Jedan od ključnih energetskih kapaciteta Republike Srpske ponovo je u centru pažnje – ovaj put zato što je ostao bez dovoljno uglja. RiTE Ugljevik obustavio je proizvodnju električne energije, a odgovornost se sada prebacuje između uprave, „Elektroprivrede Republike Srpske“ i resornog ministarstva. Dok vlast najavljuje utvrđivanje odgovornosti, stručnjaci upozoravaju da problem nije nastao preko noći.
Termoelektrana Ugljevik isključena je sa mreže u noći između utorka i srijede, nakon što su iscrpljene raspoložive količine uglja za proizvodnju.
Kao neposredan razlog navode se neriješeni imovinskopravni odnosi na eksploatacionom polju Istok 2, zbog čega su obustavljeni radovi i iskop uglja. Međutim, iza ovog trenutnog problema stoji mnogo šira slika preduzeća koje se godinama suočava sa finansijskim, rudarskim i organizacionim teškoćama.
Sada, kada je proizvodnja stala, pitanje više nije samo kako obezbijediti ugalj, već i kako je jedan od najvažnijih energetskih objekata u Srpskoj uopšte doveden u situaciju da nema dovoljno osnovne sirovine za rad.
Vlada sada traži odgovorne
Iz Vlade Republike Srpske poručili su da se, bez obzira na formalno-pravne procedure koje prate eksproprijaciju, nije smjelo doći u situaciju u kojoj se RiTE Ugljevik danas nalazi.
Najavili su utvrđivanje odgovornosti za propuste koji su doveli do obustave proizvodnje.
Poruka Vlade je jasna: odgovore treba da daju direktor RiTE Ugljevik, direktor „Elektroprivrede Republike Srpske“, ali i resorni ministar.
Istovremeno, od nadležnih se očekuje hitan plan budućih aktivnosti koji bi trebalo da bude predstavljen Vladi i javnosti.
Takva reakcija, međutim, otvara i mnogo šire pitanje – ako se sada utvrđuje ko je odgovoran, ko je godinama bio zadužen da obezbijedi kontinuitet proizvodnje i dovoljno uglja?
Jer problem nedostatka uglja nije novost. Na njega je sindikat, prema vlastitim navodima, upozoravao duže vrijeme.
Eksproprijacija kao usko grlo, ali problemi mnogo dublji
Direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković potvrdio je da će predstavnici preduzeća, „Elektroprivrede Republike Srpske“ i Ministarstva energetike i rudarstva naredne sedmice razgovarati o mogućim rješenjima.
On upozorava da su se problemi gomilali godinama i da ih nije moguće riješiti preko noći.
Upravo u tome i jeste ključ problema.
Eksproprijacija zemljišta na području ležišta Istok 2 jeste jedan od najvažnijih preduslova za nastavak eksploatacije uglja, ali pitanje je zašto se ovaj problem nije riješio prije nego što je termoelektrana ostala bez dovoljne količine goriva.
U energetskom sistemu koji zavisi od stabilne proizvodnje termoelektrana, planiranje ne može početi tek onda kada se kotao ugasi.
Sindikalci upozoravaju da su godinama ukazivali na probleme – od ležišta Istok 2, preko arbitražnih pitanja, do drugih otvorenih problema koji su opterećivali rad preduzeća.
Sada se posljedice više ne mogu sakriti iza administrativnih procedura.
Struja se može kupiti, ali po kojoj cijeni?
Najveći problem za „Elektroprivredu Republike Srpske“ tek može uslijediti.
Kada domaća proizvodnja stane, nedostatak električne energije mora se nadoknaditi na tržištu. A tržišna cijena električne energije može biti višestruko veća od cijene po kojoj se struja prodaje domaćinstvima.
Upravo na tu opasnost upozorava ekonomista Milenko Stanić.
Prema njegovim riječima, problemi u RiTE Ugljevik posljedica su dugogodišnjeg lošeg upravljanja, čestih kadrovskih promjena i nedostatka dugoročne strategije.
Stanić smatra da se pitanje dovoljne količine uglja moralo rješavati mnogo ranije, uključujući i mogućnost nabavke iz drugih rudnika.
Njegovo upozorenje posebno je ozbiljno zbog značaja koji RiTE Ugljevik ima za elektroenergetski sistem Republike Srpske.
Ukoliko se proizvodnja duže vrijeme ne bude mogla normalizovati, „Elektroprivreda Republike Srpske“ biće prinuđena da veće količine električne energije kupuje na tržištu.
A tu dolazimo do apsurda koji bi mogao skupo koštati cijeli sistem: struja se kupuje po tržišnoj cijeni, dok se domaćinstvima prodaje po znatno nižoj cijeni. Razliku na kraju neko mora da plati.
Ko će platiti cijenu lošeg planiranja?
Posebno zabrinjava činjenica da se problemi RiTE Ugljevik pojavljuju u trenutku kada se već govori o velikim izdvajanjima za nabavku električne energije iz uvoza.
Istovremeno, „Elektroprivreda Republike Srpske“ već ima ozbiljan finansijski teret zbog problema u svojim zavisnim preduzećima.
Prema navodima Stanića, „Elektroprivreda“ je prethodne godine poslovala sa gubitkom od oko 28 miliona KM, dok bi ovogodišnji rezultat mogao biti još lošiji.
U takvoj situaciji dodatni troškovi uvoza električne energije predstavljaju ozbiljan udar.
I nije riječ samo o bilansima jedne kompanije.
Ako domaća proizvodnja bude nedovoljna, posljedice se mogu preliti na cijeli elektroenergetski sistem, privredu, javne finansije i, na kraju, građane.
Jer novac kojim se pokriva razlika između skupe uvozne i jeftinije domaće prodajne cijene ne nastaje ni iz čega.
Godine kadrovanja i kratkoročnih rješenja dolaze na naplatu?
Stanićeve tvrdnje o partijskom kadrovanju i čestim promjenama direktora predstavljaju ozbiljne optužbe koje zahtijevaju provjeru, ali upravo zbog toga pitanje odgovornosti više ne bi smjelo ostati na političkim saopštenjima.
Ako Vlada zaista želi utvrditi ko je odgovoran, javnost bi trebalo da dobije konkretne odgovore:
Ko je bio zadužen za planiranje potreba za ugljem?
Kada je prvi put upozoreno da će postojeće zalihe biti nedovoljne?
Zašto eksproprijacija zemljišta na Istoku 2 nije završena ranije?
Da li je postojao plan alternativnog snabdijevanja ugljem?
Koliko će koštati svaki dan zastoja RiTE Ugljevik?
I konačno – ko će snositi finansijske posljedice ako „Elektroprivreda Republike Srpske“ bude morala mjesecima kupovati skupu struju na tržištu?
To su pitanja koja su važnija od međusobnog prebacivanja odgovornosti.
Jer termoelektrana nije stala zbog nekog iznenadnog događaja koji se pojavio juče. Problemi su se, prema izjavama sindikata i stručnjaka, gomilali godinama.
Ugljevik nije samo problem jednog preduzeća
RiTE Ugljevik je dio strateške energetske infrastrukture Republike Srpske. Zato njegov zastoj nije samo poslovni problem jednog preduzeća.
To je test sposobnosti cijelog sistema da planira, upravlja i reaguje na vrijeme.
Ukoliko se sada bude tražilo brzo rješenje kroz dodatna zaduženja, skupu nabavku uglja ili još skuplji uvoz električne energije, problem će biti samo odgođen.
A račun će, direktno ili indirektno, ponovo završiti na leđima građana i privrede.
Vlada je najavila da će utvrditi odgovornost. Sada je na njoj da pokaže da ta najava neće ostati samo još jedno saopštenje.
Jer pravo pitanje više nije samo kada će RiTE Ugljevik ponovo proizvoditi struju, već i zašto je sistem dozvolio da jedan od svojih ključnih energetskih kapaciteta ostane bez uglja.