Na ovaj način je Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke,
prvi put javno progovorio o krađi gradske imovine. Prvi put je ovaj čovjek,
donedavno potpredsjednik SNSD-a, a kasnije predsjednik Gradskog odbora Banjaluka
ove stranke, i to bojažljivo, rekao nešto na temu kriminalnog oduzimanja
imovine grada koja traje godinama i pred očima svih građana Banjaluke.
Gradsku imovinu uzimali su izgleda svi koji su znali kako i imali
blagoslov rukovodstva SNSD-a, najviše bliski prijatelji i kumovi predsjednika
RS Milorada Dodika. To već i vrapci u Banjaluci znaju, a znao je i Radojičić
svih ovih godina.
Poznato je i njemu kako je Budo Stanković nanio milionsku
štetu gradu u slučaju Poljoprivredne škole. Ipak, na sve to je sadašnji
gradonačelnik godinama šutio, a pred izbore je vješto izbjegavao bilo kakvu
komunikaciju na tu temu. Prepuštao je svojim prijateljima iz stranke da u
njegovo ime odgovaraju na optužbe.
Znao je on i da je Mile Radišić otimao naveliko i naširoko.
Od zemljišta u naselju Obilićevo do ‘Picinog parka’. Znao je i stao u njegovu
odbranu. Čovjek koji danas traži podršku društvene zajednice za rješavanje
problema otete imovine je istu tu zajednicu, koja se danima borila da spase
svoj grad od najezde kriminalnih spletkaroša iz samog vrha građevinske mafije,
nazivao politički motivisanom. U vrijeme dok su se građani Banjaluke svim
dozvoljenim sredstvima borili protiv kriminalizacije grada i nelegalnog
oduzimanja ‘Picinog parka’, Radojičić je sve to mirno gledao iz Narodne
skupštine RS, kojom je predsjedavao. Gledao i stajao na strani onih drugih.
Tajkuna i prijatelja SNSD-a.
Mnoštvo je ovakvih primjera, poput onog sa Autoprevozom i
zgradom Muzeja savremene umjetnosti ili najsvježijeg, u kojem je Firma
srbijanskog biznismena Miroslava Miškovića „Delta Real Estate“ uspjela da po
već oprobanom receptu domaćih kriminalaca i tajkuna, i uz pomoć druge firme iz
Laktaša, otme gradsko zemljište za izgradnju tržnog centra.
Ovakvi primjeri su svakodnevnica Banjaluke. Zemljište,
poslovni i stambeni prostori, objekti za različite namjene se svakodnevno
otimaju, pa čak i u vrijeme kratkotrajne Radojičićeve vladavine. Što će reći,
da osim nekoliko riječi, ni novi gradonačelnik nije spreman da sačuva
‘kokošinjac’, kako on naziva gradsku upravu. Nije spreman da napokon ‘izađe iz
ormara’ i pokaže se u pravom svjetlu. Da prestane da pokušava biti i Dodikov
prijatelj i saveznik naroda. I SNSD-ov jurišnik i građanski predstavnik. I
pokrovitelj tajkunizacije i borac za pravdu.
Ne ide to zajedno, dragi gradonačelniče. Il’ si s njima ili
protiv njih.
Ovako si samo licemjer. Na ovom primjeru pokazuješ svu svoju
dvoličnost koja napokon izlazi na površinu, ispod dobro uštimane maske gradskog
momka sa pedigreom. Napokon izlazi na vidjelo da si čista suprotnost onome na
čemu si gradio svoju cijelu političku karijeru. A takav ćeš i ostati ako ne
stisneš zube i jednom za svagda pokažeš svojim stranačkim prijateljima, ljudima
koji su besramno uništavali grad, imaš li barem malo onoga što se zovu muda.
Inače, oni što tiho vuku za rukav ministre u Vladi i
moljakaju ih za pomoć,
ne bi li ostali čistih ruku i izbjegli bilo kakvu zamjerku kod velikog vođe,
sigurno ih nemaju ili ih još nisu pronašli.
Jedna izjava i pisamce ministru nisu dovoljni da se uništi
godinama razrađivan, uhodan i milionima utaban put SNSD-ovih prevaranata i
njihovih tajkuna. Inače, Radojičić je poslao pismo ministru pravde RS Antonu
Kasipoviću da je zamjenik pravobranioca RS Mirko Stojčinović, kako tvrdi, nanio
višemilionsku štetu gradu Banjaluci. U tom pismu je optužio Stojčinovića da
nije štitio interese Grada u sudskim i upravnim postupcima, a kao sporne je
naveo slučajeve sa zemljištem Poljoprivredne škole, zgradom Radničkog
univerziteta, poslovnim prostorom u Ulici Milana Tepića…
Samo, problem je što je Radojičić htio ovaj problem da rješava
u svoja četiri zida, u partijskom krugu, odnosno krugu familije. Onako kako se
to radi od 2000. godine, od
kad je SNSD na vlasti u Banjaluci, koji danas doživljava kriminalno punoljetstvo!
E pa tako se ne ide na ‘aždaju’ koja je progutala milione i
milione gradskog novca. Koja više od deceniju i po otima od siromašnih i daje
bogatim. To jednostavno nije način.
Bez krivičnih prijava, bez javne osude kriminala i onih koji
iza njega stoje, bez procesuiranja uzurpatora gradske imovine, bez insistiranja
na sankcionisanju odgovornih u Pravobranilaštvu RS i svakodnevnog upiranja
prstom u njih, bez otrkrivanja i javne osude kriminalaca u sopstvenim redovima,
bez svega toga, ovo što radi Igor Radojičić je obično “pišanje uz vjetar.”
Znaju to i mediji i
opozicija i građani, isto kao i svi u SNSD-u. Zato se niko i ne obazire mnogo na
Igorove “lisice i kokošinjce”, jer dok god naš gradonačelnik igra dvostruku
igru, tajkuni i kriminalci će moći da uživaju u gradskoj imovini mirno spavajući,
a Banjaluka će i dalje da ostaje i bez ono malo imovine koja je još u njenom
vlasništvu.
Zato, gradonačelniče, odluči se već jednom. Hoćeš li podršku
društvene zajednice, građana, slobodnih medija, pa i opozicije, u borbi sa, kako
kažeš, vjetrenjačama, ili ćeš i dalje samo mlatiti praznu slamu i spuštati glavu
pred svakim tajkunom iz SNSD-ove kriminalne organizacije? Na tebi je sve!
foto: E.Padalović
A dok se gradonačelnik ne odluči šta mu je činiti,
mi smo pokušali da saznamo iz gradske uprave koja je to imovina bez koje bi
grad Banjaluka mogao da ostane, kao i ona koju su već otuđili. Ne zbog ovog
teksta, već zbog informisanosti javnosti i prikaza kolike su razmjere kriminala
u ovoj oblasti. Ipak, ostali smo uskraćeni za potpune odgovore, pa vam donosimo
samo četiri slučaja koja su nam dostavili. Odgovor prenosimo u cijelosti.
1. U pravnoj stvari tužitelja Grada
Banjaluka, zastupanog po Pravobranilaštvu Republike Srpske, Sjedištu zamjenika
Banja Luka, protiv tuženih Poljoprivredne škole Banja Luka, Repajić Perice iz
Laktaša, „Oktan promet“ d.o.o. Bijeljina i „Bingo“ d.o.o. iz Tuzle, radi
utvrđenja ništavosti, i po protivtužbi tuženog-protivtužitelja „Bingo“ d.o.o.
iz Tuzle, protiv tužitelja-protivtuženog Grada Banja Luka, radi ograničavanja
prava vlasništva, i naknade štete, Pravobranilaštvo RS, Sjedište zamjenika
Banja Luka, se odreklo tužbenog zahtjeva bez saglasnosti Grada Banjaluka.
Naime, Grad Banjaluka je dana
25.02.2016. godine zaprimio podnesak PRS, Sjedište zamjenika Banjaluka
broj:P-2253/11 od 25.02.2016. godine, koji je označen kao
“PREDMET:Izjašnjenje“. Iz sadržaja ovog podneska je proizilazilo mišljenje
zastupnika u vezi cjelishodnosti zaključivanja sudskog poravnanja i odricanja
od tužbe. U prilogu je, između ostalog, dostavljena protivtužba izjavljena od
strane „Bingo“ doo Tuzla protiv prvotuženog Grada Banjaluka. Kod činjenice da
od Grada nije zatraženo izjašnjenje, pa samim tim nije ni ostavljen rok za
izjašnjenje, Grad Banjaluka je podneskom broj:19-050-3173/13 od 03.03.2016.
godine (koji je zaprimljen u Sjedištu dana 09.03.2016. godine) dostavio izjašnjenje radi davanja odgovora na
protivtužbu, u zakonom predviđenom roku u skladu sa članom 74. Zakona o
parničnom postupku. Ako se ima u vidu vrijednost protivtuižbenog zahtjeva u
iznosu od 20.000.000,00 KM, složenost predmeta i potpuno suprotan stav
Pravobranilaštva RS, Sjedišta zamjenika Banjaluka po pitanju konkretnog
predmeta od dosadašnjeg stava, a da pri tom zastupnik Grada ne upozorava
subjekta kojeg zastupa na rok od 7 dana, na posljedice propuštanja, odnosno
donošenja konačne odluke od strane PRS Sjedište zamjenika Banjaluka, te
činjenicu da je Grad Banjaluka podneskom broj:19-050-3173/13 od 03.03.2016.
godine dostavio izjašnjenje radi davanja odgovora na protivtužbu, nesporno je
da zakonski zastupnik nije imao ovlašćenje za odricanje od tužbenog zahtjeva,
od subjekta kojeg zastupa, što je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 208284
16 Gvlž od 28.09.2016.godine.
Grad Banjaluka nije imao nikakva saznanja o
tome da li je i kada zakazano pripremno ročište, niti je imao saznanja o
pravnim radnjama koje je PRS, Sjedište zamjenikapreduzelo tj. odreklo se
tužbenog zahtjeva, nakon čega je Sud donio presudu na osnovu odricanja
broj 71 0 P 208284 15 P od
05.04.2016.god.,te da se isto odreklo od prava na žalbu iako je prema odredbama
Zakona o Pravobranilaštvu RS („Službeni
glasnik RS“, broj 16/05, 77/06, 119/08 i 78/11) bilo dužno da zatraži
saglasnost subjekta kojeg zastupa za preduzimanje takve pravne radnje.O donošenju
presude na osnovu odricanja i njenoj pravosnažnosti istog dana kada je
donešena, Grad Banjaluka je saznao dana
13.04.2016.god., kada je četvrtotuženi-protivtužitelj „Bingo“ d.o.o. Tuzla
dostavilo Odjeljenju za komunalne i
stambene poslove i poslove saobraćaja Grada Banjaluka gore navedenu presudu, radi obračuna troškova rente i uređenja
građevinskog zemljišta koji prethode izdavanju građevinske dozvole.
2. U upravnom predmetu po zahtjevu
Poljoprivredne škole Banja Luka, za utvrđivanje prava vlasništva na
nekretninama u k.o. Banja Luka, k.o. Drakulić, k.o. Budžak i k.o. Derviši,
Pravobranilaštvo RS, SZ Banja Luka, dostavilo je Gradu Banjaluka rješenje
Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka, br.
21.05/476-162/15 od 22.02.2016 godine, kojim je odbijena žalba Pravobranilaštva
RS, SZ Banja Luka uz izjašnjenje da nema osnova za pokretanje upravnog spora
protiv navedenog rješenja.
Grad Banja Luka je
Pravobranilaštvu RS, SZ Banja Luka dostavio izjašnjenje br. 19-050-1237/13 do
01.04.2016 godine, da je protiv navedenog rješenja potrebno pokrenuti upravni
spor, navodeći tužbene razloge i ujedno zatražio da se obavijesti Grad o
preduzetim radnjama.
Pravobranilaštvo RS,
SZ Banja Luka, nije obavijestilo Grad Banja Luka o preduzetim radnjama, te je
Grad Banjaluka protiv navedenog rješenja samostalno pokrenuo upravni spor,
tužbom kod nadležnog Okružnog suda.
Na traženje Okružnog
suda u Banjaluci koji je zatražio uređenje tužbe u skladu sa odredbama Zakona o
pravobranilaštvu RS, Sjedište zamjenika Banjaluka je aktom broj U-219/15 od
03.05.2016. godine iznijelo stav da nema osnova za podnošenje tužbe u upravnom
sporu i predložilo da se ista odbaci iz razloga što je podnesena od strane neovlašćenog
lica.
3. Pravobranilaštvo Republike Srpske,
Sjedište zamjenika Banja Luka je dana 25.10.2016. godine dostavilo Gradu Banja
Luka, znanja radi, rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne
poslove, Područna jedinica Banja Luka broj 21.11/714-1-2054/16 od 20.04.2016.
godine, kojim je izvršen upis prava svojine na predmetnim nekretninama u korist
„Naš dom“ a.d. Banja Luka i to na osnovu pravosnažnog rješenja istog organa
broj 21.11/476-363/12 od 01.12.2015. godine, bez prethodnog dostavljanja
drugostepenog rješenja kojim je odlučeno po žalbi. Isti su obavijestili Grad Banja Luku da nisu dostavili
drugostepeno rješenje iz razloga što je za postupke privatizacije koji se vode
pred organom uprave Pravobranilac Republike Srpske u svom aktu broj JP 293/14
od 01.07.2014. godine dao eksplicitne i jasne upute da se nikakva pismena,
dokumentacija, dokazi ili predmeti ne dostavljaju Gradu Banja Luka na
izjašnjenje, radi izbjegavanja odugovlačenja i okončanja predmetnih postupaka,
zanemarivši činjenicu da su Gradu Banja Luka dostavljali dokumentaciju,
zapisnike i prvostepeno rješenje, kao i rješenje o provedenoj promjeni ali ne i
drugostepeno rješenje. Radi zaštite imovinskih prava Grada Banja Luka na
nekretninama u Ul. Grčka broj 4 u Banja Luci, Grad je u konkretnoj upravnoj
stvari samostalno, u smislu odredbe člana 158. stav 1. Zakona o lokalnoj
samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16), pokrenuo upravni
spor tužbom kod Okružnog suda u Banja Luci, radi poništenja rješenja Republičke
uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka broj 21.05/476-314/15
od 08.02.2016. godine, kojim rješenjem je odlučeno po žalbi, i nadležnom organu
podnio prijedlog za ponavljanje postupka, jer Grad Banja Luka nije učestvovao
kao stranka u upravnom postupku, niti mu je rješenje dostavljeno.
Odlučujući o
prijedlogu Grada Banja Luka, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne
poslove, Područna jedinica Banja Luka donijela je zaključak broj:
21.11//476-363/12 od 05.01.2017. godine, kojim je odbacila prijedlog Grada za
ponavljanje postupka, navodeći da Grad Banja Luka nije stranka u postupku,
protiv kojeg zaključka je Grad blagovremeno izjavio žalbu.
Grad Banja Luka je
podnio i zahtjev za ukidanje klauzle pravosnažnosti rješenja Republučke uprave
za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banja Luka broj
21.11/476-363/12 od 01.12.2015. godine, jer neučešćem Grad u upravnom postupku
i nedostavljanjem drugostepenog rješenja Gradu Banja Luka, povrijeđena su
osnovna načela Zakona o opštem upravnom postupku. I ovaj zahtjev Grada je
odbijen rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove,
Područna jedinica Banja Luka broj 21.11/476-363/12 od 05.01.2017. godine,
protiv kojeg je Grad Banja Luka izjavio žalbu.
4. Pravobranilaštvo Republike Srpske je
dana 12.01.2017. godine dopisom broj
JP.25/17 od 10.01.2017. godine obavijestilo Grad Banja Luku da je Sjedište
zamjenika Banja Luka propustilo izjaviti žalbu protiv Republičke uprave za
geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka broj:
10-473-43/04 od 17.11.2016. godine, u zakonom predviđenom roku. Spornim
dopunskim rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove,
Područna jedinica Banja Luka broj 10-473-43/04 od 17.11.2016. godine usvojen je
zahtjev vlasnika Možina Dragotine, Čugalj Sonje i Rusijan-Možina Suzane, pa su
od istih vlasnika na Zapadnom tranzitu, u Ulici Milana Stevilovića broj 48 u
Banja Luci eksproprisane preostale nepokretnosti, pobliže opisane u tački 1.
dispozitiva navedenog rješenja. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11
0 U 008053 13 Uvp od 24.12.2014. godine uvažen je zahtjev Pravobranilaštva
Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banja Luka za vanredno preispitivanje i
ukinuta presuda Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 008053 11 U od
22.01.2013. godine kojom je odbijena tužba izjavljena protiv rješenja
Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka broj
21.05/473-128/09 od 25.08.2011. godine, kojim je djelimično uvažena žalba tužioca
i poništena tačka 6. dispozitiva rješenja Područne jedinice Banja Luka broj
10-473-43/04 od 03.06.2011. godine, a u ostalom dijelu rješenje je ostalo
neizmjenjeno. Navedenim prvostepenim rješenjem je (u tački 1. dispozitiva)
usvojen zahtjev ranijih vlasnika Dragotine Možina, Sonje Čugalj i Suzane Možina
Rusijan za eksproprijaciju pa su od istih eksproprisane nepokretnosti pobliže
navedene u tački 1. dispozitiva (stambeni objekat sa zemljištem u Ulici Milana
Stevilovića). U obrazloženju presude Vrhovnog suda od 24.12.2014. godine se,
između ostalog, ukazuje na činjenicu da Okružni sud u pobijanoj presudi nije
dao valjane razloge i nije odgovorio na prigovore tužioca da odredbe člana 9. i
člana 23. Zakona o eksproprijaciji nisu pravilno primjenjene. Ovo naročito kod
činjenice što je rješenje o eksproprijaciji postalo pravosnažno dana
07.12.1997. godine, što znači da je izostao obrazloženi zaključak da li je
nakon tog datuma raniji vlasnik izgubio pravo na podnošenje zahtjeva za
eksproprijaciju preostalih nekretnina. U presudi Vrhovnog suda se nadalje
navodi da tek nakon otklanjanja navedenih pretpostavki u pogledu
blagovremenosti podnošenja zahtjeva za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti
od 14.12.2004. godine, moći će se odlučivati o tome da li je osnovan zahtjev
zainteresovanih lica u pogledu eventualnog otežanog korišćenja stambenog
objekta, nakon izgradnje puta, u smislu da li je to posljedica same
eksproprijacije ili izgradnje puta, u kom slučaju nema mjesta primjeni člana 9.
Zakona o eksproprijaciji već zahtjevu za naknadu štete. U istoj upravnoj stvari
Vrhovni sud Republike Srpske je donio i presudu broj: 11 0 U 001906 10 Uvp od
09.02.2011. godine i zauzeo isto pravno shvatanje. Nadležni organ uprave je u
ponovljenom postupku zanemario sve upute date u presudi Vrhovnog suda Republike
Srpske broj: 11 0 U 008053 13 Uvp od 24.12.2014. godine, kao i u presudi istog
suda broj 11 0 U 001906 10 Uvp od 09.02.2011. godine i ponovo usvojio zahtjev
vlasnika za eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina, suprotno odredbama
člana 9. i člana 23. Zakona o eksproprijaciji ( „Službeni list SRBiH“ broj
12/87), obrazlažući svoju odluku za donošenje osporenog rješenja činjenicom da
je raniji vlasnik na zapisnik od 13.03.1991. godine tražio eksproprijaciju
preostalog dijela nekretnina, pa je ovaj put donio dopunsko rješenje i po treći
put neosnovano usvojio zahtjev. Postupajući organ uporno zanemaruje činjenicu
da je rješenje o eksproprijaciji broj 10-473-72/92 od 05.12.1992. godine
postalo pravosnažno 20.11.1997. godine, što je nesporno utvrđeno u toku
postupka, a ne dana 30.03.2005. godine, kako se to pogrešno navodi u
obrazloženju osporenog rješenja, i da je zahtjev vlasnika za eksproprijaciju
preostalog dijela nekretnina neblagovremen. Dana 08.12.2016.godine Pravobranilaštvo
RS, Sjedište zamjenika Banjaluka dostavilo je Gradu Banjaluka navedeno rješenje
Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, PJ Banjaluka broj:
10-473-43/04 od 17.11.2016.godine (a koje je PRS, SZ Banjaluka zaprimilo dana
07.12.2016.godine) i u svom aktu broj: U-3781/14 od 08.12.2016. godine dalo
svoje mišljenje da je predmetno rješenje nezakonito i nepravilno, jer je
postupajući organ zanemario stav Vrhovnog suda Republike Srpske u presudama
povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje i na isto činjenično stanje donio
rješenje kao i ranije. Grad Banja Luka se u svom izjašnjenju broj:
19-050-401/11 od 09.12.2016. godine ( zaprimljeno u Pravobranilaštvu Republike
Srpske, SZ Banja Luka dana 12.12.2016. godine) saglasio sa mišljenjem Pravobranilaštva
RS, Sjedište zamjenika Banja Luka da je protiv osporenog rješenja potrebno
izjaviti žalbu jer je isto doneseno suprotno uputama Vrhovnog suda Republike
Srpske. Međutim, dana 11.01.2017. godine Grad Banja Luka je zaprimio dopis
Pravobranilaštva Republike Srpske broj: JP.25/17 od 10.01.2017. godine kojim
nas obavještavaju da je Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika
Banja Luka propustilo u zakonom propisanom roku izjaviti žalbu protiv sporenog
rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna
jedinica Banja Luka broj: 10-473-43/04 od 17.11.2016. godine. Ovakvim postupanjem odgovornih lica u
Pravobranilaštvu Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banja Luka načinjena je
šteta Gradu Banja Luka jer se radi o nekretninama velike vrijednosti (prema
procjeni vještaka građevinsko-arhitektonske struke Jadranke Ivetić iz marta
mjeseca 2013. godine, tržišna vrijednost predmetnih nekretnina iznosi
643.866,56 KM), koje su na nezakonit način eksproprisane.
Grad Banja Luka je u
konkretnom slučaju samostalno podnio zahtjev za zaštitu prava Grada, Okružnom
sudu u Banjaluci.