Na njemu je pisalo: “Ako si voljan, uspjećeš da pročitaš ovo”
A da bi se poruka pročitala, morala je da se iskosi.
A kad se to učini…
Poslije malo muke, konačno je uspio da pročita: “ispod klupe koju vidiš sa bakinog prozora”
Ali se sa balkona vidi dosta klupa…
Ova nije bila prava.
Ni ova. A padao je mrak, pa je Brodi dalju potragu morao da ostavi za sutradan.
Kod kuće je istraživao Gugl mape i pitao se koja bi klupa mogla biti u pitanju.
Kad se vratio i potražio detaljnije, konačno je napor urodio plodom!
Otvorio je…
I našao ovo.
Znao je tačno gdje treba da ide.
Shvatio je brzo da se radi o Brajevoj azbuci i pokušao da pročita poruku.
Naravno, zaglavio se, pa se vratio kući da pronađe prevod na internetu.
“Špil karata koje sam ti dao”, pisalo je.
Na jednoj od karata stajalo je ovo.
Pokušavao je da riješi zagonetku.
Hmmmmm…
I dalje…
Ovako su karte izgledale izmiješane.
A ovako složene.
Na njima je sa strane povučena linija, da se vidi kako treba da budu okrenute.
I stigao je do posljednjeg traga!
Otvorio ga je…
U njemu su stajale dvije riječi na latinskom.
Kad je shvatio da je to latinski naziv za drvo lale, znao je gdje treba da ide.
Baba i deda su njemu i sestri kupili dva drveta u parku.
A u posljednjoj kapsuli…
Rođendanski poklon! Ček na 80 dolara, najpoštenije i najzabavnije zarađenih na svijetu…