Tim riječima su roditelji mališana koji pohađaju Centar za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora u Banjaluci opisali juče Nadu Dakić, profesora pedagogije i psihologije u toj ustanovi, koja je odlučila da štrajkom glađu dođe do svojih prava. Svi je vole zbog njenog predanog rada. I radne kolege, i roditelji mališana, a najviše djeca.
– Moja kćerka ima autizam. Prve riječi izgovorila je zahvaljujući Nadi. Ona je nada mnogih roditelja, koje rijetko ko razumije – priča jedna od majki čije dijete pohađa centar i koja je juče došla da podrži Dakićevu.
Dakićeva i još sedam njenih kolega gotovo godinu nisu dobili nikakva primanja.
– Svi se sada ograđuju i govore da nisu nadležni, ali neko mora biti – kaže Dakićeva, koja još od decembra 2014, kako kaže, dobija obećanja da će njen problem biti riješen.
Da li će i šta biti preduzeto u slučaju Dakićeve i ostalih radnika koji čekaju mjesecima plate, juče od rukovodstva ovog centra nismo uspjeli da dobijemo informaciju.
U Ministarstvu prosvjete i kulture RS kažu da su aktivno uključeni kako bi pronašli rješenje za finansiranje plata ovih osam radnika centra.
– Inicirali smo i proceduru za donošenje pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, čime bi dugoročno bio riješen njihov problem finansiranja – ističu u ministarstvu.