– Prvi razlog je činjenica da su šume
“pluća svijeta” i najodgovornije su, zbog procesa kakav je fotosinteza,
za proizvodnju kisika koji udišemo. Ovome dovoljno svjedoči podatak da,
prema znanstvenim istraživanjima, jedno stablo godišnje proizvede kisika
koliko je dostatno za četveročlanu obitelj.
– Uništavanje šuma, a koje shodno već
rečenom, dovodi do smanjenja proizvodnje kisika, utječe na smanjenje
količine ozona (O3) u atmosferi, što rezultira stvaranjem efekta
staklene bašte. Ozon je inače u atmosferi odgovoran za sprječavanje
prodora UV zraka, a nastaje u atmosferi 40 km iznad zemlje. Bitno je
napomenuti da su UV zraci jedan od uzroka poratsa broja oboljelih od
karcinoma, u prvom redu od raznih melanoma kože.
– Očuvane šume bi, s obzirom na prva dva
razloga, bile najbolji regulator takozvane emisije stakleničkih plinova
koja je direktni uzrok globalnog zagrijavanja. Dobro je poznato da se
najveći dio štetnog CO2 u atmosferu emitira sagorijevanjem fosilnih
goriva. Prema podacima svjetskih organizacija koje se bave zaštitom
šuma, prosječno stablo godišnje iskoristi 12 kg CO2.
– Uništavanje šuma dovodi do narušavanja cjelokupnog ekosistema.
Naime, šume ne podrazumijevaju samo drveće već i ostalo bilje i
životinje koje svoje stanište nalazi tamo. Zbog toga je u sklopu
projekta Decenija biodiverziteta Ujedinjenih nacija donesena Konvencija
koja ističe da su “vrijednosti šumskih ekosistema i biodiverziteta i
dalje neadekvatno tretirani u okviru širih razvojnih politika koje se
odnose na sječu šuma.”
– U mnoštvu razloga zbog kojih nastaju
klizišta, nalazi se i neplanska sječa šuma koja podrazumijeva
neodgovoran odnos prema korijenju. I suprotno, poznato je da se u
mjestima koja imaju probleme s klizanjem tla nastoji posaditi što više
drveća. U Kway Hutun, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za klizišta
sa Yangon Technical University tvrdi da je nekontrolirana sječa šume
najveći faktor za nastajanje klizišta, barem od onih faktora koji se
smatraju ljudskim.
– Neplanska sječa šuma osiromašuje
prirodna bogatstva za račun bogaćenja pojedinaca. To najbolje pokazuje
podatak koji je iznio Marc J. Dourojeani, savjetnik za ekološka pitanja u
Brazilskom uredu Međuameričke banke za razvoj, koji tvrdi da su
detaljni izračuni pokazali da vrijednost šuma kao spremišta ugljika
daleko nadmašuje vrijednost drvene građe i poljoprivrednog zemljišta
koje se dobiva njihovom sječom.
– Šume su jedan od najznačajnijih
ekonomskih resursa. Pravilna ekspolatacija i redovno pošumljavanje
svakoj zemlji na svijetu mogu donijeti dugoročan, siguran i isplativ
profit. Pravilnu eksploataciju je najbolje opisao akademik Aleksandar
Ugrenović koji je u svojoj knjizi “Eksploatacija šuma” iz 1957. utvrdio
da je eksploatacija šuma tehnika i ekonomika rada kojom suvremena
privreda iskorišćuje proizvode šume. Dalje je u svojoj knjizi dokazao
kako je za ovo nužno znanje kako o šumi kao sistemu, tako i o svakoj
pojedinoj vrsti stabla.
– I najvažnije. Opstanak više od dvije
trećine kopnenih vrsta, prema podacima WWF-a (World Wildlife Fund), je
ovisno o šumama. Osim toga, prema podacima Ujedinjenih nacija, 1,6
milijardi ljudi je direktno ovisno o šumama u smislu njihovog čuvanja i
pravilnog eksploatiranja. Shodno navedenome, može se zaključiti da
opstanak cijele planete ovisi o ispravnom odnosu prema šumskim
resursima.