Prebrojavamo krvna zrnca, uporno se nadamo da susjedu crkne krava, žudno iščekujemo sranja tamo gdje netko klanja i predano brojimo prste kojima se drugi krste. Potom zidamo granice pod zvučnim imenom „civilizacijskih međa“, samotituliramo se zadnjom linijom obrane kršćanstva, gradimo se Europljanima spram divljih hordi s istoka i uvjeravamo se kako smo bolji od drugih. Kad nam ponestane vanjskih, lako se okrećemo unutrašnjem neprijatelju: jesmo li djeca partizana ili ustaša, idemo li radije na misu ili na gay pride, je li nam draži Jasenovac ili Bleiburg.
Mnoge političke megainvesticije istovarene su zadnjih desetljeća u ideološke, vjerske i povijesne podjele na Balkanu, da bi ih u samo dva dana pred sobom odnijela voda. I staro i mlado, i imućno i nemoćno, i nacionalno svjesno i nesvjesno priskočilo je pomoći ljudima ne pitajući ni tko su ni što su.
Konvoji robe i potrepština danomice odlaze prema istoku Hrvatske, iz Srbije ne prestaju zahvaljivati na pomoći braći Hrvatima, napaćena Bosna zahvaljuje i Hrvatima i Slovencima, zabrinuti Makedonci također su pri ruci komšijama. Trebao je samo jedan dobar kijamet, jedan najobičniji biblijski potop pa da shvatimo kako je u životu puno ljepše biti Noa nego uteg oko noge utopljenika.
Još 1994. godine pokojni je papa Ivan Pavao Drugi na zagrebačkome hipodromu govorio o rijekama koje se na Balkanu ulijevaju jedna u drugu, nastojeći preslikati tu metaforičnu poruku suživota i na ovdašnje mržnjom inficirane narode. Trebalo je proći 20 godina, a te rijeke su se trebale izliti preko zidova, njiva i oranica, preko temelja raskošnih vila i ubogih potleušica, te mimo državnih, nacionalnih, vjerskih i razumnih granica, pa da ljudi napokon shvate da su na početku i na kraju svega samo neljudi ili ljudi.
I da ni u jednoj velikoj nevolji nema čvršćeg materijalnog oslonca od susjedove ruke. Ova je tragična priča pokazala i kako dobrim ljudima ne treba nikakva vlast. U njoj ionako mahom sjede niškoristi koje uglavnom ruše mostove umjesto da ih grade.
Dobrim ljudima ne treba niti opozicija, niti bilo kakva politika koja je sama sebi svrhom. Solidarnost, požrtvovnost i sućut, baš kao i voda, put do pravoga cilja najbolje pronalaze same.
Izvor: Slobodna Dalmacija