Ovaj Centar je nedavno predstavio analize Izbora u BiH 2010. godine, ali i zanimljivu publikaciju „Izbori u BiH 2006. i 2010. godine, obećanja, rezultati i imovina“. Sa njim smo razgovarali o ovim analizama, ali i o predizbornim obećanjima, o tome da li će nam biti bolje zahvaljujući političkim elitama u BiH kao i o tome ko je najbogatiji političar u zemlji.
Gdine Dejanoviću, prije nekoliko dana prezentovali ste Vašu analizu Izbora u BiH 2010. godine, koji su njeni glavni zaključci?
Glavni zaključci ove analize su: deficit kredibilne stranačke alternative i izborne ponude koja bi obezbjedila izbor odgovornije, uspješnije i manje korumpirane vlasti, sve prisutnije koruptivno ponašanje u predizbornoj kampanji i izborima koje niko ne sankcioniše i što izbore čini uglavnom nepoštenim, uglavnom pristrasan i nezakonit rad stranačkih lokalnih izbornih komisija i biračkih odbora, izborni rezultat koji pokazuje da još nemamo izgrađenu kulturu izbornog kažnjavanja i da građani dominantno glasaju za stranke sa jednonacionalnim biračkim tijelom, podržavajući suprotstavljene programske koncepte, tražeći najboljeg političkog zaštitnika nacionalnog interesa ili glasajući u strahu da im „drugi“ ne izaberu vlast, manjak odgovornosti i kapaciteta za uvažavanje realnih razlika, pregovaranje i pravljenje kompromisa, nepostojanje ustavnog ili zakonskog roka za završetak konstituisanja zakonodavne i izvršne vlasti.
U kontekstu ove analize, kakva je bila predizborna kampanja u BiH 2010. godine?
Predizborna kampanja bila je uglavnom manipulativna i koruptivna, a programski nedovoljno ubjedljiva ili već viđena. Prijavljeno je 10 miliona KM troškova u predizbornoj kampanji ili oko 10% u odnosu na stvarne troškove. Osim nezakonitog pribavljanja sredstava, koruptivna predizborna kampanja podrazumijevala je kupovinu mjesta u biračkim odborima, nedozvoljeno oglašavanje prije početka predizborne kampanje, oglašavanje na nedozvoljenim mjestima i podmićivanje birača i članova organa za sprovođenje izbora.
Da li se neko izdvajao kada je riječ o kvalitetu izbornog programa?
Po obimu, konkretnosti, pokrivenosti značajnih pitanja i usklađenosti sa očekivanjima građana, najbolji izborni program je imala Socijaldemokratska partija BiH, a zatim Stranka demokratske akcije i Savez nezavisnih socijaldemokrata.
Sakupili ste i obećanja koje su političke partije dale građanima, i zahvaljujući kojim su im građani povjerili svoje glasove. Šta nas očekuje za 4 godine, pretpostavljam med i mlijeko?
Kada bi se programska obećanja vladajućih stranaka potpuno ispunila, građani u BiH bi za 4 godina imali promijenjen ustav, manje zaposlenih u javnoj upravi, veće učešće razvojne komponente u javnoj potrošnji, manje kriminala, oduzetu nezakonito stečenu imovinu, godišnji rast BDP za 10%, godišnje investicije od 20% BDP, pokrivenost uvoza izvozom 65%, godišnji rast zaposlenosti za 5%, 226 km novih autoputeva, veće penzije, bolje obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, smanjeno siromaštvo, povratak 135000 izbjeglih i mnogo drugih boljitaka i napretka. Procjena je da većina obećanog neće biti ostvarena, jer je polovina programskih obećanja nedovoljno ubjedljiva i što obećano treba ispunjavati ista ili slična vladajuća struktura koja je u prethodnom mandatu bila neuspješna. Moguć je manji napredak u ostvarivanju programskih obećanja u odnosu na prethodne 4 godine, uz napomenu da će se ovi rezultati i dalje nalaziti u zoni katastrofalnih i da će nešto bolji rezultati biti ostvareni u FBiH u odnosu na RS. Građani u BiH od nove vlasti prvenstveno očekuju smanjenje nezaposlenosti, ekonomski razvoj, bolju socijalnu zaštitu i borbu protiv kriminala. Da bi se očekivanja građana i programska obećanja vladajućih stranaka u ovim oblastima ostvarili, potrebno je za 4 godine povećati broj zaposlenih za 150 hiljada, povećati godišnji rast BDP za dva puta, povećati pokrivenost uvoza izvozom za 50%, povećati dužinu izgrađenih autoputeva za 13 puta, povećati prosječne penzije za 66% i slično.
Možemo li se osvrnuti i na predizborna obećanja data 2006. godine, šta je na tom polju urađeno?
Vladajuće stranke ispunile su u potpunosti samo 9% svojih programskih obećanja iz 2006. godine, dok su 2% ispunile većim dijelom, 11% polovično i 28% manjim dijelom. Polovinu programskih obećanja iz 2006. godine vladajuće stranke nisu uopšte ispunile. U prethodne 4 godine u oblasti ustavne reforme, evropskih integracija, borbe protiv kriminala, zaposlenosti, spoljnotrgovinske razmjene, penzione i socijalne zaštite nije bilo napretka zbog toga što vladajuće stranke nisu ispunile svoja programska obećanja iz 2006. godine, dok je u ostalim oblastima ostvaren simboličan ili manji napredak.
Godinama analizirate obećanja koja političari daju građanima, međutim, ako je suditi po rezultatima izbora, građani političarima slijepo vjeruju, a usprkos analizama o ispunjenosti istih, malo ih traži odgovore na pitanja zašto obećanja nisu ispunjena. Zašto je to tako?
Od 2006. godine, rađene su analize sa ciljem da se zaboravni građani informišu prije izbora i da se zagovara izborno kažnjavanje onih koji ne ispunjavaju programska obećanja. Na izborima 2006. godine kažnjena je SDS, a na izborima 2010. godine drastično je kažnjena SBiH i simbolično SNSD, SDA i HDZ1990. Slabiji izborni rezultati ovih vladajućih stranaka rezultat su kampanje zagovaranja izbornog kažnjavanja, uz napomenu da ove kazne nisu dovoljne i da sve vladajuće stranke nisu kažnjene. Nezadovoljavajuće izborno kažnjavanje zbog neispunjenih programskih obećanja posljedica je deficita političke alternative i izborne ponude i korumpiranosti sistema, ali i etnopolitičkih podjela, manipulacije nacionalnim i drugim temama, straha da nam vlast ne izaberu „drugi“ i kontrole javnih medija, sindikata, vjerskih zajednica i drugih masovnih udruženja. Da bi izborno kažnjavanje za neispunjena obećanja postalo drastičnije, potrebno je imati kredibilnu političku alternativu i javne medije, sindikate, penzionere, borce, studente i druge koji pred izbore neće ćutati o ovome.
Predstavili ste i publikaciju „Izbori u BiH 2006. i 2010. godine, obećanja, rezultati i imovina“. Možemo li našim čitaocima saopštiti ko je najbogatiji političar u zemlji i u kojoj mjeri su naši političari bogati?
Prema prijavljenoj imovini pred prošlogodišnje izbore najbogatiji je biznismen i poslanik u NSRS Kojić Đorđa iz SNSD, a od klasičnih političara predsjednik SNSD Milorad Dodik. Kojić Đorđa je prijavio ličnu imovinu vrijednu 20 miliona KM, a Milorad Dodik 2,9 miliona KM. U odnosu na 2006. godinu, prijavljena lična imovina kandidata na izborima povećana je za 70%, poslanika za više od dva puta i Milorada Dodika za 4 puta. Takođe, treba znati da je prijavljena imovina naših političara često manja od njihove stvarne imovine. Dok su se političari bogatili, većina stanovništva u BiH je imala nepromijenjeno imovno stanje ili je postala siromašnija.
Razgovarao : Elvir Padalović