Marina Radulj, arhitektica: “Banjaluku ne možeš da doživiš bez brda oko nje i ako zamislimo da su prije dvadeset godina brda bila skoro potpuno neizgrađena, dobijamo još dominantnije zelenilo. Pri tome imamo prekrasne austro-ugarske aleje koje su glavne pješačke zone, a tamo gdje drvoredi nisu predviđeni, neće se moći nikad zasaditi. Nedostatak parkova i zelenih površina napraviće socijalni problem u gradu, jer djeca se neće imati gdje igrati. Na primjer, u novom stambenom kompleksu Aleja Centar, nemate ni jedno drvo, a o nekom manjem parku da i ne govorimo. Odnos prema zelenilu nije isključivo vizuelni odnos prema identitetu grada i taj odnosi ima mnogo dublje posljedice kad je u pitanju kvalitet života”.
Link ka cijelom tekstu:http://www.6yka.com/novost/19307/banjaluka-ne-smije-ostati-bez-zelenih-povrsina
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora: “U BiH ne postoji prava politička opozicija vlasti. Umjesto toga imamo pokušaj simulacije političke scene, u kojoj opozicija umjesto stvarnog političkog djelovanja, pokušava iza otvorene društvene scene, skriveno, da nešto ušićari i istrguje na zaista mizeran način. Vlast i opozicija prave neprincipijelne dogovore u svom interesu da bi se zadovoljile lične ambicije pojedinaca u politici, a sve to na štetu gradjana. Zajednički, vlast i opozicija uvijek oštro raspravljaju oko navodno bitnih pitanja, uvijek kreiraju tobožnje društvene i političke probleme kojima se navodno bave, a suštinska reformska pitanja od životnog značaja za gradjane ove zemlje, ostaju po strani.
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/20224/najveci-broj-gradana-bih-zivi-na-ivici-golog-prezivljavanja
Nikolina Jelisavac, glumica: “Kao da je zavladala neka depresija, kao da se ljudi uopšte ne bave sobom na pravi način. Trošimo se na nebitne stvari, a slobodno vrijeme koje imamo ne koristimo kvalitetno. Ne radimo na sopstvenom razvoju, prepuštamo se svemu i svačemu. Ono što nam se servira, to progutamo. Kao da nam je neko suzio krug naših mogućnosti i djelovanja ili time pravdamo svoju ljenost i inertnost. U mnogim sferama društvenog života kao da je ponestalo energije, ideja, volje, ciljeva… Život od danas do sutra. Nadam se da je to neka prolazna faza”.
Link ka cijelom tekstu:http://www.6yka.com/novost/19467/nikolina-jelisavac-ona-sto-nam-se-servira-to-progutamo
Nebojša Đumić i Zoran Crnčević, Udruženje Rejs: “U svakoj državi, u svakom društvu, država je najveći potrošač. Dakle, država je najveći kupac dobara i usluga. U Evropi su za nekoliko puta povećana izdvajanja u kulturi zato što je kultura prepoznata kao faktor ekonomskog razvoja. Kod nas to nije prepoznato kao faktor ekonomskog razvoja, zato što smo kao društvo slabo obrazovani, generalno, a državu vodi uzorak ljudi iz tog društva, koji su takođe slabije obrazovani od ljudi koji vode napredne i razvijene države. Takvo stanje traje decenijama unazad, tako da ne vidim kako da se izađe iz tog začaranog kruga”.
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/18855/knjiga-za-porciju-pecenja
Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne u BUKA TV: “U ovom trenutku dok govorimo ne postoji u mom uređivačkom iskustvu ništa slično, a radio sam svašta u skoro svim zemljama i novinama, prije nego što se ovo sve počelo raspadati, od Beograda do Zagreba. U tim takozvanim olovnim vremenima, komunističkim, staljinističkim, možemo ih svakako nazvati, diktatorskim, nije postojala takva vrsta ovisnosti o centrima moći kakva postoji danas u medijima. Može biti zanimljivo ili nezanimljivo ali ako je simbol neke moći bio Josip Broz ili Slobodan Milošević, uvijek se moglo nešto ispod tiha kritikovati ta vlast, što se kaže šuknuti. Danas ovdje, da bi išta napisao, mora se znati ko iza tebe stoji, koji politički, koji ekonomski, koji međunarodni centar… Svaki put kad izađe moja novina nastane panika – ko je ovo naručio? Mi sami nismo u stanju da se izborima za nešto što se zove osvajanje slobode. Koliko je cijelo društvo ruinirano, koliko su moralni standardi dovedeni do ništavnosti, ni mi novinari nismo imuni i nismo nedužni. U cijeloj eroziji društva novinari su jako važni saučesnici”.
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/20444/senad-avdic-od-kada-radim-ne-pamtim-gore-vrijeme-u-medijima
Nikola Zaklan, akademski slikar: “Svaki posao ti obezbeđuje neki život. U suštini, bavljenje umetnošću te svrstava u fah jednog zanatlije. Svaki čovek ima neki svoj poziv, ima nešto što se zove radni dan, ma kakav on bio. Potpuno je ista situacija i sa umetnošću. Ja nisam ništa posebniji od nekog zidara ili administrativca. Na akademiji te ne uče kako ćeš prodati svoja dela. Sad je moderno da imaš svog galeristu, da imaš menadžera, kao u svakom poslu. A, što se tiče umetnosti, samo ljudima treba dati do znanja, pokazati im čime se baviš i, što je najvažnije, moraš biti svestan sredine u kojoj živiš. A, to znači da moraš znati koji su to standardi koji postoje u ovoj zajednici. “
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/19201/nikola-zaklan-nije-jos-vrijeme-za-remek-djela
Goran Milić, direktor programa i vijesti na Al Džaziri Balkan u BUKA TV: “Moje iskustvo u medijima, znate: Ubije, ne znam, Bošnjak Srbina u većinskom bošnjačkom dijelu, Srbin Bošnjaka u većinskom srpskom dijelu, danas se to vrlo rijetko dogodi, ali eto, dogodi se. Ako vi izvještavate da se to dogodilo, uzmete svjedoke, uzmete policijsko izvješće, i napravite priču, to neće izazvati toliku talabuku, koliko kad počnu stranke i političari izvlačiti iz tog događaja šire pouke. Kad sam bio na Kosovu, na terenu je bila mnogo manja tenzija, nego što je pisalo u Politikinim “Odjecima i regovanjima”. Ti “odjeci i regovanja” su bili jedna papirnato umnožena priča, ali ono što sam se ja iznenadio, svi vodeći novinari u Srbiji, jedan Dušan Simić, Jurij Gustinčić su mi govorili : Ma pusti to, to su sad budale preuzele stvar, mi se toga pomalo i stidimo. Ali je rezultat bio da je tiraž Politike sa sto hiljada skočio na četiri stotine hiljada. Odjeci i reagovanja su gori od događaja…”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/19390/goran-milic-gledalac-nije-majmun
Amalija Stojsavljević, istoričarka umjetnosti: “Mislim da je kulturna scena nekulturna. Kada se sagledaju celokupna kulturna dešavanja u Banjaluci, vidimo da kvantitet daleko prevazilazi kvalitet, a učestalost kvalitetnog sadržaja slobodno mogu da kažem meri se čak i mesecima. Kritika je svakako nepoželjan faktor ili aktivnost, jer njeno prisustvo na sceni može da uzburka učmalost i podstakne na razmišljanja koja nisu u skladu sa diktiranim poretkom. Ne može da postoji kulturna scena ako ne postoji kritika, taj dualitet je njen sastavni deo i to je ono što motiviše i utiče na stvaranje konstantno drugačijeg kulturnog ambijenta jednog prostora”.
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/19435/najlakse-je-u-svom-coporu-osjecati-laznu-sigurnost
Božidar Jezernik, antropolog: “Identiteti su uvijek relativni, a osnova identiteta je uvijek u tome što sam „ja“ različit od „tebe“. Svako dijete postaje individua u tom trenutku kada shvati da nije isto sa majkom, znači da je nešto posebno. Nemamo nikakve definicije šta ja jesam, ali znamo šta nismo, a to je isto i sa narodima. Slovenački narod se konstituisao tako što Slovenci nisu Nijemci, pa Slovenci nisu Mađari, a sad Slovenci nisu Jugosloveni. A šta Slovenci jesu? To je već pitanje.”
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/20046/balkan-jos-uvijek-ima-prizvuk-divljeg
Muhamed Kafedžić – Muha, slikar: “Mislim da su ljudi u BiH zaboravili šta je normalan život, te za uzor takvog života uzimaju američki san. Bling-bling i skupa odjeća, tenk auto, mobitel iz budućnosti, botoks i silikoni, djeca kao modni detalji, trofeji, iznijeti ih da se pohvalite, te ih vratiti nazad u njihove garaže, sa timom profesionalaca, koji ih hrane, presvlače, biti prijatelj sa nekim iz koristoljublja, biti neodgovoran. Govor mržnje i nacionalistički diskursi su samo jedan od uzročnika takvog stanja i boljka su skoro svake države, dovoljno je da na sekundu pogledate internacionalne vijesti.”
Link ka cijelom tekstu:http://www.6yka.com/novost/18784/ljudi-u-bih-su-zaboravili-sta-je-normalan-zivot
Dejan Zorić, glumac: “Banjaluka je pravi primjer malog grada gdje se svi poznaju i gdje je posao pod uticajem tih poznanstava, a posebno u ovom vremenu gdje se svi bore za komad kruha teško je nekome „sjedati na grbaču“ i praviti probleme, jer taj neko je možda moj komšija, poznanik ili drug. Kod na su prisutne predrasude na svakom nivou, od običnih ljudi do onih koji su na vlasti i imaju moć, i protiv toga se trebamo boriti, jer predrasuda ruši sve živo i onemogućava razvoj. Pored toga, trebamo postaviti pitanje: ko je kulturni radnik? U našem malom gradu mnogi se smatraju kulturnim radnicima iako to nisu. Podjela bivše Jugoslavije je dovela do toga da su razne sredine i regije postali centri iako nemaju infrastrukturu i kapacitete za to i moramo biti svjesni da mi nemamo kritičku strukturu da bismo se uopšte mogli zvati društvom. Jasno je da ako ovdje napraviš nešto kritično da te više nema i gotovo”.
Link ka cijelom tekstu: http://www.6yka.com/novost/20207/prije-bih-mijenjao-nas-nego-vlast