Svadba je dio predstave ‘Ruža’ koja govori o problemu maloljetničkih
brakova izvedene u okviru programa Edukacije zasnovane na drami u
Osnovnoj školi “Hamdija Kreševljaković” u Kaknju. Zemina je predstavu
posmatrala iz publike, a njena kćerka Aida bila je u ulozi Ruže,
djevojčice koju brat i majka prisiljavaju na dogovoreni brak.
“Predstava je odlična, a tema me i lično pogodila. Ako sam se ja
udala sa 15 godina, ne mora se i moja kćerka udati i ni jedna djevojčica
se ne mora udati prije nego što treba. To nije tradicija. Mene još tada
niko nije prisilio, bili smo mladi, zavoljeli se i htjeli smo se
vjenčati, ali sam ipak nekako ostala bez djetinjstva, bez škole, bilo je
prerano. Još ako je prisila kao u ovoj predstavi i kao što se događa u
stvarnosti, onda je to stvarno loše. Školujem svoje dijete, želim da
završi školu i fakultet, i da se uda kad bude dovoljno zrela i kada bude
željela”, kaže nam Zemina nakon izvedene predstave.
Aida je sedmi razred osnovne škole i kaže da se dobro snašla u ulozi
Ruže i da joj gluma s ostatkom ekipe predstavlja sjajno iskustvo:
“Bilo je lijepo glumiti, a i tema je vrlo važna i mislim da je o
ovome potrebno pričati svim mladima kako bi uradilisve da se ne nađu u
takvoj situaciji kao Ruža. Da mi se neka drugarica požali kako je žele
udati, otišla bih njenim roditeljima i rekla im da to ne čine, djeci
treba djetinjstvo”, kaže nam Aida.
Predstava govori o djevojčici Ruži kojoj je brat ugovorio brak, oca
nema, a mama ga u tome podržava ili ga ne sprečava. Ruža prestaje
dolaziti u školu, a medijatorica uz pomoć učiteljice pokušava spriječiti
brak, obraćaju se i socijalnom radniku, ali bezuspješno. Ruža se na
kraju udaje i odvode je, a potom se uključuje publika. Najprije na
‘vruću stolicu’ izvode mamu i brata kojima iz publike postavljaju
pitanja, nakončega se neke scene ponovo igraju i publika ima pravo da se
uključi i stave se u ulogu nekoga od onih koji su mogli, a nisu učinili
dovoljno.
Učenica osmog razreda Belma bila je aktivna u postavljanju pitanja iz
publike, a odlučila se uključiti i u predstavu i to u ulozi
medijatorice kako bi energičnije odbranila Ružu. I svojom upornošću je
uspjela ubijediti brata da odustane od nauma.
“Željela sam da pokažem da može drugačije,da ne moramo samo
posmatrati već i da nešto možemo učiniti. Mislim da nijedna djevojčica
ne treba pristati na nešto što ne želi, i mislim da oni koji mogu moraju
u takvim slučajevima pomoći”, kaže Belma. U publici je i Hana iz sedmog
razreda koja kaže da je iz predstave mnogo naučila.
“Mislim da što više mladih treba vidjeti predstavu i naučiti više o
ovome. Da se nađem u situaciji da me bilo ko na nešto želi prisiliti, ne
bih na to pristala ni za šta na svijetu, imam pravo na svoje
djetinjstvo”, kaže Hana.
Mamu je u predstavi glumila Almina, a Adelisa je bila u ulozi romske medijatorice.
“U predstavi samjer mladima želim pokazati da imaju izbor, da trebaju
završiti školu i uživati u djetinjstvu”, kaže Almina koja, kao i
Adelisa, ima mnogo prijateljica koje su se rano udale:
“Nije sve prisila, zavole se, mladi se vjenčaju, žure, a ima vremena,
svi ćemo se udati alisve usvoje vrijeme”, kaže Adelisa koja je završila
Trgovačku školu u Kaknju. U ulozi brata odlično se snašao Nadin, učenik
drugog razreda Srednje elektrotehničke škole. Kaže da se njegovi
ličnistavovi potpuno razlikuju od stavova brata kojeg igra:
“Mladima treba otvoriti oči, da se ovakve stvari ne dešavaju i da se
nikome ne trebaju desiti. Moramo takvim pojavama reći stop!”, kaže
Nadin.
Direktorica Osnovne škole “Hamdija Kreševljaković” u Kaknju Nedžma
Buza kaže kako je potrebno govoriti o temi o kojoj govori predstava
‘Ruža’.
“Tema je vrlo bitna i aktuelna u vremenu i podneblju u kojem živimo,
važno je je za svu djecu i za zajednicu da budušto bolje informisanii da
znaju kako da postupaju u takvim slučajevima”, kaže direktorica Nedžma
Buza koja je bila aktivna i u postavljanjupitanja akterima predstave na
‘vrućoj stolici’.
Mujo Fafulić iz Centra za podršku Roma “Romalen” iz Kaknja čiji
suaktivistice i aktivisti učestvovali u predstavi kaže kako je
zadovoljan načinom na koji su mladi prikazali temu, i načinom na koji je
publike reagovala.
“Djeci treba govoriti o ovoj temi, ali i odraslima, jer su oni ti
koji odlučuju i kojitreba da promijene svoja mišljenja istavove, da
shvate da te stvari nisu ničija tradicija niti običaji već kršenje prava
djeteta”, kaže Mujo Fafulić.
Ulogu ‘jockera’ u predstavi imala je Murisa Halilović koja je krajem
2016. skupa s mladima iz cijele BiH imala priliku proći radionice koje
su podržali UNFPA i UNICEF BiH i koje su organizirane kroz dvije
petodnevne sesije u sklopu trening programa Edukacije zasnovane na drami
u rješavanju kontroverznih, ali izrazito bitnih tema za lokalnu
zajednicu. Poslije edukacije, mladi ‘grassroot’ lideri pripremali su sa
različitim grupama predstave na više lokacija: Visoko, Prnjavor,
Tuzla-Živinice i Kakanj gdje se održavaju posljednje dvije izvedbe.
“Mladi su kroz edukacije a potom i predstave pokazali da su im sada
otvorene oči za sve što se dešava oko njih, naučili su jednu korisnu
metodu preko koje mogu djelovati na svoju okolinu, a to je forum teatar i
odlučili da ne budu samo slučajni prolaznici, već oni koji reaguju i
koji znaju kako treba reagovati. Djevojčice sa 13 godina ne treba da
budu majke. Priča iz predstave istinita je priča, naša Ruža se morala
udati,druge djevojčice ne moraju”, kaže Murisa Halilović.
UNFPA i UNICEF zajedno grade mrežu pojedinaca koji teže ka
poboljšanju uvjeta u njihovim zajednicama putem inkluzivnih, inovativnih
alata u svom profesionalnom djelovanju u Bosni I Hercegovini.
Inovativni pristupi daju mogućnost usmjeravanja pažnje javnosti na
neodložive probleme u zajednici, bez pribjegavanja polemikama zarad
publiciteta.
Jedan od takvih pristupa jeste i Edukacija zasnovana na drami
(theatre – based education – TBE), čiji je opći cilj izgradnja
kapaciteta tzv. grassroots lidera za primjenu ove edukacije u njihovom
radu na podizanju svijesti društva o osjetljivim pitanjima
marginaliziranih zajednica, kao što su seksualno i reproduktivno
zdravlje i prava (SRZP), ravnopravnost spolova (poseban naglasak na
preživjele žrtve seksualnog nasilja tokom konflikta), prava djevojčica i
dječaka da budu zaštićeni od svih oblika nasilja, marginalizirane
zajednice te ostale osjetljive teme.