To Antun Vrdoljak, hrvatski režiser i specijalista za bildanje nacionalnog celuloidnog mišića, režira film «Generali» o Anti Gotovini. Izvori vele kako je riječ o igranom filmu, kako će za njega u veličanju domoljublja biti skršeno 4 miliona evra, što je najveći filmski projekat još od one… pu, pu, pu, daleko joj socijalistička kuća, Jugoslavije. Izvori još kažu kako je iz Amerike došao i Goran Višnjić da oživi lik živog Gotovine lično.
Ja, opet, nekako mislim da je riječ o (anti)dokumentarcu ili čak o nekoj vrsti poratnog snafa. Evo, peti dan, po livanjskom polju rovare tenkovi hrvatskog dijela Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji su «malo prepravljeni» i sa drugim oznakama. Taman isti onakvi kakvi su ‘95-te krstarili po Visokoj Krajini u akcijama «Maestral» i «Južni potez», a finalno oranje je bilo u dubini države Bosne i Hercegovine u Mrkonjić Gradu. To znate, tada je ubijeno ili nestalo oko 200 civila i vojnika, a za zločine nad istim niko nikada nije odgovarao. Bili su nevini i tenkisti i artiljerci i specijalci 4. i 7. gardijske brigade. Bio je nevin i Ante Gotovina. Tako kaže bijeli papir. Nijema hartija koja nikada nikog nije optužila, a kamoli kome presudila.
Manjak četnika i višak ideja
I da se razumijemo, ne oru tenkovi bjanko i nelegalno. Korištenje istih je odobrila ministrica odbrane BiH, Marina Pendeš, a supotpisnik odluke je komandant Oružanih snaga BiH, general Anto Jeleč.
Nego, u čitavom ovom teatru apsurda, ima jedan problem. Fali četnika! Preciznije, statista koji bi glumili vojnike Republike Srpske. Moja malenkost se dobrovoljno javlja. Čak bih davao i sugestije u vezi sa marš-rutom, pokazivao na granatirane ciljeve i upotpunio dokumentaristički ugođaj filma. Mada, režiser Vrdoljak se ne bi, najvjerovatnije, složio sa mnom, jer ipak je ovo «herojska epopeja», a ne tamo neki prikaz zločina na svim stranama. Ta, nije dobio 4 miliončeta, e da bi istinu prikazao i sam sebi u usta skočio. Ipak je riječ o ocu suvremenog hrvatskog propagandnog filma.
Opet na temu. Fali četnika. Srba. Neće prosječan Hrvat biti statista četnik. Nije on guslio u HVO-u do 1995. e, da bi 22 godine dockan obukao prezrenu uniformu vojske Republike Srpske. Ono, istina Bog, nije ona bila tolio mrska kada su iste te jedinice HVO-a zajedno sa srpskim snagama 1993. vojevale protiv Armije BiH, ali drugo vrijeme druga nafaka.
Kako naći četnike, majku mu? Sa druge strane, dragovoljaca i HVO-ovaca na setu više nego u ratu:
-Eh, da nas je u ratu bilo toliko, zauzeli bi mi, ne Banjaluku, nego i Bijeljinu, a Sarajevo bi prepolovili, kao što i dolikuje, duma svaki pravi domoljub i koji škeca sa strane balave statiste na prostranom i vjetrovitom Polju livanjskom.
Ima li nade? Ima li zlih bradatih okupatora? Rješenje za deficitarne četnike ponudio je izvjesni Mario Karamatić iz Hrvatske seljačke stranke, koji solomonski kaže:
«Znam da je prigodom snimanja filma bilo problema, niko nije želio glumiti četnike, tj.vojsku RS-a. Evo, ja bih volio da se gospoda iz RS uključe na način da dadnu statiste tako da možemo snimiti film.»
Inventivno, nema šta. Ovom genijalnom rješenju dodao bih jedan mali apendix.
PTSP-ijevac na radnom zadatku
Najbolje bi bilo da se za potrebe filma unajme i za sitne novce plate PTSP-ijevci, koji su nekada bili vojnici Vojske RS, a danas od silne ljepote Republike Srpske hljeba nemaju da jedu. Rado će doći i za neku crkavicu tumarati livanjskim ili glamočkim poljem. Teren i situacija poznati. Taman da se maknu kući sa očiju žena i odrasle djece. To neka budu oni koje alkohol, cigarete i boleštine nisu baš do kraja izjele. Ko ih jebe, kad se nisu znali snaći poslije rata. Kad su džaba ginuli, što za 20 maraka ne bi glumili smrt?
Imam još jedan, zapravo dva prijedloga. Neka se mobilišu, ovaj, kastinguju stari borci HVO-a i Armije BiH, jer sve se to može kupiti za 20 maraka, pa neka se ganjaju po vrletima Bosne i Hercegovine. Prostranstva koliko hoćete, a vidimo ima i «materijalno tehničkih sredstava», pa neka Vrdoljak i njemu slični kadriraju i švenkuju do besvijesti.
Ooo, kako bi to silan film bio! Sjediš u kinu, pa se streseš kad vidiš onog istog Josipa, Milana ili Jusu, koji su te zaskakali u zadnjem klanju, a nakon toga u san dolazili.
I ne bih ja tu stao! A, ne! Ante Gotovina jeste haški optuženik bio, ali je sad slobodan čovjek. Taman kao i Vojislav Šešelj. Pa kad se počne snimati film o njemu, red je da se hrvatski civili oduže srpskim statistima i da se uključe u snimanje, šta znam, negdje u Sremu u Hrtkovcima. Oko za oko, celuloid za celuloid.
Realni nadrealizam
Da li je realno snimati afirmativni film o jednom generalu na teritoriji zemlje na koju je izvršio agresiju? Nije, ali se eto dešava. Da li je normalno mimo Ustava svojatati jedan dio oružanih snaga svoje zemlje, ne bi li se upriličila secesionistička parada u Banjaluci? Nije, ali se dešava.
Ovo takmičenje pljuvanja ludih u dalj mora prestati. Ovo rentiranje nesrećnika koji se zovu Oružane snage BiH mora stati! Ovi tenkovi, topovi, haubice, vojne parade, postrojavanja, moraju biti zaustavljene. Jer, majmun je odavno ušao u tenak. Glupost militarizma i nacionalizma šiba jače od južine po livanjskom polju.
Sreća svih nas, od nas samih, pa su tenkovi nenaoružani. Fali municije. Još uvijek.
Ali, veličanje predratnih mafijaša i mufljuza, koji su postali ratni generali i poratni heroji, drži nas u stabilnim devedesetim. Svega imamo. I standarda i posla i dobrog sudstva, školstva, zdravstva, kulture…Samo nam, eto, jebi ga, fali prave municije, pa da igrani pretvorimo u dokumentarni film.