Dok se iz Vašingtona i dalje šalju poruke o potrebi postizanja mira u Ukrajini, administracija američkog predsjednika Donalda Trampa razmatra potez koji bi mogao imati sasvim drugačiji efekat – ublažavanje sankcija brodovima iz takozvane „flote iz sjenke“, koji su ranije korišteni za transport nafte iz sankcionisanih zemalja.
Prema navodima Rojtersa, cilj američke administracije je da smanji rekordno visoke troškove međunarodnog pomorskog transporta i omogući veći izvoz nafte i naftnih derivata iz Persijskog zaliva. Međutim, eventualno popuštanje prema brodovima koji su već bili pod sankcijama otvara i mnogo šire pitanje: da li Vašington postepeno mijenja politiku ekonomskog pritiska na Moskvu?
Još jedan potez koji ide na ruku ruskom energetskom sektoru?
Američki zvaničnici tvrde da se ne razmatra mogućnost da sankcionisani brodovi prevoze rusku ili iransku naftu. Ideja je da im se, uz odobrenje američkog Ministarstva finansija, omogući transport nafte koja sama po sebi nije pod sankcijama.
Na prvi pogled, riječ je o tehničkoj mjeri čiji je cilj smanjenje cijena transporta.
Ali problem je u tome što je granica između tehničkog ublažavanja sankcija i slabljenja njihovog ukupnog efekta veoma tanka.
Posebno ako se ovakav potez posmatra zajedno sa ranijom odlukom Trampove administracije da privremeno ublaži sankcije povezane sa ruskim dizel-gorivom.
Takve odluke ne prolaze neprimijećeno u Kijevu. Ukrajina već dugo insistira da je upravo prihod od izvoza energenata jedan od ključnih izvora finansiranja ruskog ratnog aparata.
Trampova politika sve više izaziva pitanja u Evropi
Najnoviji potez dolazi u trenutku kada evropske zemlje pokušavaju održati pritisak na Moskvu i istovremeno povećati podršku Ukrajini.
Zato bi svako značajnije ublažavanje sankcija moglo otvoriti novu pukotinu između Vašingtona i evropskih saveznika.
Američka administracija, s druge strane, problem posmatra prvenstveno kroz prizmu cijena energenata, dostupnosti transporta i interesa američke ekonomije.
Američki ministar energetike Kris Rajt već je poručio da administracija razmatra mogućnost ublažavanja sankcija prema brodovima iz „flote iz sjenke“.
Prema procjenama istraživačke grupe Energy Aspects, visoki troškovi transporta negativno utiču i na potražnju za američkom sirovom naftom.
Drugim riječima, Washington pokušava pronaći način da poveća ponudu i smanji troškove – ali se istovremeno postavlja pitanje koliko takva politika može oslabiti dosadašnji sistem sankcija prema Rusiji.
Ko zapravo dobija ako se sankcije ublaže?
Ukoliko bi sankcionisani brodovi ponovo dobili mogućnost da legalno učestvuju u transportu dijela svjetske nafte, njihova tržišna vrijednost i upotrebljivost značajno bi porasle.
Američki zvaničnici tvrde da takva odluka ne bi omogućila Rusiji da koristi te brodove za transport svoje sankcionisane nafte.
Ipak, šira slika je znatno komplikovanija.
Svako smanjenje troškova transporta i povećanje broja dostupnih brodova može uticati na globalno tržište nafte, a samim tim i na prihode velikih proizvođača.
Za Moskvu bi stabilnije i likvidnije energetsko tržište, posebno ako bi se dodatno smanjili troškovi transporta, predstavljalo povoljnije okruženje.
Zbog toga nije teško razumjeti zašto se u Kijevu ovakvi potezi posmatraju sa velikom dozom opreza.
Bijela kuća ćuti, a pitanje ostaje otvoreno
Za sada nema konačne odluke da će sankcije biti ublažene, a Bijela kuća se nije oglasila povodom navoda o mogućem potezu.
Američko Ministarstvo energetike insistira na tome da eventualno ublažavanje sankcija „floti iz sjenke“ ne bi omogućilo Rusiji da preko tih brodova transportuje sankcionisanu naftu.
Ali politička poruka ipak postoji.
Nakon više godina američke politike usmjerene na ograničavanje ruskih prihoda od energenata, administracija Donalda Trampa sada sve otvorenije razmatra pragmatične poteze koji bi mogli smanjiti troškove na globalnom tržištu.
A pitanje koje će se sve glasnije postavljati u Evropi jeste jednostavno:
Da li je riječ o tehničkoj mjeri za stabilizaciju tržišta nafte – ili o početku šireg popuštanja prema Rusiji?
Jer ako se ekonomski pritisak na Moskvu počne smanjivati, posljedice neće osjetiti samo ruski energetski sektor. One bi se mogle direktno odraziti i na pregovaračku poziciju Ukrajine.