Reditelj Ahmed Imamović, autor uspješnog i na svjetskim festivalima često prikazivanog filma „Belvedere“ koji je bh. kandidata za nagradu Oskar za strani film, 2011. godinu će najviše pamtiti po svom pozorišnom debiju. Očigledno, uz novo iskustvo, pojavili su se i novi izazovi.
Koliko ste zadovoljnim onim što ste uradili u 2011.g?
Imamović: Ja sam krajem 2010. završio film, ustvari on je doživio svoju distribuciju, svjetsku i evropsku, festivalski put u ovoj godini. Što se tiče filma, to mi nekako nije ni novo, ide još uvijek svojim tokom i s tim sam jako zadovoljan. Pozorište je bilo novo iskustvo. U martu ove godine smo počeli raditi, negdje pred samo ljeto je bila premijera predstave “Ožalošćena porodica” Branislava Nušića. To je bio prvi put profesionalni angažman u jednoj velikoj, u najvećoj teatarskoj kući u BiH – Narodnom pozorištu Sarajevo. Potpuno pozitivna iskustva nosim iz tog grada, samim tim evo već smo u nekim pregovorima, otvorena je ponuda i za ovu godinu da radim nešto. Mislim da to dovoljno govori da mi se konačno dopao i rad u teatru. Što bi rekao Bruk, svaki prazan prostor gdje dovedete glumce i publiku to može bit teatar. Imao sam sjajnu glumačku i ekipu koja je radila izvođački, tehnički, prateći kreativni dio predstave. Bio je to jedan divan proces. Radili smo tekst koji je izuzetan, Nušićeva “Ožalošćena porodica”, svevremenska i vanvremenska, u svakom momentu aktuelna.
Da li je to što je baš Nušić bio u pitanju dalo neku posebnu dimenziju odluci da se vratite pozorištu?
Imamović: Nije. Da vam kažem najpoštenije, poziv je uslijedio od Ermina Sijamije sa kojim sam zajedno studirao; on na glumi, ja na režiji. Onda smo sjeli zajedno i tražili, shvatili smo da je 90 godina Narodnog pozorišta, da je prvi direktor Narodnog pozorišta bio Branislav Nušić, a osim što je bio direktor bio je i sjajan dramski pisac južnoslavenskog prostora. Onda smo tražili koji bi bio dobar tekst. Odlučili smo se za “Ožalošćenu porodicu” jer nije dugo izvođena – 40 godina nije postavljena ovdje na sceni u Sarajevu.
Da se vratimo filmu, ali filmu “Belvedere”, brojne nagrade ste osvojili za taj film, čak se pominjao i Oskar, nominacija za Oskara, šta je s tim?
Imamović: “Belvedere” je čudan film. Mi smo očekivali da ćemo svjetsku premijeru imati na nekom svjetskom festivalu, međutim desilo se da je svjetska premijera filma bila u Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku, što je veliko priznanje umjetničkom dometu tog filma. Nakon toga uslijedila je evropska premijera koja je bila na Karlovim varima. U međuvremenu desilo se mnogo festivala, film još uvijek putuje. Mi smo ga i pravili da ga ljudi vide. Slučajno smo ušli u taj film, mislim ne slučajno već iznenadno sa velikim porivom i željom da obilježimo 15 godina od srebreničkog genocida. Što se tiče nominacije, to je procedura. Mi smo u konkurenciji za BiH imali dva filma, desilo se da od ta dva filma jedan bude Belvedere, znači šanse su bile 50:50. Rezultati su sad u januaru. Iskreno da vam kažem ničemu se ne nadam, jer sam siguran da to za ono što valorizuje američka filmska akademija nije dobar model. Ono što favorizuje Holivud je antifilm, ali bože moj, film je gore, bar će ga vidjeti neki članovi komisije.
Anđelina Đoli je takođe napravila film koji govori o ratu u BiH, Priča se da će i taj film biti možda nominovan za Oskara u kategoriji stranog filma. Šta ukoliko se desi da bude film jedne holivudske zvijezde i jednog bosanskohercegovačkog reditelja koji govore o ratu u BiH?
Imamović: Mislim da je to na nivou špekulacija. Ja sam sigurna da će Anđelina Đoli sa svojim imenom, stasom i glasom dobit prolaz američke filmske akademije. Ona jeste jedan svjetski brend. Ona jeste trenutna ikona Holivuda, američke produkcije, tako da ja ne mogu sebe usporedit sa Anđelinom Đoli ni u kojem slučaju.
Svi vaši filmovi govore o ratu u BiH, jednom ste izjavili da ćete uvijek govoriti o ratu, kao umjetnik naravno…
Imamović: Kao umjetnik ću uvijek govoriti o ratu. Ne kažem da će svaki moj film za temu imati rat ili refleksije rata, ali meni kao direktnom sudioniku, kao žrtvi tog rata, kao čovjeku koji je proveo ovdje vrijeme i branio se te četiri godine od vandalske agresije na moj grad i na moju zemlju, bio bih neodgovoran kada ne bih iskoristio svaku priliku da govorim o tome koliko je rat užasan, koliko je rat besmislen, koliko je rat nepotreban.
Pitanje za kraj, ima li Ahmed Imamović u planu neki novi film?
Imamović: Ahmed Imamović ima u planu novi film, šta će biti konkretno još uvijek ne znam. Sjedim, pišem, istražujem, a šta će konkretno biti ja ne znam.