Htio sam pisati nešto pametno. Duboko. Nešto egzistencijalno. Nešto u fazonu snijega koji pada u Tromsø, tišine koja ne pita za dozvolu, čovjeka koji traži smisao u hladnoći koja ga ne primjećuje. Imao sam čak i početak. Nešto o apsurdu, o udaljenosti, o tome kako čovjek tek na kraju svijeta shvati da je uvijek bio sam…bla bla
I onda, kao i uvijek, stvarni svijet napiše tekst koji svaki drugi učini potpuno besmislenim.
Elma Godinjak. Četrdeset jedna godina. Ubijena. Ne u nekoj mračnoj alegoriji. Usred dana, u Sarajevu. Bivši muž. Pištolj. Metak. Kraj. Kao loše napisan scenarij B produkcije direktno za VHS/DVD. Vazda isto. Steven Segal, Chuck Norris isto.
Ne staje tu. Puca i na njenog brata. Rani ga. Uzima dijete. Odlazi. Kao da je u pitanju neka groteskna verzija porodičnog vikenda.
I onda, jer ironija u Bosni nije Ironija nego modus vivendi, uhapse ga dok jede ćevape.
Ćevape!
Tu negdje, ako još imate trunku iluzije o smislu, ona se raspadne. Ne zbog zločina. Na to smo, nažalost, oguglali. Nego zbog te banalnosti poslije. Kao da je ubistvo samo jedna stavka na dnevnom redu, između “riješiti bivšu ženu” i “pojesti desetku u somunu”.
I sad ti meni reci da pišem o apsurdu.
Šta da dodam?
Camus je pisao o čovjeku koji gura kamen uz brdo. Lijepo, čisto, filozofski. Kod nas kamen gura čovjek, ali ga neko usput upuca, pa još odvede dijete i sjedne na ćevape. I onda mi raspravljamo o smislu.
Smisao? Koji smisao?
Ovo nije apsurd koji traži interpretaciju. Ovo je apsurd koji te udara u lice i pita: “Jesi li sad shvatio?”
I najgore od svega i jesmo. I opet ništa.
Jer ovo nije prvi put. Nije ni drugi. Postalo je ritam. Kao vremenska prognoza. “Danas oblačno, mjestimično femicid.” I svi klimnu glavom, šeruju, napišu status, možda izađu na protest, i onda… ništa. Sistem ostane isti. Ljudi ostanu isti. Dan poslije na naslovnim stranama nema ništa o njoj al’ zato ima “Propao Siprit Airlines u Americi” i “LeBron odveo Lakerse u drugi krug”.
A ja sjedim ovdje, kod šarafa na globusu, Bogu iza nogu, u tišini koja nema pojma šta se desilo, i pokušavam napisati nešto što ima težinu.