Od
417 kandidata za načelnike/ce, bilo je samo 26 kandidatkinja — oko
6,8%. Načelnička mjesta osvojilo je samo šest žena: Divna Aničić (SNSD,
Mrkonjić Grad), Snežana Ružičić (SNSD, Jezero), Amra Babić (nezavisna
kandidatkinja, Visoko), Mileva Komlenović (SNSD, Kalinovik), Mila
Petković (SNSD, Novo Goražde) i Milka Ivanković (Zavičajni
socijaldemokrati — Mile Marčeta, Istočni Drvar). Koliko god je pohvalno
to što su se ove žene uspjele izboriti za svoje mandate u prilično nefer
utakmici, ukupno stanje je i dalje razočaravajuće.
“Kako
da žene budu prepoznate kada su tokom predizbornih kampanja lideri
njihovih političkih partija vodili glavnu riječ? Četiri načelnice su
potvrdile svoje mandate, što govori da su savjesno i odgovorno
ispunjavale svoje obaveze u protekle četiri godine, i da su im
glasači/ice vjerovali/e i zbog toga ponovo dali/e glas. To pokazuje da
rad i vidljivost kandidatkinja daju rezultate”, kaže Jadranka Miličević
iz Fondacije CURE. Ova je nevladina organizacija pitanju političke
participacije žena posvetila posebnu zagovaračku pažnju, te je prije
lokalnih izbora, 26. septembra, u Parlamentu BiH u suradnji sa Heinrich
Böll Fondacijom i Westminster Foundation for Democracy predstavila 14
kandidatkinja za načelnice općina na lokalnim izborima. Ovaj je događaj
bio šansa za kandidatkinje da predstave svoje političke programe, što
rijetko imaju mogućnost uraditi unutar svojih stranaka.
Biračko tijelo ne zna da žene postoje
„Ogledna studija o razvoju pet bh. lokalnih zajednica kojima rukovode žene: Ravnopravnost nije 4% načelnica“
koja je uporedila parametre koji pokazuju rast i razvoj općina u kojima
su načelnice žene sa sličnim općinama u kojima su načelnici muškarci,
pokazala je da načelnice doprinose razvoju lokalnih zajednica. Upoređene
općine bile su: Visoko — Gradačac; Doboj Jug — Domaljevac / Šamac; Novi
Grad — Bosanska Krupa; Kalinovik — Foča / Ustikolina; Mrkonjić
Grad — Čitluk. “U četiri od pet promatranih općina na čijem čelu je
načelnica primjetan je pad stope nezaposlenosti. Načelnice, poput
načelnice iz općine Kalinovik, poduzele su niz projektnih aktivnosti
koje se odnose na samozapošljavanje i zapošljavanje žena i mladih, te
imaju strategije smanjenja broja nezaposlenih. Zahvaljujući tome, u
općini Kalinovik je npr. stopa nezaposlenosti opala za 13,67%”, navodi
se u ovoj oglednoj studiji.
Jedan
od razloga što političarke ne mogu doprijeti do svog potencijalnog
biračkog tijela je što ljudi jednostavno za njih ne znaju, jer ih nema
dovoljno ni u medijima ni u oglasima, dok na predizbornim skupovima
rijetko imaju priliku da se obrate biračima/cama u jednakoj mjeri kao
njihove kolege. Ovo pokazuje i novo istraživanje Učešće politički angažiranih žena u predizbornoj kampanji za lokalne izbore 2016,koje
se bavilo medijskim prikazom učešća žena u predizbornoj kampanji za
protekle lokalne izbore, a provedeno je u partnerstvu Westminster
Foundation for Democracy i Centra za izborne studije (CIS). Rezultati
istraživanja pokazuju da je medijsko učešće žena iznosilo 10%, u odnosu
na 90% učešća muškaraca. Analizirane su i izjave kandidata i
kandidatkinja, tako što su označavane kao relevantne ili nerelevantne,
pri čemu se relevantnom izjavom smatrala izjava koja se tematski
odnosila na pitanja iz domena lokalne politike. Analiza je pokazala da
su žene imale znatno relevantnije izjave od muškaraca (55% naprema 48%).
Samim tim su bile i konkretnije u odnosu na muškarce (23% naprema 19%),
tj. ponudile su konkretnija rješenja lokalnih problema. Istraživanje
nudi i detaljniji prikaz po političkim strankama, pa za potrebe ovoga
teksta navodimo najbolji i najgori rezultat. Kod Naše stranke su od 318
izjava 112 kazale žene, dok su kod SDA od ukupno 524 medijske izjave ili
gostovanja, svega devet izrekle žene. Obje su stranke imale više od 40%
žena na kandidatskim listama (NS 42%, SDA 41,3 %), s tim da je Naša
stranka imala 35% njih u medijima, a SDA samo 1,7%.
Žene su isključene iz unutarstranačkih dogovora
Ovaj rezultat Naše stranke se može posmatrati u svjetlu, kojom
je Naša stranka svojim članicama dala priliku da pojačaju učešće u
političkom životu. U sklopu inicijative je rodno usklađen jezik statuta,
rodna ravnopravnost je postavljena kao jedno od načela djelovanja
stranke, a potom se pristupilo edukaciji i izgradnji kapaciteta. Oko 40
žena je tokom godinu i po dana prije izbora prošlo kroz sistem edukacije
o tome šta im je potrebno da bi bile uspješne kandidatkinje na lokalnim
izborima. Dina Duraković, članica Predsjedništva Naše stranke, kaže:
“Od 40 žena koje su učestvovale, 23 su bile kandidatkinje na proteklim
izborima — dakle, više od pola. Rezultat je da imamo 42% izabranih žena
na proteklim lokalnim izborima.” Dina je dodala da to dokazuje da ako se
ženama otvori platforma djelovanja, one će same htjeti učestovati u
njoj. Paralelno se u sklopu Incijative 50%radilo
i na vidljivosti njihovih kampanja, a finansijska sredstva za kampanje
bila su ravnomjerno raspoređena između muških i ženskih kandidata. Naša
stranka planira sa ženama na isti način raditi i za opšte izbore 2018.
godine. “Ako se broj žena u nekoj političkoj stranci poveća, to samo toj
stranci može dati na značaju. Što stranka više liči na svoje biračko
tijelo, dobijat će više glasova”, kaže Dina, i dodaje da ni ljevica ni
desnica u BiH nisu učinile dovoljno kada je u pitanju politička
vidljivost žena.
Koalicija SDA-SBB na proteklim izborima na kandidatska mjesta za načelničke pozicije nije kandidirala niti jednu ženu. U oglasu koji je objavljen u Dnevnom avazu tokom
predizbornog perioda bile su istaknute fotografije kandidata, a jedan
kandidat čak i nije imao fotografiju, nego generičnu crnu mušku siluetu.
Senija Bubić, predsjednica Asocijacije žena SDA, kaže da nije bila
iznenađena time. “Prijedlozi dolaze s terena. Ako se 100 osoba takmiči,
od njih su maksimalno 10 žene. U utakmicama izbora, 90 muškaraca će se
prije međusobno složiti da izaberu muškarca, nego da izaberu jednu od
tih 10 žena. Jako malo žena je imalo priliku da bude promovisano i
ponuđeno biračkom tijelu kao kvalitetna opcija. Da biste promovisali
nekoga u načelnika/cu, trebate tu osobu učiniti prihvatljivom ljudima.
Smatram da to u SDA nije dovoljno urađeno, ali da nije urađeno ni u
jednoj drugoj političkih partiji.”
Žene
su isključene iz unutarstranačkih dogovora, a njihove kvalifikacije i
ostale reference se ne uvažavaju. Na kraju dogovora, prednost i
povjerenje se daju muškarcima, a njihove sposobnosti i kvalitete se ne
propituju. Jadranka Miličević ističe da su tokom rada sa ženama (i
rijetkim muškarcima) iz političkih partija saznale da dosta političarki
do zadnjeg momenta nije znalo ko će biti na listama, jer nisu
učestvovale u odabiru, iako su neke od njih učestvovale u predlaganjima.
Kandidatkinje nisu imale promotivnu podršku svojih političkih partija,
te su same organizovale (koristeći i vlastita finansijska sredstva)
svoje kampanje.
Umrežavanje političarki sa ljevice i desnice kao rješenje?
Sugovornice
iz ovoga teksta se slažu da je srž problema u strankama koje ne daju
jednake šanse svojim kandidatkinjama. Enorman je prostor u okviru kojeg
kandidatkinje mogu ispoljiti svoje političke mogućnosti, ali taj prostor
je neophodno bolje iskoristiti jer on ne postoji samo zato da bi ga
okupirali muškarci. “Sva naša zakonodavna tijela su reprodukcija onoga
što se dešava u strankama. Sigurna sam da žene koje se žele angažirati
postoje. Kada bi im se dali prilika i prostor da svojim djelovanjem
utječu na procese i odluke, situacija bi bila drugačija. Ovo što sada
vidimo je reprodukcija patrijarhalnih obrazaca”, smatra Dina Duraković.
Jadranka Miličević to potvrđuje: “Strukture vodećih političkih partija
su muške. Ako žena nema u glavnim organima stranaka, kako onda očekivati
da će biti u izvršnim i zakonodavnim tijelima, gdje se donose odluke?”
No, Jadranka smatra da nije sve toliko crno, što pokazuje i činjenica da
je bilo nekoliko nezavisnih kandidatkinja za načelničke pozicije, kao i
na listama za općinska vijeća, što je korak za koji je bila potrebna
odvažnost. Senija Bubić kaže: “Prva stvar koja se mora uraditi je da se
izvrši suptilan pritisak na muškarce da više uvaže žene, kako bi
dolazilo više prijedloga za njih. Dijalozi o unapređenju političkog
ambijenta, i položaja žena unutar tog ambijenta, se moraju voditi između
muškaraca i žena. Također, žene moraju htjeti da ih predstavljaju žene,
i ne samo njih, nego i njihovog muža, sina brata…”
Dina
Duraković kaže da bi voljela da Inicijativa 50% nađe svoje mjesto i u
drugim političkim strankama, pogotovo desnim. Senija Bubić također
smatra da sljedeća faza treba biti pokušaj umrežavanja sa kolegicama iz
drugih političkih partija. “Uslovi za život ne mogu biti stvar politike.
To je podjednako važno svima. To je proces koji treba gajiti, žene ga
trebaju nositi, a muškarci moraju pokazati razumijevanje”, kaže Senija.
Obje su također ocijenile da je promocija žena u javnom prostoru
ključna, i da joj se u narednom periodu mora više posvetiti i putem
medija, koji bi trebali početi postavljati pitanja stranačkim
predsjednicima i rukovodstvima o tome zašto žene nisu ravnopravne u
političkim strukturama.