Danas Švedska ima oko 10 milijuna stanovnika, BDP po stanovniku
iznosi preko 51 tisuću dolara, što je svrstava među najbogatije zemlje.
Iako imaju vrlo snažnu industriju, čak 65 posto BDP-a čine usluge dok
industrija sudjeluje s 33 posto, a poljoprivreda sa samo 1,6 posto.
Slično je i s radnom snagom koje čak 86 posto radi u sektoru usluga, u
industriji 12 posto, a u poljoprivredi samo 2 posto.
Krajem 19. stoljeća uhvatili vlak industrijske revolucije
Industrijsku revoluciju s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće Švedska je
iskoristila za uskakanje u vlak koji će ih kroz naredna desetljeća
odvesti na svjetski vrh. 1900. godine pedeset posto Šveđana bilo je
vezano za poljoprivredu, no novi, moderniji strojevi omogućili su
modernizaciju i tog sektora, ali i razvoj ostalih sektora, pa su ubrzo
postali veliki izvoznici čelika, željeza i drveta. Započeo je snažan
razvoj industrije i izvoza kojem je pogodovao i uspon europskih
ekonomija, koje su generirale veliku potražnju za švedskim proizvodima. U
to vrijeme nastala su i mnoga dionička društva, danas multinacionalne
kompanije poput Ericssona, ABB-a itd.
Početkom 20. stoljeća veliki poticaj razvoju industrije dalo je i
korištenje još jednog resursa – vode, odnosno rijeka i vodopada na
sjeveru zemlje, koji su iskorišteni za proizvodnju relativno jeftine
električne energije. Jeftina energija omogućila je švedskoj industriji
konkurentnost na globalnom tržištu.Tada su postavljeni temelji švedske
industrije temeljene na inženjerstvu, rudarstvu, proizvodnji čelika i
drva, čije konture prepoznajemo još i danas.
Naravno, kroz povijest nije sve išlo glatko, no Švedska se kroz faze
razvoja, uglavnom uspješno prilagođavala promjenama, što joj je
osiguralo dugoročni uspjeh.
Iako nije sudjelovala u Prvom i Drugom svjetskom ratu, oni su imali značajan utjecaj na njihovu ekonomiju.
U razdoblju nakon prvog svjetskog rata uslijedila je snažna kriza
švedske ekonomiju, koja je izbila 1921. godine. Nezaposlenost je porasla
na 30 posto, proizvodnja pala za 25 posto, mnoga poduzeća su
bankrotirala i to je bilo jedno od najtežih razdoblja za švedsku
industriju.
Nakon toga uslijedilo je nekoliko godina oporavak, nakon čega 1929.
godine u SAD-u izbija “Velika depresija”, ekonomska kriza koja se
prelila na svijet, te ponovno u Švedskoj početkom 30-ih godina dolazi do
problema. Nezaposlenost raste na 25 posto nakon što je došlo do snažnog
pada izvoza zbog manjka potražnje na inozemnim tržištima.
Švedska je 1931. snažno devalvirala svoju valutu u odnosu na dolar, time
su pokušali dati podršku izvozu, i to je najbolje iskoristio drvni i
rudarski sektor. Početkom 30-ih godina učinjeni su i prvi koraci ka
uspostavi tzv. “švedskog modela” – politika je željela preuzeti veću
odgovornost za socijalne probleme i utjecati na poslovne cikluse.
Uspostava “švedskog modela”
Nakon Drugog svjetskog rata uslijedio je razdoblje ekonomskog
procvata. Švedska nije sudjelovala ni u ovom ratu te su njihova
industrijska postrojenja i radna snaga ostali netaknuti, što im je dobro
došlo u poslijeratnoj obnovi Europe.
“Švedski model” je tada nastao kao povijesni kompromis između
socijaldemokratske vlade i industrijskog sektora koji je u privatnom
vlasništvu, i predstavljao je srednji put između planske ekonomije i
kapitalizma. Velike kompanije su u privatnom vlasništvu, izuzev nekih
državnih monopola, te se paralelno razvijao privatni sektor. Znači,
ukratko, velika industrija u privatnom vlasništvu, veliki javni sektor
financiran porezima, jaki sindikati te je država s aktivnom ulogom kroz
razne politike na tržištu rada.
U početku, stvar je dobro funkcionirala. Od radnih 50-ih godina do kraja
70-ih Švedska je jedna od najuspješnijih zapadnih zemalja. U razdoblju
od 1960. do 1865. prosječni rast BDP-a iznosio je 5,3 posto, dok je
produktivnost rasla po stopi od 5,6 posto godišnje.
source: tradingeconomics.com
No tijekom 60-ih godina dolazi do snažnih promjena na tržištu rada.
iako je u poslijeratnim godinama nezaposlenost vila vrlo niska, samo 2
posto, neke industrije, poput tekstila i kože su ipak “popustile” pod
pritiskom međunarodne konkurencije. Tijekom 60-ih i 70-ih godina dolazi
do snažnog rasta javnog sektora, i sustava socijale što je povećalo
pritisak na porezni sustav. Švedska je i danas poznata po relativno
visokom poreznom opterećenju.
Tijekom 70-ih godina ponovno stižu problemi. Izvozno orijentiranu
Švedsku snažno je pogodila “nafta kriza” iz prve polovice 70-ih godina.
Pad globalne ekonomske aktivnosti izgurao je na površinu probleme, koji
nisu bili vidljivi dok je ekonomija snažno rasla 60-ih godina. Visoki
porezi i razne regulacije sada su postale preveliko opterećenje. Vlada
je 70-ih pokušavala subvencijama spašavati čeličane i brodogradilišta
(zvuči poznato), no to se pokazalo samo kao kratkoročno rješenje za
održavanje zaposlenosti. Pokušali su i s devalvacijom valute, koja je
kratkoročno podigla konkurentnost neki sektora, no ni to nije bilo
dugoročno rješenje problema.
Nakon krize početkom 90-ih uvode strogu kontrolu trošenja javnog novca
Rješenje je stiglo tijekom 80-ih godina u vidu deregulacije. Švedska
je tijekom 80-ih shvatila da ako želi povećati konkurentnost na
globalnom tržištu da mora deregulirati brojne sektore.
Uslijedile su godine ekonomskog rasta, sve do devedesete kada se
Švedska suočila s pucanjem nekretninskog balona, koji je nastao nakon
deregulacije financijskog tržišta i snažnog porasta kreditiranja, no
Švedska je tada napravila novi zaokret.
Nakon te krize uvode uravnoteženi proračun, državna potrošnja se ograničava s ciljem dovođenja javnih financija u pozitivu.
Prvo je 1996. uvedeno ograničenje javne potrošnje, što je naišlo na
široku podršku svih političkih opcija – i desnih i lijevih. Cilj je bio
proračunski suficit kako se ne bi akumulirao javni dug i prenosio na
sljedeće generacije.
Nakon toga, 2007. godine uspostavljeno je Vijeće za fiskalnu
politiku, sastavljeno od stručnjaka koji imaju zadaću kontrolirati je li
državna potrošnja u skladu ciljevima rasta, zaposlenosti i dugoročne
održivosti javnih financija.Švedska je time postala jedan od financijski
najodgovornijih zemalja Europe. Javni dug je oko 40 posto BDP-a.
Proračunski prihodi veći su od rashoda (274 milijarde USD / 270
milijardi USD)
Moderna ekonomija
Pametno upravljanje javnim financijama omogućilo im je i da tijekom i
nakon posljednje globalne krize izbjegnu iznenadne rezove a uspjeli su
čak i snižavati poreze.
Švedska je danas moderna ekonomija, okrenuta visokim tehnologijama.
Mnoge, danas globalno poznate tehnološke kompanije, nekad strurtupi,
poput Skypea i Spotifya imaju korijene u Švedskoj.
Iako je Stockholm glavni grad i poslovni centar Švedske i ostali
dijelovi su vrlo razvijeni – jedina su zemlja Europske unije u kojoj sve
regije imaju BDP iznad prosjeka.