Više od vijeka nakon krvavih zločina koji su potresli London, identitet čovjeka poznatog kao Jack Trbosjek i dalje je jedna od najvećih neriješenih misterija kriminalistike. Njegova ubistva u siromašnom londonskom naselju Whitechapel tokom 1888. godine izazvala su strah među stanovništvom, ogromnu pažnju novina i jednu od prvih velikih medijskih histerija oko serijskog ubice.
I danas se o Trbosjeku pišu knjige, snimaju dokumentarci i vode rasprave. Pojedini istraživači tvrde da su pronašli njegov identitet, ali nijedna teorija nije dobila konačnu i opšteprihvaćenu potvrdu.
Prva žrtva pronađena u zoru
Priča o kanonskim žrtvama Jacka Trbosjeka počinje 31. avgusta 1888. godine. Pred zoru je radnik Charles Cross prolazio ulicom Buck's Row u Whitechapelu, danas poznatom kao Durward Street, kada je uočio tijelo na zemlji.
U prvi mah pomislio je da vidi gomilu odbačene odjeće. Kada je prišao, shvatio je da pred njim leži žena. Bila je to Mary Ann Nichols, poznata i kao Polly, žena koja je živjela veoma teško i povremeno se bavila prostitucijom.
Ljekarski pregled pokazao je da je pretrpjela višestruke povrede, uključujući duboke rezove na vratu i teške povrede abdomena. Napad je, prema tadašnjim nalazima, vjerovatno bio iznenadan i veoma brz.
Nichols se danas smatra prvom od pet takozvanih „kanonskih“ žrtava koje se najčešće povezuju sa Jackom Trbosjekom.
Whitechapel je u to vrijeme bio jedan od najsiromašnijih dijelova Londona. Prenatrpanost, bijeda, prostitucija, alkoholizam i kriminal bili su svakodnevica, dok su ulice noću bile slabo osvijetljene. Takvo okruženje omogućavalo je počiniocu da se relativno lako izgubi među prolaznicima.
Pet ubistava koja su stvorila legendu
Između avgusta i novembra 1888. godine ubijene su Mary Ann Nichols, Annie Chapman, Elizabeth Stride, Catherine Eddowes i Mary Jane Kelly.
Upravo tih pet žena najčešće se navode kao Trbosjekove žrtve. Zločini su se razlikovali po detaljima, ali su imali određene zajedničke karakteristike, uključujući rezove na vratu i, kod nekih žrtava, ozbiljno sakaćenje tijela.
Činjenica da su pojedini organi bili odstranjeni dovela je do pretpostavki da je ubica imao određeno znanje anatomije. Međutim, pitanje da li je zaista bio ljekar, hirurg ili neko sa formalnim medicinskim obrazovanjem nikada nije pouzdano potvrđeno.
Još uvijek postoji rasprava o tome koliko je ljudi zapravo ubijeno njegovom rukom. Pored pet kanonskih žrtava, pojedini autori povezuju sa Trbosjekom i druge neriješene slučajeve iz tog perioda. Ipak, takve veze ostaju predmet nagađanja.
Pisma koja su stvorila ime „Jack Trbosjek“
Jedan od razloga zbog kojih je slučaj postao svjetski poznat jeste i ogroman interes tadašnjih novina.
Policiji i redakcijama londonskih listova stizala su brojna pisma u kojima su autori tvrdili da su upravo oni ubica. Najpoznatije je pismo „Dear Boss“, poslato u septembru 1888. godine, u kojem se prvi put pojavljuje potpis „Jack the Ripper“.
Još poznatije je takozvano „From Hell“ pismo, uz koje je pošiljalac navodno poslao dio ljudskog bubrega.
Međutim, autentičnost ovih dokumenata odavno je predmet sumnje. Mnogi istoričari smatraju da su brojna pisma bila lažna i da su ih mogli napisati novinari ili drugi ljudi koji su željeli da privuku pažnju javnosti.
Upravo je štampa od slučaja napravila mnogo više od policijske istrage. Jack Trbosjek je postao svojevrsni medijski fenomen, a njegovo ime ušlo je u popularnu kulturu.
Zašto policija nije uspjela da ga pronađe?
Londonska policija 1888. godine nije raspolagala tehnologijom kakvu danas podrazumijevamo. Nije bilo DNK analiza, modernih baza podataka, nadzornih kamera niti savremenih metoda obrade mjesta zločina.
Istragu je dodatno otežavalo to što su zločini počinjeni u siromašnom i prenapučenom dijelu grada, gdje je bilo mnogo ljudi bez stalnog prebivališta i sa vrlo malo pouzdanih identifikacionih podataka.
Policija je bila izložena ogromnom pritisku javnosti i novina. Karikature iz tog vremena često su ismijavale nesposobnost policijskih službi da pronađu ubicu.
Neuspjeh istrage tako je postao još jedan dio mita koji je tokom decenija okruživao Trbosjeka.
Više od stotinu osumnjičenih
Tokom godina za Jacka Trbosjeka predlagani su brojni kandidati. Neki su bili stvarni policijski osumnjičeni, dok su druge kasnije povezivali sa zločinima različiti autori i istraživači.
Jedan od najpoznatijih je Montague John Druitt, advokat koji je izvršio samoubistvo ubrzo nakon posljednjeg kanonskog ubistva. Činjenica da su ubistva nakon toga prestala doprinijela je teoriji da je upravo on bio Trbosjek, ali čvrsti dokazi nikada nisu pronađeni.
Veliku pažnju dobio je i Aaron Kosminski, poljski imigrant i brijač koji je u jednom trenutku bio među policijskim osumnjičenima. Kasnije su se pojavile tvrdnje da bi DNK materijal pronađen na predmetu povezanom sa jednom žrtvom mogao ukazivati na njega. Međutim, takve tvrdnje su ozbiljno osporavane zbog pitanja porijekla uzorka, kontaminacije i načina na koji je analiza sprovedena.
Michael Ostrog, kriminalac ruskog porijekla, takođe se našao na listama osumnjičenih, iako su kasnija istraživanja pokazala da nema dovoljno dokaza koji bi ga povezali sa ubistvima.
Od kraljevske porodice do Lewisa Carrolla
Kako je vrijeme prolazilo, teorije su postajale sve neobičnije.
Jedna od najpoznatijih govori o princu Albertu Viktoru, unuku kraljice Viktorije. Prema toj teoriji, njegova navodna veza sa prostitutkom trebalo je da bude motiv za ubistva, a zločini su navodno bili dio velike zavjere. Za takvu priču, međutim, nikada nisu pronađeni vjerodostojni dokazi.
Čak je i pisac Lewis Carroll, autor „Alise u zemlji čuda“, bio predmet bizarnih teorija. Njegovo ime pokušavalo se povezati sa slučajem putem anagrama i različitih tumačenja njegovih djela, ali za takve tvrdnje nema ozbiljne istorijske potvrde.
Među kasnijim osumnjičenima našao se i James Maybrick, bogati trgovac pamukom. Njegovo ime postalo je posebno poznato nakon pojavljivanja navodnog dnevnika u kojem se opisuje priznanje ubistava. Autentičnost tog dnevnika, međutim, ozbiljno je dovedena u pitanje.
Pominjan je i Carl Feigenbaum, njemački mornar koji je kasnije pogubljen u Sjedinjenim Američkim Državama zbog ubistva žene. Neki autori pokušali su da ga povežu sa londonskim zločinima, ali ni ta teorija nije potvrđena.
Da li je slučaj ikada zaista riješen?
Ne.
Uprkos brojnim knjigama, dokumentarcima, policijskim analizama i savremenim DNK pokušajima, identitet Jacka Trbosjeka nije zvanično utvrđen.
Posebnu pažnju posljednjih godina privukle su tvrdnje o DNK analizi šala koji je navodno pripadao Catherine Eddowes. Pojedini istraživači zaključili su da bi rezultati mogli upućivati na Aarona Kosminskog. Međutim, stručnjaci su ukazivali na ozbiljna pitanja u vezi sa autentičnošću predmeta, mogućom kontaminacijom i pouzdanošću zaključaka.
Zbog toga se Kosminski ne može smatrati definitivno identifikovanim Trbosjekom.
Misterija koja ne nestaje
Više od 130 godina nakon ubistava, Jack Trbosjek ostaje jedan od najpoznatijih neidentifikovanih serijskih ubica u istoriji.
Njegova priča odavno je prerasla kriminalistički slučaj. Ona govori i o životu siromašnih stanovnika viktorijanskog Londona, položaju žena, prostituciji, radu tadašnje policije i snazi medija da od stvarnog zločina naprave nacionalni fenomen.
Whitechapel danas izgleda potpuno drugačije nego 1888. godine, ali priča o čovjeku koji je nestao u londonskoj noći i nikada nije pouzdano identifikovan i dalje privlači istraživače.
Možda upravo činjenica da nema konačnog odgovora čini misteriju Jacka Trbosjeka toliko dugovječnom. Dok god se ne pojavi nepobitan dokaz, pitanje će ostati isto: ko je zaista bio čovjek koji je iza sebe ostavio jedno od najpoznatijih neriješenih poglavlja kriminalne istorije?