Predstava govori o dvojici „luđaka“, koji u parku ludnice „ubijaju“ vrijeme, tako što izmišljaju, igraju životne situacije i priče, pokušavajući da na taj način, bar na trenutak pobjegnu od okrutne stvarnosti i sudbine koja ih je zadesila.
Za Tea i Elija, likove ove drame, možemo reći da su neka vrsta reinkarnacije Vladimira i Estragona, čuvenih Beketovih junaka i oni se, naime, nalaze u bezizlaznoj situaciji i kao Vladimir i Estragon, spominju, nadaju se i čekaju nekoga ko se, zapravo, nikada neće pojaviti.
Drama se, na ingeniozan način, kroz njihovu sudbinu, bavi i nama, koji smo sa druge strane zida, koji okružuje umobolnicu, u kojoj obitavaju junaci drame.
Ova predstava nam, u krajnjoj insanci, govori koliko je zapravo tanka linija između normalnog i nenormalnog, normalnih i nenormalnih ljudi u današnjem modernom društvu. Usamljenost i otuđenost današnjeg čovjeka, čak i nije najgora, već je najbolnija ona otuđenost, koja nas razdvaja od sebe u samom sebi.
Premijera ove predstave upriličena je u Bugojnu, 4.10.2010., a gostovala je u više gradova BiH, Srbije, Hrvatske i Slovenije.
Uloge tumače Suad Velagić i Željko Milošević, a režiju potpisuje Željko Milošević.