Brisel je vjerovatno jedini grad na svijetu koji ima muzej posvećen liku iz stripa – ne zabavni park, nego pravi pravcati muzej podignut njemu u čast. Sjem toga, Tintinov lik je na muralima, posterima i majicama, lutkice iz stripa prodaju se na svakom ćošku i moglo bi se reći, bez mnogo pretjerivanja, da je Tintin ravnopravni simbol Brisela sa jednim drugim legendarnim dječakom – Maneken Pisom, čija je statua u centru grada jedna od glavnih turističkih atrakcija.
Stoga je bilo logično da svjetska premijera holivudske verzije Tintina u produkciji Stivena Spilberga i režiji Pitera Džeksona (“Gospodar prstenova”) prošle nedjelje bude održana baš u Briselu, puna dva mjeseca prije nego što će film imati prilike da vide Amerikanci.
Otvaranju je prisustvovao Spilberg lično, kao i dobar dio briselske političke elite, kojoj je prijalo da za trenutak zaboravi da u Belgiji već skoro godinu dana tinja politička i ekonomska kriza, potpirivana razmiricama između frankofonske i flamanske jezičke zajednice.
“Ovo je bila prilika da se svi osjećamo ponosno što smo Belgijanci”, rekao je jedan belgijski zvaničnik poslije premijere, uz kiselu opasku da im se to “u posljednje vrijeme ne dešava baš često”.
Ali ako Tintin kao izvor nacionalnog ponosa u Belgiji ima sličnu ulogu kao Novak Đoković u Srbiji, ostaje pitanje koliko je Spilberg, sa svim čudima moderne tehnologije, uspio da u transformaciji stripa u film ostane vjeran duhu originala. U to da Spilbergov Tintin u tehnološkom smislu najavljuje novu generaciju filmova nema nikakve sumnje.
U Spilbergovom filmu većinu uloga igraju živi glumci, na koje su uz pomoć kompjutera “nakalemljeni” likovi iz stripa, tako da u konačnom izdanju izgleda kao da su ti likovi trodimenzionalne verzije svojih crtanih pandana. Neki od njih su se već oprobali u tekvim ulogama, pa tako Endi Serkis, koji je u “Gospodaru prstenova” glumio Goluma, u “Tintinu” igra vječno pripitog kapetana Hadoka.
Spilberg se trudio da ostane što je više moguće vjeran originalnom zapletu sage o dječaku-novinaru, s tim što je u ovom filmu spojio tri Tintinova albuma – “Tajna jednoroga”, “Rak sa zlatnim kliještima” i “Blago Crvenog Raka” – čija se radnja odvija na tri kontinenta. Riječ je o klasičnoj potrazi za zakopanim blagom, koja u mnogo čemu podsjeća na rane Spilbergove filmove, poput “Kradljivaca izgubljenog kovčega”.
Kritika i publika su uglavnom toplo primili film, koji je tokom prve nedjelje prikazivanja u Evropi ostvario pozamašan profit, ali je zanimljivo da je najmanji broj gledalaca – u odnosu na broj stanovnika – film imao upravo u Tintinovoj domovini Belgiji. Njega je ovdje dosad vidjelo oko pola miliona ljudi, što je znatno manje od, recimo, posljednjeg nastavka “Hari Potjera”.
Jedan dio objašnjenja je što film, uprkos tehnologiji, ne uspijeva da u potpunosti oživi likove, koji, kao hibridi ljudskog i crtanog lika, ostaju negdje na pola puta između stvarnosti i mašte.
“Neobično je da je Erže, uz pomoć malo mastila, skromnim tačkicama i crticama uspijevao da izrazi više nego armija animatora i moćnih kompjutera”, primijetio je kritičar “Gardijana” Zan Bruks.
Ove zamjerke nisu spriječile Spilberga da namakne dovoljno novca za još dva nastavka sage o Tintinu. Biće krajnje zanimljivo kako će se holivudski mogul, koji je između ostalih filmova snimio “Šindlerovu listu”, ponijeti u susretu sa nekim mračnijim aspektima Eržeovog djela, kao što je, na primjer, latentni antisemitizam.
Ne samo da su pojedini negativci u stripu o Tintinu kao skinuti sa nacističkih postera o “gramzivim Jevrejima”, nego Eržea, koji je Tintina crtao od 1927. do svoje smrti 1983, prati sjenka kolaboracije.
Tintin je, naime, bez prekida izlazio tokom nacističke okupacije, a sam autor je tokom tog razdoblja dao nekoliko pomirljivih izjava o nacizmu zbog kojih se poslije gorko kajao.
Belgijanci su, u konačnom ishodu, dočekali Spilbergovog Tintina kao što obično dočekuju turiste – ljubazno, gostoljubivo i opušteno – i ispratili ga na isti način. Njihovom dovitljivom i uvijek optimističnom Tintinu, uz čiji su lik odrastali i koga nose u srcu, ne može da naudi ni moćni Holivud.