Iako glasovi na opštim izborima u Bosni i Hercegovini još nisu u potpunosti prebrojani, a izborni rezultati nisu zvanično potvrđeni, u stranačkim štabovima već se prave kalkulacije o tome ko bi mogao formirati vlast i koliko će imati skupštinskih ruku. U takvoj političkoj računici ponovo se otvara pitanje takozvanih „preletača“, odnosno izabranih predstavnika koji nakon izbora mijenjaju stranački dres i mogu presudno uticati na formiranje većine.
Pojava koja se u javnosti često naziva političkom trgovinom mandatima godinama izaziva polemike u BiH. Dok jedni u promjeni stranačke pripadnosti vide pravo izabranog predstavnika da samostalno odlučuje, drugi upozoravaju da iza pojedinih prelazaka mogu stajati lični, finansijski ili drugi interesi.
„Ponašaju se kao na pijaci“: Upozorenja na političku korupciju
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH upozorava da je pojava političkog prelijetanja široko rasprostranjena i da otvara ozbiljna pitanja o odnosu izabranih predstavnika prema građanima koji su im povjerili mandat.
„Nažalost, ova pojava, koja ne bi trebala uopšte biti prisutna, veoma je rasprostranjena. Nakon što budu dodijeljeni mandati, poslanici, delegati, vijećnici, svi koji bi trebali da predstavljaju narod i budu najbolji od naroda, ponašaju se kao na pijaci. Nude sebe, kupuju druge i slično“, kaže Ožegović.
On smatra da se politička kultura neće značajnije promijeniti dok birači ne počnu kažnjavati političare koji mijenjaju stranke zbog ličnih interesa, kao i političke subjekte koji učestvuju u takvim aranžmanima.
S druge strane, važno je razlikovati samo napuštanje stranke od eventualne kupovine podrške. Promjena političke pripadnosti sama po sebi ne dokazuje korupciju, ali dogovori zasnovani na nedozvoljenoj imovinskoj ili drugoj koristi mogu otvoriti pitanje krivične odgovornosti.
CIK BiH nema ovlašćenja da oduzima mandate zbog promjene stranke
Član Centralne izborne komisije BiH Željko Bakalar objašnjava da Izborni zakon BiH mandat veže za izabranog pojedinca, a ne za političku stranku.
„To je pitanje političke korupcije i posao pravosudnog sistema. Mandat se, po članu 1.9 Izbornog zakona BiH, veže za pojedinca, a ne za stranku i tu CIK BiH ništa ne može poduzeti“, izjavio je Bakalar.
To znači da stranka ne može automatski zahtijevati oduzimanje mandata samo zato što je izabrani predstavnik napustio njene redove ili odlučio da podrži drugu političku opciju.
Ako postoje indicije da je promjena stranačke pripadnosti rezultat kupovine podrške ili drugog oblika nedozvoljenog uticaja, takve okolnosti mogu biti predmet rada nadležnih pravosudnih institucija. Međutim, za utvrđivanje korupcije neophodni su dokazi, a ne samo političke optužbe.
Zašto mandat pripada pojedincu, a ne stranci?
Izborni zakon BiH, u skladu s principom slobodnog mandata, štiti samostalnost izabranih predstavnika. Takvo rješenje treba da omogući poslanicima i drugim izabranim funkcionerima da odlučuju u skladu sa svojom savješću i političkim uvjerenjima, bez automatskog gubitka mandata zbog sukoba sa stranačkim rukovodstvom.
Upravo je zbog pojave „preletača“ ranije bilo prijedloga da se mandat oduzima predstavnicima koji napuste stranku ili budu isključeni iz nje. Kritičari takvih rješenja upozoravali su da bi se time dodatno ojačala moć stranačkih lidera i ograničila nezavisnost izabranih predstavnika.
Kao moguće alternative pominjane su izmjene načina finansiranja političkih subjekata, ograničavanje pojedinih budžetskih pogodnosti ili drugačije uređivanje poslaničkih klubova. Ipak, svako takvo rješenje moralo bi biti usklađeno s pravom izabranih predstavnika na slobodan mandat.
Kada politički prelazak postaje krivično djelo?
Pravni ekspert Arben Murtezić upozorava da samo mijenjanje stranačkog dresa ne mora predstavljati problem sa stanovišta demokratskih principa. Ključno pitanje, prema njegovim riječima, jeste motiv zbog kojeg se takva odluka donosi.
„Nije neobično da se mandat veže za pojedinca, kao ni da on u nekom trenutku odluči da promijeni ‘dres’. To je demokratska tekovina, čak je i Čerčil mijenjao stranku nekoliko puta, ali ono što mene, kao građanina, brine jeste motivacija zbog koje se nekada te stvari rade“, kaže Murtezić.
On ističe da bi, ukoliko se promjena političke pripadnosti vrši zbog lične, finansijske ili druge nedozvoljene koristi, moglo biti riječi o političkoj korupciji. Problem je, međutim, dokazivanje stvarnih motiva i postojanja eventualnog nedozvoljenog dogovora.
Zato se pitanje „preletača“ ne može riješiti samo izmjenama izbornog zakonodavstva. Važnu ulogu imaju rad pravosudnih institucija, transparentnost političkih dogovora i spremnost birača da na izborima sankcionišu ponašanje koje smatraju suprotnim javnom interesu.
Dok se budu formirale nove skupštinske većine, upravo će odnos između slobodnog mandata i odgovornosti prema biračima ostati jedno od važnih pitanja političkog života u Bosni i Hercegovini.