Tako su nastale nezvanične, a potom i zvanične veze i saradnja. Najprije je u Gradišku stigao Zlatko Kramarić, generalni konzul Hrvatske u Banjaluci. Slijedili su ga načelnici nekoliko prekosavskih opšina, počev od najbliže Stare Gradiške, potom Nove Gradiške i drugih hrvatskih opština. Uključile su se i agencije za razvoj iz susjedne države.
Tako je rođena ideja da se načini korak dalje i da zajedničkim projektima unaprijedimo, prvenstveno sport i turizam – rekao je Miodrag Manojlović iz Gradiške, koordinator u projektima prekogranične saradnje.
Trgovina, ekonomija, zdravstvo, obrazovanje, kultura, sport, samo su neke od oblasti na kojima se ova saradnja temelji.
U Visokoj školi “Primus” navode da je kod njih diplomiralo 300 studenata iz Hrvatske. Ranko Bakić, direktor ove ustanove, ističe da su oni u svoj program rada ugradili principe EU, bolonjskog procesa i prekograničnu saradnju putem IPA fondova.
Imamo ugovore o saradnji sa visokoškolskim ustanovama, srednjim školama i zajednicama u nekoliko regiona u Hrvatskoj. Do sada najveće efekte imamo sa Starom i Novom Gradiškom, potom Krapinom, Velikom Goricom, Vukovarom i još nekim sredinama – rekao je Bakić napominjući da su hrvatske škole nosioci, a oni učesnici u projektima o prekograničnoj saradnji.
U toku je realizacija projekta opremanja škola savremenim inventarom i učilima, nabavka stručne literature za naše biblioteke, dogovorena je i razmena studenata, profesora… – navode naši sagovornici u VŠ “Primus”.
Studenti iz Gradiške imaju priliku da prate predavanja u Našicama (RH), a njihove kolege iz Hrvatske u Gradiški (RS).
– U Gradiški, odnosno Republici Srpskoj, upisao sam studij po preporuci kolege sa pravnog odsjeka. Prihvatili su me svi i osjećam se kao u svome gradu – rekao je Matiz.
Branislav Struglin iz Vukovara je student treće godine informacionih tehnologija u istoj školi.
– Redovno dolazim na predavanja, vanredno studiram i zadovoljan sam – navodi Struglin.
Blizina Gradiške i zanimljiv izbor zanimanja u Tehničkoj školi bio je izazov za osnovce iz Stare Gradiške i Okučana.
Vlado Tomić, direktor ove škole, kaže da su se oni odlično uklopili.
– To su vrijedni učenici, željni znanja i napredovanja. Izgradili su mostove sa našom školom i opštinom – smatra Tomić.
Granica nema ni u životu ni u mislima Miše i Ljeke Barišić, Emilka Gubića, Zorana Račića i Zorana Kneževića iz Bok Jankovca u gradiškoj opštini. Svi imaju rodbinu, prijatelje i nekretnine preko Save, na hrvatskoj strani.
Hrvati Anton i Jozo Gubić, Josip Saček i Snježana Guberović, terani poslom, redovno dolaze u Gradišku (RS).
Boris Matiz iz Nove Gradiške u Hrvatskoj studira u Gradiški u RS
– Mnogo puta smo jedni drugima izašli u susret kod hitne nabavke lijekova, rezervnog dijela za mehanizaciju ili automobile, repromaterijala za poljoprivredu. Družimo se i pomažemo jedni drugima – kaže Emilko Gubić.
Mnogi Slavonci koji su se poslije rata nastanili u Gradiški, kao što je Mile Ljubičić iz okoline Pakraca, održavaju svoja imanja u rodnom kraju, siju njive i bave se poljoprivredom.
Opštinske vlasti u Gradiški prepoznale su interese prvih susjeda u dvije države i zato zagovaraju izgradnju industrijskih zona, još jednog mosta na Savi i komotnijeg graničnog prelaza.
Cijene i izlasci
Niže cijene zanatskih usluga motivišu Hrvate da prelaze državnu granicu. U Gradiški su višestruko jeftinije frizerske i stomatološke usluge, popravka automobila, piće, benzin, pekarski proizvodi. Hrvati u Gradiški mijenjaju automobilske gume, svjećice, ulje, maziva, popravljaju limariju.
Građani Gradiške odlaze u Hrvatsku po telefone, računare, tehničku robu, garderobu.
Omladina iz Hrvatske izlazi na večernje zabave u Gradišku, a njihovi vršnjaci iz grada istog imena u RS odlaze u Novu Gradišku.
Izvor: Blic