Goran Terzić, fotograf iz Banjaluke pokrenuo je projekat “Ljudi Banjaluke” u kojem predstavlja portrete i kratke priče o ljudima koje sreće u Banjaluci. Kaže da imena nisu važna, niti odakle su, samo priča koja ih prati.
Terzć kaže da je veoma često u kontaktu sa drugim osobama koje se bave fotografijom, na forumima, na chatu, u grupama na Facebook-u, gdje diskutuju o fotografiji, a u jednom takvom chatu jedna djevojka čiji korijeni vode iz ovih krajeva, a živi u New Yorku, mu je pokazala staranicu Humans of New York i People of Sarajevo.
“Sam pogled na te stranice mi je bio dovoljan da već u glavi stvorim plan za ‘Ljude Banjaluke’ i već slijedeće jutro se pojavila prva fotografija na FB starnici (www.facebook.com/LjudibanjaLuke). Prvo sam malo promijenio njihovu koncepciju, pitanja i odgovora i zamisio da da ova stranica izgleda kao foto blog o ljudima koje znam, koje upoznam slikajući ili koje samo fotografišem bez da ih uopšte upoznam, jer situacija priča sama pricu za sebe”, kaže za BUKU Terzić.
Dodaje da je odrastao uz strip Alan Ford i često se ta crta može primjetiti u komentarima koji prate fotografije.
“Nije mi bitno jesu li ‘stari banjalucani’, da li su došli odnekud, da li su na proputovanju, koje vjere, rase, godine,bitno je to da su me kao fotografa nečim privukli, a ima i stara izreka ljudi gledaju, fotografi vide”, objašnjava Terzić.
Terzić je stranicu pokrenuo16. marta i do sada je okupio više od 1.500 simpatizera, a u toku je izrada istoimenog sajta za sve one koji ne koriste Facebook.
“Neke fotografije koristim iz arhive, a fotografišem i meni poznate osobe. Kako sam preko 50 godina u ovom gradu, imam dosta poznanika u svim oblastima života, od gimnazijalaca do penzionera. Kroz ovaj projekat upoznajem i potpuno nepoznate osobe. Na primjer, prije nekoliko dana fotografisao sam tri potpuna stranca. Prvo sam im prišao, objasnio im šta radim, malo smo popričali, nakon čega sam napravio portrete koji čekaju svoj red da budu objavljeni”, kaže on.
Ističe da svojim fotografijama nastoji da ne naruši privatnost ljudi koje fotografiše. Rekacije na njegov rad su veoma pozitivne, nekad neko odbije fotografisanje, ali većina ljudi pristaje, jer im se sviđa ideja.
LJUDI SU SE OTUĐILI JEDNI OD DRUGIH
Terzić kaže da su se ljudi u današnjem vremenu otuđili jedni od drugih i svako je zaokupljen sobom i nema vremena za druge. Cilj mu je da se ljudi kroz ovaj projekat bar virtuelno upozanju, da sazanaju nešto jedni od drugih, da pronađu sebi slične.
“Želim takođe skrenuti pažnju da su i osobe koje svakodnevno susreću, u prodavnici, pekari isto tako ljudi sa svojim sudbinama U planu su recimo tematske sedmice. Na primjer jedne sedmice sam planirao da predstavlja novinare, naredne doktore i slično. Biće tu i gostujućig fotografa koji će predstaviti svoje radove iz Banjaluke ili drugih gradova. Važno je da se ljudi sa različitih krajeva upoznaju”, napominje on.
Na pitanje koji su ljudi po njemu obilježili grad, Terzić odgovara: ovaj grad su obilježili ljudi, svako na svoj način, svako je dao svoj doprinos u okviru svojih mogućnosti i svi smo zajedno stvorili ovaj naš grad.
Pogledajte izabrane fotografije sa pratećim opisom
Ako ste bar dva tri puta u kaficu popili kafu, morala vam je prici, sa tim toplim i tuznim pogledom, nudeci svije rucne radove na prodaju
Ona je ulični prodavac knjiga. Lijepo je prodavati knjige, jer možeš besplatno da ih čitaš…
Ako natjerate jednog profesora muzicke akademije da pjeva na koncertu, onda ste sigurni da je koncert uspio.
Plivački miting
Put do uspjeha vodi preko mnogo prepreka i razočarenja.
Svi smo mi djeca
Snimao sam akciju mjerenja pritiska i šećera u krvi. Ne poznajem niti jedno dijete koje se nije bojalo injekcije. Možemo ostariti, ali taj urođeni strah od igle je ostao, makar u djeliću sekunde koji je uhvatio aparat.
Mi smo humani ljudi, pomezemo se kad je teskoi!
Tri breakdancera iz susjednog grada su svojim atraktivnim plesom skupljali priloge za naseg bolesnog sugradjanina.
Već pet godina svirajući po čitavoj Evropi navrati i u naš grad da nam muzikom predstavi kulturu i običaje svoje daleke zemlje.
Koliko je njegova rodna Bolivija daleko govori činjenica da ako bi krenuo sa nekog od okolnih aerodroma u glavni grad svoje zemlje, sletio bi nakon 46 h i 50 min putovanja.