnim potrebama i stručnim kriterijumima, ali i u promjeni načina upravljanja javnim preduzećima.
„To bi značilo odricanje od partijske strukture i sadašnjeg sistema upravljanja, što direktno ugrožava vladajuću elitu“, ocijenio je Stanić.
Sličnu procjenu ranije je iznio i ekonomista Goran Savić, koji govori o „latentnoj zaposlenosti“ u javnim preduzećima od 40 do 50 odsto.
Prema njegovim riječima, toliki višak stvara ogromne troškove i direktno gura preduzeća u gubitke.
Savić smatra da bi višak zaposlenih trebalo preusmjeriti u realni sektor, dok bi javna preduzeća trebalo popuniti stručnim i iskusnim kadrovima.
Istovremeno upozorava i na odgovornost zbog novca koji se, kako tvrdi, gubi kroz loše ugovore i poslovne odluke.
Tako se ponovo otvara isto pitanje: hoće li najavljena „trijaža“ ovog puta zaista značiti smanjenje partijskog zapošljavanja i racionalizaciju javnog sektora ili će ostati još jedno obećanje vlasti koje će se zaboraviti nakon što prođu izbori?