Svakog ljeta, spuštanjem ruža u rijeku Lim i polaganjem cvijeća na
spomen obilježje u Memorijalnom centru odaje se počast Bošnjacima,
žrtvama ratnih zločina počinjenih na području Rudog, opštine na istoku
BiH, u blizini granice sa Srbijom.
Njima se, ove godine,
pridružio i načelnik opštine,Rato Rajak, član Srpske radikalne stranke
Republike Srpske, piše Radio Slobodna Evropa.
Načelnik
opštine Rudo Rato Rajak je zahvalio organizatorima što su ga pozvali da
učestvuje u obilježavanju sjećanja na žrtve ratnih zločina, izražavajući
osjećanja, koja su, nažalost, iznimka u vremenu kada najčešće izostaje
osuda zločina koje su počinili pripadnici vlastitog naroda.
„Živjeli
smo u vremenu teških iskušenja. Nije bilo lako ostati čovjek. I zato
moje iskreno poštovanje prema svima onima koji su svojim trudom uspjeli
da sačuvaju ljudsko dostojanstvo, vlastito. Drago mi je što imam priliku
da kao čovjek izrazim svoje saučešće, da iskažem poštovanje prema
stradalnicima. Isto tako, drago mi je što kao načelnik Opštine mogu da
pošaljem jednu poruku razumijevanja tuđe boli i tuge i poruku za bolji
život generacija u budućnosti.“
U moru stranaka i
političara koji sebe nazivaju demokratskim, cvijeće bošnjačkim žrtvama u
Rudom tako je prvi položio jedan srpski radikal. Rajak je, naime, član
Srpske radikalne stranke RS, jer u Rudom i nije imao mnogo izbora kada
je o političkom angažmanu riječ.
„Ja
sigurno jesam radikalan čovjek, ako bi taj moj radikalizam posmatrali u
želji da radikalno promijenimo ovu današnju otuđenost jednih od drugih.
Radikalan sam, sigurno, u želji da svi u sebi nađemo malo više ljudskog
poštovanja, razumijevanja za različitosti, i da nađemo nešto što nas
objedinjuje.“
Zlo nije zaobišlo ni ovu općinu. Ubijeno je
više od stotinu civila, protjerano kompletno bošnjačko stanovništvo, ali
zločine su uglavnom činile jedinice koje su dolazile iz drugih gradova.
„Osuđujem
sve prljavo, svakog monstruma, zločinca, koji je uprljao svoje ruke, i
sa bilo koje strane. Nažalost, i Rudo, kao skoro svaka sredina, nije
prošlo bez određenih mrlja i na svojoj savjesti, ono što u nekom smislu
može koristiti kao utjeha Ruđanima, da i ono prljavo što se desilo u
Rudom, najviše se desilo aktivnošću ljudi koji su došli sa strane,
upali, ‘odradili’ i otišli, a ostavili da se Ruđani nose sa tim.“
Iz
Rudog posljednjih godina dolaze priče o Bošnjacima i Srbima koji
zajedno obnavljaju mekteb u Ustibru i džamiju u Međurječju, mladima koji
se okupljaju u međuentitetskim kampovima, ali i nebrizi države i crnoj
statistici odlaska sa ovih prostora. Rajak ističe kako mnogi danas ne
žele pričati o svom učešću u ratu, ali da on otvoreno kaže da je
obavljao dužnost i komandira jedne od jedinica Vojske RS.
„Vjerujte
mi, ja imam jako puno prijatelja Bošnjaka koji su bili vrsni borci na
onoj drugoj strani u odnosu na mene i moje iskustvo u ratu, ali znam da
su to bili izuzetno čestiti ljudi koji nisu dozvolili da uprljaju svoje
ruke ni na kakav način. I to su meni najiskreniji sagovornici. Mi
potpuno iskreno razgovaramo o onome što je bilo, u šta nas je neko drugi
uvukao, kako smo dozvolili da nas uopšte neko uvuče u takvo nešto, i
kako iz svega toga treba izvući pouku i graditi neku bolju budućnost.
Najteže mi je razgovarati sa dezerterima, profiterima, i sa jedne i sa
druge strane, koji sve ovo zlo podebelo znaju da iskoriste i udebljaju
svoje račune, novčanike, i stalno rade na produbljivanju nekih jazova
između nas, na stvaranju nekih novih ograda. Mi jedni bez drugih niti
možemo živjeti, niti ćemo ikada biti u prilici da živimo jedni bez
drugih. Ako je to već tako, i ako će tako biti i u budućnosti, zašto
bismo svojim potomcima ostavljali zlo koje može opet da probudi nešto
prljavo u nama, kada smo, kao normalni ljudi, u situaciji da im ostavimo
nešto dobro.“