Najniža plata u Republici Srpskoj u narednoj godini biće povećana na 410 KM i biće veća za 15 KM u odnosu na dosadašnju.
Drugim riječima, prihvaćeno je povećanje plate koje iznosi 7 litara jestivog ulja, ili 10-tak vekni hljeba. Prihvaćeno je povećanje od cca 1kg teletine sa kostima, ili 2 kile junećeg mesa sa kostima. Prihvaćeno je povećanje od iznosa 2 mjesečne RTV pretplate. Prihvaćeno je povećanje od 3 kutije maslaca.
Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Dragutin Škrebić je rekao da je ovo kompromis na koji su pristali.
“U Uniji smo prihvatili povećanje najniže plate zbog radnika, nadajući se da će ovo povećanje doprinijeti povećanju i prosječne plate. Njima treba povećati zarade, jer nam ti radnici trebaju. Nije nama problem najniža plata, već ono što iz nje proističe”, dodao je Škrebić nakon sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća RS.
Ministar rada u Vladi RS Milenko Savanović zadovoljan je postignutim dogovorom socijalnih partnera.
“Nije bilo teških ubjeđivanja i svi su shvatili da treba da idemo u tom pravcu”, rekao je ministar Savanović.
Očekuje da će inspekcije učiniti svoj dio posla, kako bi se suzbio rad na crno.
Sa druge strane, Predsjednica sindikata Ranka Mišić nezadovoljna je ishodom, a pregovore je ocijenila ponižavajućim.
“Jako, jako sam nezadovoljna i ponižena o cijelom ovom procesu pregovaranja. Ono što javnost radnička ne vidi, dok teku pregovori, tu je nimalo prijatno i teško, a samo iz jednog razloga – radi se o parama”, istakla je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
Jovan Radovanović iz Udruženja višečlanih porodica 4+ pita se šta to povećanje od 10-15 maraka znači?
“Kad vidite da je život poskupio, da cijene lagano rastu unazad deset godina, da je potrošačka korpa poskupila za više od hiljadu maraka, a s druge strane imate povećanje plate od 10-15 maraka. Šta to znači jednoj četvoročlanoj porodici? To je šest užina za jedno dijete. Većina naših porodica su nezaposlene, nemaju nikakvih primanja. Sad kad su uveli akcize, poskupiće i sve ostalo”, kaže Radovanović za BUKU.
Ekonomisti tvrde – pojeftinili smo kao ljudi.
“Nažalost, mi smo u posljednjih deset godina dovedeni na jedan tako nizak nivo kvaliteta života, vrlo nizak nivo plata, minimalca. Uopšte smo osiromašili tako drastično kako nismo osiromašili čini mi se ni u ratu”, kaže za BUKU ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
S jedne strane je vrlo teško biti konkurentan kada ste poslodavac i kada treba nešto da prodate u zemlji ili inostranstvu sa ovako fiksnim kursom, koji nije promijenjen u zadnjih dvadeset godina.
“U tom smislu, svako povećanje minimalnog ličnog dohotka može da predstavlja opterećenje na te niskoakumulativne poslove koje rade naše firme koje su vezane za tekstil, kožu, obuću, itd. To su niskoprofitni poslovi gdje se pokušava maksimalno iskoristiti svaki radnik i platiti onoliko koliko je neophodno, jer to je takva vrsta posla, postali smo jeftiniji nego Kinezi”, ističe naš sagovornik.
Što se tiče samog povećanja, ono ima i logiku i smisao, dodaje, jer ako se sjetimo da je Vlada prije 4-5 godina ukinula minimalni lični dohodak kao kategoriju, očigledno je da smo došli u situaciju da se taj minimalni lični dohodak mora povećati, ali se on može povećati onoliko koliko to poslodavci objektivno mogu da podnesu, pogotovo oni koji imaju niskoakumulativni posao, a veliki broj zaposlenih.
“To će s jedne strane biti na zadovoljstvo onih koji primaju minimalac, s druge strane poslodavci će se brinuti da namaknu dovoljno prihoda da to sve isplate, a s treće strane to Vladu apsolutno ne uzbuđuje, ne interesuje, jer niko u javnoj administraciji nema taj nivo ličnih primanja”, ističe on.
On ističe kako se ovdje niko ne bavi uzrocima, jer nije problem minimalna plata, problem je odsustvo posla, jer kad nemate zaposlenja i mogućnost da promijenite posao, onda ste vi svedeni na kategoriju nužnog rada, koji nema nikakvu slobodu i po tom osnovu se može smatrati čak robovskim radom.
“Ono što mene najviše frustrira kao ekonomskog analitičara je da niko ne govori o potrebi kreiranja dobre poslovne politike, analize Doing Business Svjetske banke, analize Forbsovog izvještaja i svih drugih razloga koji nas udaljavaju od normalnog posla i svijeta.Niko se ne bavi suštinskim poslom koji je neophodan da bi se bolje živjelo i svako u toj situaciji želi da pokupi neki poen, koji ne koristi nikome, ni zaposlenim ljudima, ni građanima uopšte”, zaključuje Pavlović za BUKU.