Svašta se u Srbiji skrpilo za ove dve godine.
Stanje sa vlastodršcima i otuđenim kvazi-elitama moći nije bilo dobro ni do tada, tonuli smo u polu-autokratiju sa elementima represije, medijskog zlostavljanja i duboke korupcije otete države. Međutim, stvari su dodatno eskalirale od pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Postavljeno je samo jedno pitanje koje nije nestajalo iz etra nakon tragedije i šoka – ko je odgovoran? Najednom, bahati sistem i pojedinac na vrhu je počeo da se kruni, preznojava, migolji, izvlači, razvlači, tetura, konsoliduje, gubi, viče, udara, hapsi, prijeti, plaši, zamjenjuje teze, dezavuiše.
Gotovo dve godine kasnije, dobili smo epilog epske studentsko-građanske borbe protiv otuđenih centara moći isprepletenih interesno-institucionalnim i koruptivno–državnim strukturama. Jedan sataraš privatne prćije pojedinca koji je većinu državnih resursa izjednačio sa partijskim resursima i zloupotrebljavao ih na najgnusniji način. Zamisli ozbiljnu obavještajnu agenciju koja špijunira, privodi, zaplašuje sopstvene studente, ljekare, profesore!?
Sramota po mnogo osnova.
***
No dobro. Treba zaista istaći studentariju čija je energija i entuzijazam zapalio narod. Pedalanje do Novog Sada, pa do Strazbura, mirne i kreativne forme otpora širom gradova i šetnje kroz čitavu zemlju, probudile su jedan narod za kog su mnogi mislili da je izumro, da je iznutra implodirao, fizički prisutan, a već odustao, nestao.
Donijeli su ono najvažnije u ovoj borbi – svijest da se stvari mogu promijeniti i da ih mi sami možemo inicirati, voditi, artikulisati. To je neprocjenjivo i jedna od najvećih tekovina borbe.
Koliko puta ste oko vas čuli – ma sve je to isto, neće se ništa promijeniti, doći će samo drugi ljudi, bolje je ne gubiti energiju, to je toliko prljava igra, itd.
To su sve stare udbaške floskule koje za cilj imaju samo jedno – odvraćanje običnog naroda od bavljenja bilo kakvom politikom, od bilo kakvog učešća u suštinskom kreiranju i pravljenju društva. Sve to da bi samo odabrani (najčešće ucjenjeni, kao Dačić i koferče, recimo) imali apsolutnu kontrolu stvarnosti i moć kojom vladaju i oblikuju društvo.
Studenti, a sa njima građani i profesori, ljekari su srušili tu šifru i nadam se da se više nikada neće morati provaljivati ponovo već da će ovim društvom vladati dostojni. Danas jako liči da je to profesor Saičić, ljekar Srdanović i mnogi drugi „mali“ anonimni ljudi različitih profesija koji godinama i decenijama iz srednje klase guraju stvari naprijed na mikro nivou.
Dajmo im malo više prostora, pa će se čuda desiti. Još ako tu priključimo potencijal mladosti i izuzetan kapacitet srpske dijaspore, onda je samo nebo granica razvoju ove napaćene, umorne, ali od juče i radosne zemlje.
Od takve Srbije sigurno će koristi imati i Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija ..
***
Plijeni način na koji su studenti vodili ovu iscrpljujuću bitku. Stalno pozivanje na mir, strpljenje, istrajnost, originalnost i izbjegavanje fizičkih sukoba koje je vlast nekoliko puta neuspješno provocirala (sjetimo se Novog Sada i pripadnika „kobri“ koji brane tadašnjeg premijera Vučevića, pa skupova u Beogradu gdje sumnjiva ekipa maskirana dolazi i napada žandarmeriju, sjetimo se se samo zločinačke upotrebe zvučnog topa na najvećem građanskom skupu u istoriji Srbije 15. marta 2026. godine).
Počelo je sa dirljivim skupovima u kojima je dominirala tuga i gromoglasni minuti tišine u masi. Jednostavan poziv na pravdu. Evo i sad kad pomislim na to, naježim se. Kao da se tada počela formirati jedna gigantska zajednica ljudskih bića povezanih empatijom, solidarnošću, ljubavlju. Pomagala je i vlast gomilama autogolova u izvedbama poput ogavnog kampa Ćacilend u centru Beograda, udaranja ljudi automobilima, medijskim terorom i progonom studenata i ljudi, besmislenim plaćenim skupovima koji podržavaju vlast. Činilo se da kad god žar borbe u protekle dve godine umine, bivši predsednik i njegova bulumenta odigraju neki tupav potez koji razgori vatru otpora i udahne novu inspiraciju generaciji koja dolazi, a i nama trećepozivcima sa njom.
Šetali smo supruga i ja, naši sinovi, šetala je i naša Dr Nada, Lena i Đuka, Žoki, Nataša, Željko, komšinica Bosić, šetali su braća Pešić, porodica Bekrić, jedna Smiljana, studenti Vuk i Dimitrije, lepa Luna, Kecovići, Suba, Vukan, Mira i Marijana sa posla, Nataša i Brankica, Zoki u Inđiji, dragi Simići, ..
Šetala je Srbija, brale ..
Nekoliko dana prije samih izbora vidio sam zanimljive simptome koji su ukazivali da je promjena vrlo blizu i moguća.
Prvo, političko krilo DB-a je pustilo gej snimak Bojana Pajtića. Osim što je sam čin puštanja u etar takvog snimka gnusan i neprihvatljiv, pokazao je jasnu nervozu i neselektivne poteze u cilju političkog djelovanja. Apsolutni promašaj, kao i tupave viber poruke o spreju na kvakama stanova koji te sprečavaju da glasaš. Psihološki rat.
Drugo, na košarkaškom derbiju Evrolige između Partizana i Zvezde, navijači su u jednom trenutku zajedno počeli da skaču i pjevaju – i ko ne skače taj je ćaci. Vrlo simptomatično,
Na trgu Slavija se u četvrtak skupilo 150,000 ljudi kao podrška Studentskoj listi, a na utakmici FK Crvena Zvezda u Ligi konferencije oko 8,000 ljudi. Dakle, ćorak 😊
Četvrto, čak je i posljedično političko neutralni Bajaga na koncertu u Sava centru pjevao – što ne može niko, može Tri 😊
Peto, u razgovoru sa prijateljima, kolegama, rodbinom vidio sam interesovanje koje apsolutno prevazilazi redovne političke teme. Odavno nije postojao ovakav hajp. Dijaspora je takođe pumpala na nevjerovatan način.
Epilog je počeo jučerašnjim izbornim danom i sinoćnjom strepnjom oko glasačkih mjesta i kutija, borbom za odbranu biračke volje većinske Srbije. Oko našeg izbornog mjesta su policijske inspektorke dva puta dolazile službenim automobilom da provjere šta se dešava.
Znalo se da ako izlaznost bude ogromna, a bila je, stoji velika vjerovatnoća da će režim pasti. Samo je bilo pitanje kako će isti reagovati na tu činjenicu.
Hvala Bogu, dobroj organizovanosti Studentske liste, inatu i velikoj razlici u glasovima (oko 500,000), pa je sve prošlo mirno i izborni rezultat je priznat
***
Nadalje, lagao bih kada bih rekao da će nekom nedostajati svepristuni Vučić, ljigavi Mali, iritantna Brnabićka, Gašić, Vulin, Vučević, Đuka, Zorana Mihajlović, a bilo bi normalno i sasvim u redu da se REM i tužilaštvo što prije pozabave Pinkom, Informerom, Kurirom i ostalim propagandnim alatima za ostanak na vlasti odlazeće bratije. Nema čovjeka u Srbiji koji ima pozitivno mišljenje o gospodinu Draganu Vučićeviću sa Informera. To nije medij, to je zlokobno propagandno glasilo. Nadam se ne još zadugo.
Šta tek reći za šefa policije koji ubije čovjeka i sakrije ga u bure, pa ga ubrzo puste da se brani sa slobode ili ekipu preduzimača koja za nekoliko godina napravi biznis imperije poput Milenium tima, Alta grupe, biznis grupacije Ostoje Mijailovića?
Šta ćemo sa drugim čelnicima srpske policije koji su toliko puta javno slagali, da na to više niko ni ne obraća pažnju? Šifra – tačkasti softver.
A šta ćemo tek sa licem sa potjernice (Terza) i Zvezdom, ispuhanim Džajićem, Radujkom, Kokezom i drugim izvršiocima odvratnih radova u srpskom fudbalu i sportu? Nebojša Čović možda?
Kude li su i za kog su glasali Vesić, Toma Mona i Šurlan, živ nisam da znam? 😊 Kad će pravo suđenje i apsana za tu ekipu, važno je takođe.
Ima i onih imena poput Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića koja se nerado spominju jer su to sive eminencije mafijaškog ogranka hobotnice koja je do juče čvrsto obavijala zemlju. Jednu suverenu malu zemlju koja se konačno oslonila na svoju djecu i sopstvene snage.
To valjda svaki normalan domaćin u sopstvenoj kući radi. Ne čeka bogatog komšiju da mu zakrpi crijep ili pozajmi lovu već sam uredi sve što može. E to je posao koji Srbiju čeka. Na stranu regionalni i geopolitički izazovi sa kojim će se svaka vlast u državi neminovno susresti. Prvo domaći rad.
Dakle, kako kažu vanvremenski stihovi EKV-a:
Miriše na doručak,
prijatan glas iz druge sobe se javlja
kažu da je počelo,
kažu da je počelo.
Idemooo!!!
Dobili smo sinoć karneval ljubavi na ulicama i trgovima Srbije.
I kažu da je tek počelo ..
P.S. Večeras je žurka i proslava od 19h na Slaviji, kažu i da je Gangula podvukao crtu i dao ostavku i tako ..