Došli smo u zloslutna vremena gdje bi pojam «narodni hljeb» mogao da izgubi svoju upotrebnu smislenost jer narod za hljeb, po svoj prilici, ako ovako nastavi, neće imati novaca, te će ga moći kupovati jedino gospoda. Tako da po gradovima i selima BiH i RS nećemo imati samo gospodske ulice, već će se tu moći naći i pojmovi kao što su gospodski hljeb, gospodski ćevap, gospodski grah, iliti pasulj, gospodski kukuruz i grašak, a umjesto industrijske vode i struje i one za domaćinstva, namjena će im biti – «za gospodu»!
Ni za šta narod više neće imati para, jer ove konvertibilne marke su svačije osim narodne. Ovaj nekonvertibilni narod uskoro neće imati konvertibilnih maraka ni za vlastite gaće. Čak ni one najminimalnije tangice. Čuj tangice, pa zna se da su to gaće za gospodu!
Imamo jedno kratko pitanje za velikog gospodina predsjednika, koji je nekada davno bio narodni gospodin, ali kako mu je apetit s vremenom rastao a, proporcionalno tome, mjesto za narod u njegovom srcu se smanjivalo, postao je gospodski gospodin! Gospodine Mile, imate li tange? Nemam, al’ imam u planu da ih nabavim. Evo upravo se spremamo da uvedemo neke restrikcije, te kada razgolitimo narod, biće gaća za izvoz!
Uskoro ništa neće biti narodno. Pa čak ni narodni kazan. Prvo, odakle narodu pare da sebi priušti kazan? Drugo, treba imati raznih namirnica i đakonija da bi se čorba u kazanu zgotovila. Treće, čime narod da posoli i zapapri narodnu čorbu kada nema na raspolaganju narodne soli i narodnog papra? Neće valjda kokuzom iz džepova praznih? A ako nema čime da zapapri čorbu, onda narod i ne zaslužuje da čorbu iz kazana kusa.
Naći će se već neko da zapapri čorbu. Neko kome je narodni kazan potrebniji, ukusniji i slađi. A to je gospoda koja zna narodnu juhicu da cijeni, iz usta zadnji zalogaj da otme i od narodnog kazana ličnu korist da stvori. Gospoda ministarska, gospoda poslanička, gospoda predsjednička. Gospoda kojoj nikada nije dovoljno gospodskog hljeba preko narodne pogače da ždere!
I zašto dozvoliti narodu redovno da se hrani? Kome je to u interesu? Kad je sit, narod bi samo da pametuje i da se bavi nekakvim politikama. Da filozofira i besposličari! Zar to gospodi pasuje? Naravno da ne pasuje! Zato će gospoda svoj narod i dalje da drži gladnim, jer na taj način je kontrola nad masom zagarantovana. Ne treba ti bolji daljinski uređaj za upravljanje moždanim ovojnicama, nego kad čovjeku kontrolišeš broj hranjivih čestica u stomaku. Onaj ko za tim nasušnim česticama čezne za čestice nekakvog posebnoga saznanja ne haje. Zbog toga vlast narodu puni glavu svakakvim glupostima kako bi im što manje punio stomake mrsnim čorbanjcem i janjetinom. Gluposti su besplatne, zar ne, dok kila janjetine ima masnu cijenu! Neće valjda narod janjcima da se hrani?! Janjcima koji odavno nisu narodni. A bogami ni pašnjaci nisu njihovi! Čak su i livade postale gospodske!
Nemojmo se čuditi što vlast izgladnjuje narod. To više nije ona narodna vlast kao što je u vremenima socijalizma bila. Danas su druga vremena, vremena gospode i njihovog kapitala. Današnja vlast u BiH vlast je gospodske elite koja tu istu vlast čini i izvršava. Zar bi naša gospoda trebala protiv samih sebe da radi, te svojim gospodskim novcem narodne potrebe da krpi.
Možda bi to tako i bilo kada bi gospoda imala narodnu pamet, ali to nije slučaj. Gospodska pamet je mnogo pragmatičnija i pametnija. Ne može se desiti da se jedan gospodin odrekne gospodskog života i krene putem narodne isposničke sudbine. Da bi se održala u gospodstvu, gospoda će se boriti do posljednjeg narodnog pšeničnog zrna!
Narodski život nije za gospodu. Narodski život nije čak ni za stoku. I stoka ima porciju koja joj sljeduje, sijeno koje se za nju suši i travu koja je na livadama čeka. To im pravo niko oduzeti ne može. Čak i stoka svoje stočno brašno ima, dok je ovaj jadni narod narodnog brašna sve više gladan.