Walter White nastavnik je kemije u jednoj državnoj školi. Na pedeseti
rođendan dijagnosticiran mu je rak pluća i obećana još godina života. On
to prešućuje ženi i šesnaestogodišnjem sinu, koji je prebolio dječju
paralizu i hoda uz pomoć štaka.
Nekoliko dana kasnije, kada im, ipak, kaže, žena, imenom Skyler
saziva porodično sijelo, na koje dođu njezina sestra Marie i muž joj
Hank Schrader, inače inspektor u DEA-i, lovac na sitne i krupne dilere
narkotika. Oni ga hrabre da krene na liječenje, ali sve djeluje tako
čemerno i izgubljeno. Naime, liječenje – uostalom, sasvim neizvjesnog
učinka – košta na stotine tisuća dolara, i neće mu spasiti život, nego
ga, možda, produžiti za nekoliko mjeseci ili za koju godinu. Uto se
pojavi i Walterov bivši prijatelj, također kemičar, s kojim je jednom
davno osnivao tvrtku. Poslije je za nikakve novce izašao iz partnerstva,
a tvrtka je postala silno uspješna i profitabilna. Prijatelj nudi da
Walteru plati liječenje – tako će smiriti savjest i učiniti dobro djelo,
ali on to iz ponosa odbija.
Na tom mjestu započinje prava priča televizijske serije “Breaking
bad” (u idiotskom hrvatskom prijevodu: “Na putu prema dolje”), koja je
potrajala pet sezona (razvučenih u šest godina), i postigla silan uspjeh
kod kritičara i publike. Poput velikih društvenih romana ili
holivudskih filmova iz nekih mnogo ranijih doba, “Breaking bad” sjajan
je psihoportret suvremene Amerike, surova društvena kritika, alegorija o
urušavanju svih etičkih normi… Priča započinje iz karverovske intime,
u četiri kućna zida, da bi se zatim transformirala u raskošnu, široko
postavljenu društvenu fresku. “Breaking bad” je društvena drama,
avanturistička saga, komedija, groteska i sotija, u kojoj se u naoko
lakrdijaškoj, zabavnoj priči raspravlja o važnim moralnim i filozofskim
temama današnjeg svijeta. Ali iznad svega, “Breaking bad” je moderna
bajka. Sve što se događa istovremeno je i vrlo vjerojatno i posve
nemoguće.
Walter se gotovo slučajno zatekne u nekoj Hankovoj akciji, lovu na
sitne dilere metamfetamina (naročito budalaste, adrenalinske droge,
kokainu za siromašne), i tu prepozna svoga bivšeg učenika Jesseja
Pinkmana, koji uspijeva pobjeći pred potjerom. Poslije ga nađe, i ponudi
mu partnerstvo: zajedno će “kuhati” metamfetamin. Mister White – tako
ga Jesse zove, želi zaraditi novac za liječenje, ali više od toga novac
koji će ostati njegovoj obitelji: ženi koja je u međuvremenu ponovo
zanijela i sinu invalidu. Ako ne uspije, oni će u zemlji surovog
kapitalizma biti osuđeni na bijedu i beskućništvo.
To da se smrtno bolestan čovjek počinje baviti proizvodnjom droge
samo da bi obitelj spasio od bijede kod gledatelja proizvodi dvostruki
efekt: pozitivnu identifikaciju s glavnim likovima (između mister Whitea
i Jesseja kroz seriju se vrlo dosljedno uspostavlja odnos oca i sina) i
dojam da je za čovjeka Amerika jedan ljubazni pakao, koji jedva da se i
razlikuje od velikih totalitarnih imperija, od Staljinove Rusije, na
primjer. I jedno i drugo: identifikacija s dilerima droge i
ozloglašavanje Amerike, u holivudskim je filmovima u zadnjih dvadesetak
godina nezamislivo. Kao, recimo, i to da uzrujana Skyler puši cigaretu
za cigaretom, ili to da serija nema pedagoških pouka, niti dramskih
preokreta koji bi podržali tradicionalni doživljaj dobra i zla. Da,
naravno, na kraju pete sezone dobro pobjeđuje, ali tko nije gledao
“Breaking bad” neka ni ne pokušava zamisliti što bi u svemu tome moglo
biti dobro.
Mister White, Jesse i Hank
Ovaj je gledatelj svih pet sezona serije odgledao u sumanutom ritmu, u
nekoj vrsti ovisničkog bunila, za manje od mjesec dana. Bilo je noći u
kojim bi odgledao i cijelih pet epizoda (svaka traje pedesetak minuta).
Nakon toga jedva da je i spavao, zapostavljao je dnevne obaveze, hodao
okolo kao zombi, kljucao na poslu kao narkoman, ali nije ga mučila
savjest. Gledanje ovakve televizijske serije načelno je isto što i
čitanje Krležinih “Zastava” i Tolstojevog “Rata i mira”,
nipošto gubljenje vremena, nego kulturno uzdizanje i oljuđivanje. Nije
čovjek tko ne čita, nego je magarac što se propeo na dvije noge. Magarac
i mentalno oštećeni posjednik osobne iskaznice. Osoba bez posebnih
potreba, kreten. Manje vrijedna jedinka. Nitko i ništa. A gledanje
dobrih televizijskih serija slijedi čitanje. Istina, ima i onih koji
gledaju serije, ali ne čitaju. No, takvi ništa ne shvaćaju. Oni su
također magarci, pasivni govornici materinjeg jezika, mamlazi. Pisači
govnima po zidovima javnih zahoda, anonimni fejsbuk komentatori,
kukavice koje bi Fred Matić gađao praćkom, e da ih se slučajno
plaši, persone koje imaju mozgove dugogodišnjih ovisnika o
metamfetaminu… Ali ne pričajmo o njima, nego o mister Whiteu i
njegovoj družbi.
Njegov šogor Hank Schrader je, kao i većina likova u seriji – njih
barem petnaestak, čovjek s biografijom koja biva ispričana, ili barem
naslućena i naznačena, u vrlo širokom zahvatu, tako da o njemu saznajemo
mnogo više od onoga što je potrebno da bi se ispričala glavna priča
“Breaking bada”. On je prostodušna, vedra momčina, tipski policajac ili
vojnik, fanatičan u poslu, dobar i privržen u obitelji. Nije od velikih
riječi, emocionalni svijet mu je prost kao u adolescenta, ima veliko,
čisto srce. Pritom, kao što se čuje u njegovu prezimenu, Hank je etnički
Nijemac. To se u pet sezona serije nijednom ne izgovori – bilo bi
banalno i nepotrebno, ali svoje nijemstvo Hank često razigrava. U
slobodno vrijeme za sebe i prijatelje proizvodi pivo (nazvao ga je
Schraderbräu), njegov profesionalni etos posve je njemački. Hank je
teška dobričina, ali gledatelj se sa njim sve do pred sam kraj ne
identificira. Hank ne posumnja u svoga bolesnog šogora, dok se ovaj
razvija u najvećeg proizvođača metamfetamina u Novom Meksiku i
Sjedinjenim Državama, iako je nevjerojatno lucidan i uspješan u progonu
najvećih dilera i proizvođača droge. Na toj napetosti između Hanka i
Walta, između goniča i onoga koji bi trebao biti progonjen, zasnovana je
jedna od desetak dramskih linija, gotovo jednako intenzivnih i napetih,
koje provode gledateljsku pažnju kroz svih pet sezona.
Jesse Pinkman je hipersenzibilan mladić, dijete srednje klase koja
strada pred naletom ekonomske krize, sin bešćutnih američkih roditelja,
koji ga se odriču i tjeraju od sebe. Dobar i nezainteresiran – zanimaju
ga samo utrke kartinga i videoigre – slabe koncentracije i nespreman za
složenije socijalne odnose. Vrlo je nesretan, savršena žrtva sudbine i
represivnog društvenog sustava, morala, policije, pravosuđa… Mister
White ga s vremenom posini. U početku se od njega uči sitnoj
delinkvenciji, izbjegavanju zakona i vlastite savjesti, da bi ga uskoro
daleko nadmašio. Naime, uredni nastavnik kemije i brižan obiteljski
čovjek lako će se i logično transformirati u zločinački karakter, koji
manipulira Jessejevom dobrotom…
Skyler i Marie
Skyler i njena sestra Marie izniknule su iz američkoga
lumpenproletarijata. Walterova žena radi kao računovođa, a Hankova je,
uglavnom, domaćica, bolesna od sitne kleptomanije i blagoga
Münchhausenovog sindroma. Obje su, narodski rečeno, tuke, srčane,
lakomislene američke tuke, kroz čije se karaktere lomi narav društvene
krize, sve socijalne mode i naopakosti. A opet, gledatelj u njima
prepoznaje sebe i svoje bližnje. One su, kao i Hank, nešto što mu je
vrlo blisko, pred čime nastoji sačuvati svoju veliku strašnu tajnu. Jer
on je, gledatelj, u toj mjeri identificiran s mister Whiteom, pa skupa s
njim proizvodi stotine kilograma metamfetamina, da bi ga pred njegovim
televizorom već trebala uhititi Ostojićeva (pardon, Klemmova)
policija, i tako potvrditi strateško partnerstvo Republike Hrvatske i
Sjedinjenih Američkih Država. Ni društvena zajednica, a ni Ustavni sud,
na čelu s gospođom Omejec, ne bi se usprotivili gledateljevom
izručenju Sjedinjenim Državama, “The Drug Enforcement Administration” i
američkom pravosuđu…
“Breaking bad” velika je priča našega doba, televizijska bajka kroz
koju se izravno ili u alegoriji rasklapaju i ponovo sklapaju naša
moralna načela, životna, politička i intelektualna uvjerenja. O
moralitetu ove priče mogao bi se (ili morao) napisati veliki esej. Neka
to netko učini.
Preuzeto sa jutarnji.hr