Transparency International objavio je rezultate Globalnog barometra korupcije (GCB) za 2013. koji obuhvata 108 zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Barometar predstavlja rezultate istraživanja javnog mnjenja o korupciji i iskustvima sa davanjem mita, kao i stavove građana prema različitim institucijama u odnosu na prisustvo korupcije. Sa portparolkom TI BiH Ivanom Korajlić razgovarali smo upravo o rezultatima ovog istraživanja te o tome kako kotira BiH u u regionalnim okvirima kada je riječ o korupciji.
Gđo Korajlić, Globalni barometar korucpije , koji je predstavio TI BiH ove sedmice, pokazuje da BiH opet stoji katastrofalno kada je u pitanju percepciju
građana o korupciji? Koji su to najzanimljiviji nalazi ovog barometra?
Nalazi Globalnog barometra korupcije i ove godine su pokazali da je nivo korupcije u BiH, sudeći prema percepciji njenih građana, zaista alarmantan i da se stanje još i pogoršava. Velika većina građana BiH smatra da se u posljednje dvije godine nivo korupcije povećao, a pored toga ukupno 70% građana misli da su vlasti neefikasne u borbi protiv korupcije i generalno pokazuju nepovjerenje prema institucijama.
Jedan od primjera je i podatak da je osnovni razlog građana za neprijavljivanje korupcije mišljenje da njihova prijava ne bi ništa promijenila. Poražavajući je i podatak da je 28% ispitanika izjavilo da su dali mito za neku od usluga, a najviše policiji i zdravstvu. Oko 85% njih smatra da su poznanstva jako bitna ako hoćete bilo šta da završite ili postignete, dok većina takođe smatra da je država vođena od strane nekolicine moćnih pojedinaca/firmi koji djeluju samo za svoj interes. Ovo vam jasno pokazuje sliku BiH kao eltističkog i klijentelističkog društva, gdje „obični“ građani ne vide nigdje sebe i svoja prava, niti neku perspektivu da će se stvari promijeniti na bolje.
I ovoga puta su prema ocjeni građana BiH političke stranke najkorumpiranije, skoro 50 odsto građana smatra da su političke partije ekstremno korumpirane. Zašto je to tako?
Mislim da građani u partijama vide krivce za ovakvo stanje, pa ih zbog toga i ističu kao korumpirane. Takođe, predstavnici političkih partija su nosioci vlasti u svim institucijama u BiH, a partije i posredno i neposredno odlučuju o svemu, pa samim tim kada pitate građane gdje je korupcija prisutna, uvijek će istaći partije. Svima je već postalo jasno da je u BiH takav nivo partitokratije da se više ni ne pokušava sakriti da su institucije postale samo paravan za partijske interese i međupartijske dogovore.
BiH se po ovom barometru dosta razlikuje od zemalja od regiona, dok u regionu smatraju da nivo korupcije opada, u BiH taj nivo raste, zašto je to tako?
U Srbiji, na primjer, imate samo 8% građana koji smatraju da se nivo korupcije povećao, a većina smatra da se smanjio, što je vjerovatno proizvod velikih slučajeva korupcije koji se trenutno procesuiraju i oštrije politike na nivou države kada je u pitanju borba protiv korupcije. Kod nas su ovakvi slučajevi izostali i građani ne vide nikakve rezultate. Pored toga što nema rezultata, imamo apsurdnu situaciju da se korupcija prestala kriti i da je postala „transparentna“ i u velikom broju slučajeva legalizovana, jer nema nikakvih posljedica za kršenje zakona.
Ivana Korajlić, TI BiH
Nedavno je obustavljen postupak protiv političkih partija zbog kršenja Zakona o finansiranju političkih partija BiH. Možete li čitaocima približiti o čemu se zapravo radi i koja se poruka ovim šalje?
Ovo je upravo jedan od slučajeva koji sam maloprije spomenula gdje se zloupotrebe legalizuju i to od strane pravosuđa. Naime, nekoliko političkih partija je sankcionisano od strane Centralne izborne komisije za kršenje propisa u vezi sa finansiranjem izbornih kampanja. Ovo uključuje i slučaj SNSD-a koji nije prijavio honorare Ceci Ražnatović za koncerte održane na predizbornim skupovima ove stranke tokom 2010. godine. Mi smo još tada upozoravali na činjenicu da je SNSD prijavio izrazito male troškove predizbornih skupova, u poređenju sa visinama honorara ove pjevačice. CIK je sankcionisao SNSD novčanom kaznom, ali je Apelaciono vijeće Suda BiH vratilo ove slučajeve CIK-u na ponovno odlučivanje, i ona je svoje odluke poništila. Ovo nije prvi put da sud poništava odluke CIK –a isto se desilo i sa slučajem Lijanovića i Narodne stranke Radom za boljitak koja je zloupotrijebila sredstva Ministarstva poljoprivrede za promociju stranke. Ovakvom praksom Suda se potpuno obesmišljava rad i nadležnost CIK BiH a partijama se omogućava da bez ikakvih posljedica krše zakone, dajući im legitimitet u nepoštivanju propisa.
Čini se kako sistem zapravo pogoduje političkim partijama, prema sadašnjoj situaciji, gotovo pa se isplati kršiti zakone…je li to tako?
Sankcije su toliko rijetke i toliko niske, da su postale besmislene. Kada na to sve uzmete u obzir i Sud koji i te sporadične sankcije poništava, zašto bi i jedna stranka poštovala propise i trudila se da transparentno i po zakonu finansira svoje aktivnosti?
Nedavno je završena rasprava u vezi sa novim zakonom o slobodnom pristupu informacijama. Iz nedavne debate i iz izlaganja koje smo čuli a povodom izmjena ovog zakona, nekako ima nedoumica. Dok Ministarstvo pravde govori da će Zakon biti bolji, novinarska struka, NVO-i, i predstavnici međunarodnih organizacija su redom osudili ove izmjene. Kako Vi gledate na nove izmjene, kakav će po Vama biti novi Zakon ukoliko bude usvojen, je li on doista prepreka u radu novinara?
Predložene izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama, ako se usvoje u obliku u kojem su prezentovane za javnu raspravu, dovešće do toga da će neobjavljivanje informacija biti pravilo, a objavljivanje izuzetak, jer je tako formulisano i u samom nacrtu Zakona. Lični podaci i pojedinačni interesi se stavljaju iznad javnog interesa, što je apsurdno i poništava sve što se do sada postiglo Zakonom o slobodi pristupa infrmacijama i još jednom daje za pravo već pomenutom mišljenju građana da su nosioci vlasti i njihovi interesi iznad sistema i iznad građana. S obzirom na to da je pristigao zaista veliki broj komentara tokom javne rasprave (više od 200), ja se nadam da će ovaj nacrt biti izmijenjen na osnovu svih tih komentara i da ipak ovakav neće ući u parlamentarnu priceduru. Ali to ostaje da se vidi, i bojim se da nas ništa ne smije iznenaditi, imajući u vidu kako su se i bez rasprava i bilo čega ekspresno usvojili Zakon o sukobu interesa i Zakon o javnim nabavkama.
Nalazi istraživanja : Političke partije najkorumpiranije!
Razgovarao Elvir Padalović