Život
je to, kako reče veliki pjesnik Petar Gudelj, kojeg izbjegavam u širokom luku i živim
sasvim slobodno u svom malom svijetu kojeg ne dotiču klanovi, proračunata jaranstva
ni klasifikacije kojekakvih samoprozvanih, samodopadnih intelektualaca što
ljube svoj obris u wc-u i prije pišanja ujutro. Isto tako postoje oni zbog
kojih sam sretna da su nam se u nekom životnom razdoblju putevi isprepleli, jer
sam od njih toliko toga naučila. Ili ih samo slušala, upijajući. Šuteći i
pamteći. Zapisujući u onu nevidljivu bilježnicu u sebi kako se to bude čovjek,
a da ne podlegneš histeričnim masama i ostaneš svoj u ludilu.
Prije dva dana SDP BIH je objavio
priopćenje za medije nakon emisije „Pošteno“ Duške Jurišić, a u kojoj su
gostovali eminentni profesori i akademici Mile Lasić, Enver Kazaz, Žarko Papić.
Da vam ne prepričavam te genijalnosti, citirati ću najluđe detalje iz
fantastičnog dopisa tipkačice Velikog Zlajoglua:
„Emisija Pošteno,
emitirana u ponedjeljak 7. januara, primjer je javnog pozivanja na
demonstracije i nerede, uključujući i poziv na destabiliziranje društva u
interesu političkih opcija koje su zastupali trojica univerzitetskih profesora
koji su sebi, zarad ličnih frustracija i interesa, dopustili upotrebu klasičnog
govora mržnje, na što voditeljica emisije nije intervenisala čime je i njena
odgovornost još veća, navodi se u saopćenju SDP-a BiH. SDP smatra da “ova
emisija, ali i niz drugih emisija na FTV-u i drugih dijelova javnog servisa
predstavlja klasičan oblik privatizacije javnog servisa i njegovog stavljanja u
funkciju pojedinih političkih stranaka i interesnih grupa”. Pojavljivanje
uvijek istih tzv. ”političkih komentatora” upitnog kredibiliteta i propalih
političkih ambicija samo je jedan, najuočljiviji, pokazatelj da se medijski
prostor javnih emitera nalazi u rukama nekolicine onih koji svoju
nekompetentnost, neskrivenu mržnju prema SDP-u i političke namjere skrivaju iza
novinarskih sloboda.
SDP BiH smatra da je
krajnje vrijeme da se medijski prostor javnih emitera deprivatizira. SDP će
poduzeti demokratske i zakonom predviđene aktivnosti na onemogućavanju zloupotrebe
medijskog prostora.“
Dakle, grohotom se smijem. Đe si
bolan Lagumdžija Zlatko, jedeš li išta slatko, piše ti još jedan od političkih
komentatora upitnog kredibiliteta. Odnosno, s obzirom da su uvaženi profesori
upitnog, ja ga onda, kao mlad i nebitan netko, uopće niti nemam, pa mi je skroz lako jer se nećeš nasekirati. Sjećaš li se,
druže Zlatko, kako si nekad bio na čelu stranke koja se zvala SDP? Da te
podsjetim, to ne znači Serem Duplo Popodne (mada odgovara), nego
Socijaldemokratska partija. Koja u svojoj suštini ima čovjeka, radnika,
socijalnu pravdu, jednakost i borbu protiv onakvih kakav si sam. Priopćenje
koje je potpisala socijademokratska partija u BIH, obezvrijeđujući na mizeran
način trojicu sjajnih profesora, je valjda nešto najljigavije i najlicemjernije
što sam doživjela u zadnje vrijeme u političko-medijskom kuršlusu Bosne i
Hercegovine. A konkurencija je zaista obilna.
Staljinizam koji naprosto pršti
iz ovog paprića Centrale u Alipašinoj je zaista nečuven. Potpuno paradoksalan
jer dolazi od stranke kojoj je Federalna televizija savršeno odgovarala dok je
radila na daljinski Zlatka Veličanstvenog. Dok je Bakir Hadžiomerović kuhao
60-minutni belaj svakog ponedjeljka u osam, bahato naslonjen na stol i rafalao
imenice koje su ušle u urbanu legendu poput „mafijaške hobotnice, laktaškog
kauboja, kriminalizovanog bandita, monstruozne otimačine, zločinačke
organizacije itd.“, Zlatko Lagumdžija je nosio onaj svoj arogantni smješak i
dirigirao mete. Dok je Darjan Babić klimao glavom kao figurica u automobilu
koja visi s retrovizora, Zlatko Lagumždija mu je šaputao na uho načine
uređivanja emisija. Dok je glumio socijaldemokraciju, funkcionirao je i pokret „Dosta“
koji je pozivao i organizirao proteste i bavio se ukazivanjem na lopovluk
vladajućih lidera. Tada to nije bio „privatiziran javni servis“. I nije, tada
je to bila privatna Zlatkova prćija.
U
međuvremenu, Zlajson uleti u
dugo sanjanu vlast, zagrli se sa „kriminalcima i mafijašima“, i tu pade
šaptom „istraživačko
KirBa novinarstvo“, a protesti naglo usahnuše jer nekad bučni aktivisti
kojima
je „Dosta“ ugnjezdiše se u krilo SDPa, sa sve milkenjem po glavi za
dobar rad.
Normala, sve je to bila samo tajna operacija protiv „fašista i
nac'jonalista“, jašta
burazeru, sve radi nekih viših ciljeva koje mi još ne kontamo i čini nam
se zapravo da je SDP šarena laža, samo jer ne razumijemo
„zakulisne igre“, ne gledamo revolucionarno kao oni, a ima li
revolucionarnijeg
pogleda na BIH od onog iz Centrale SDP-a? S tog prozora Bosna i
Hercegovina
nema nikakvih problema, ljudi žive američki san presađen u bašte
Živinica,
Čapljine ili Bijeljine. I koji vam je moj više, dragi narode?!
Zlatko Lagumdžija je danas u
stanju od trojice poštovanih profesora, istinskih socijalista i boraca za
pravedniji model življenja u BIH, za pravo svakog čovjeka da živi dostojanstven
i normalan život, stvoriti trojac nekompetentnih mrzitelja. Ugušiti svako pravo
na slobodnu misao, kao u plinskim komorama Aušvica. Ostaviti široka i pusta polja
ničega, pogodna eventualno samo za tenis najboljih reket-majstora iz svih
stranaka na vlasti, danas velikih međusobnih jarana što podjeliše fotelje kao
na Monopoliju.
Ubija sustavna šutnja u ovoj zemlji.
Šutnja studenata čiji se profesori diskreditiraju na ovako mizeran način, samo
zato jer ne pristaju lizati šest pari cipela. Šutnja svih onih koji sebe
doživljavaju pronositeljima ideje socijaldemokracije, one istinske, koja u
svojim začetcima nije znala da će postojati negdje neki Zlatko Lagumdžija koji
će isprostituirati ideju i smisao na najgori mogući način. Ubija šutnja medija,
nekolegijalnost i neljudskost na licima koja su nekad bili ljudi, dok još nisu
unovčili svoj moral. Ubija šutnja svih stanovnika Bosne i Hercegovine koji su
dozvolili da glavne figure u njihovim životima budu velemajstori iluzija i
malverzacija.
Koliko će proći vremena, a da im konačno
prestanete prati noge i obraz?