Trenutno se teatri nalaze u nezavidnoj situaciji, jer zbog mjera koje iz predostrožnosti donosi Krizni štab, zavisno od situacije sa brojem zaraženih, povremeno se zatvaraju pozorišta i na taj način glumcima se onemogućava da igraju predstave, pa samim tim i da se bave svojim pozivom. Svoje mišljenje o pozorištu i trenutnoj situaciji dali su glumci ”Narodnog pozorišta Republike Srpske”, ”Gradskog pozorišta Jazavac” i ”Banjalučkog studentskog pozorišta”. Novinar Buka magazina postavio im je pitanja: Šta im znači pozorište? Koliko gluma utiče na njihov privatni život? Da li im gluma predstavlja profesiju ili poziv? Kako se profesionalno snalaze u ovo pandemijsko doba? – i mnoga druga pitanja vezana za pozorište i glumu.
Dragana Marić je glumica ”Narodnog pozorišta Republike Srpske” i osnivač ”Gradskog pozorišta Jazavac”. Ona kaže da joj je gluma donijela mnogo pozitivnih promjena u životu.
”Sve do treće godine glume bila sam introvertna osoba, nespremna da emocionalne i intelektualne procese dijelim sa drugima. Međutim, imala sam sreću da mi je profesor glume bio prof. dr Vladimir Jevtović, koji je, služeći se svojim pedagoškim metodama, uticao na moj razvoj ka ekstrovertnoj ličnosti, što sam kasnije, tokom godina rada u pozorištu, i postala. Izučavajući psihologiju i karaktere likova koje igramo, od svakoga sam uzimala ono najbolje i to zadržavala za sebe. Ne mogu sa sigurnošću reći da sam te uloge na sceni igrala onako kako sam ih doživjela, ali sam sigurna da su mi pomogle u mom sazrijevanju i razvoju”, rekla je Dragana u razgovoru sa novinarom BUKE.
Dodala je da je poziv koji je odabrala i kojim se bavi čini srećnom i privilegovanom osobom.
”Za mene je to ostvarenje snova o kojima sam maštala još kao djevojčica. A svako ko ostvari svoj san zna koliku sreću donosi takav podvig. Iako možda ne igram onoliko koliko bih htjela, veliko mi je zadovoljstvo što sam se odlučila za tako plemenit, svestran i kreativan poziv. Po prirodi sam jako radoznala osoba, interesuje me mnogo stvari u i o životu. Trudim se da neprestano istražujem sebe, ali i oko sebe”, istakla je Dragana.
Foto: Dragana Marić
Govoreći o trenutnom stanju koje je izazvala pandemija, glumica kaže da joj se u prvih nekoliko mjeseci, kada se pojavio korona virus, činilo da se glumci dugo neće vratiti poslu.
”Na sreću, pronašli smo način da igramo predstave, prije svega na otvorenom, a kasnije uz propisane mjere i u pozorišnim salama. Zdravlje i životi svakog pojedinca su bez dileme najbitniji u svemu što nas je snašlo, ali mislim da je bitno održati i zdrav razum, pozitivan duh, vedriji pogled na život, što je u ovoj situaciji jako teško”, rekla je Dragana.
Prvakinja ”Narodnog pozorišta Republike Srpske” Slađana Zrnić tvrdi da je gluma za nju sve.
”Od glume živim na svim nivoima, od duhovnog, pa do materijalnog. Samim tim, gluma i pozorišna scena su za mene sve. Tu sam se izgradila i ovo sam što sam zahvaljujući najljepšoj profesiji na svijetu”, kaže glumica. Ona dodaje da je u njenoj karijeri sve išlo postepeno i po redu.
Foto: Slađana Zrnić (Dalibor Danilović)
”Nije tu bilo pretjerno mog uticaja, izuzev da se trudim da radim najbolje što mogu i umijem. Možda je tako i bolje, jer kad god sam u nešto ambiciozno i tendenciozno uprla, ili mi se razbilo o glavu, ili sam se razočarala. Meni je drag moj život u svim njegovim parčićima, tako je i sa glumom”, izjavila je Slađana. Po njenom mišljenju, pozorište je uspjelo da se snađe, funkcioniše i radi uprkos svim preprekama koju je izazvala pandemija.
”Borimo se za publiku za opstanak kulture i ljepote umjetnosti. Razbolijevamo se, preživljavamo i ne gubimo nadu. U tamnom uglu hodnika naše duše, istinski patimo, ali i držimo do toga da zarazu ne smijemo i ne želimo da širimo. Mislim na zarazu Kovid, kao i zarazu primitivizma i nekulture. Živjelo pozorište!”, rekla je glumica na kraju razgovora.
Jelena Stojaković, glumica i umjetnički direktor ”Banjalučkog studentskog pozorišta”, kaže da je za nju gluma osjećaj potpune slobode, beskrajni put istraživanja sebe i svijeta oko sebe.
”Pozorište je kroz istoriju opstajalo pred različitim i mnogo većim izazovima, pa sam sigurna da će i ovoga puta uspjeti da prevaziđe tešku situaciju u kojoj nije samo kultura, nego svi segmenti života na globalnom nivou. Trudim se da budem optimistična koliko mogu. Smatram da je ovo odlična prilika da shvatimo i razumijemo koliko je kultura važna i potrebna, kako za pojedinca, tako i za identitet jednog naroda. Voljela bih da vrijeme koje imamo usmjerimo na sve lijepe stvari za koje do sada nismo imali vremena. Takođe, ovo sve posmatram kao priliku za kolektivni reset i postavljanje nekog novog, drugačijeg sistema vrijednosti. Možda će u njemu pozorište dobiti sasvim novu dimenziju, koja će promijeniti dosadašnje kulturne potrebe i kulturne navike”, zaključila je Jelena.
Foto: Jelena Stojaković
Glumac ”Narodnog pozorišta Republike Srpske” Željko Erkić kaže da je gluma jako uticala na njega u toku sazrijevanja i da ga je oblikovala kao čovjeka.
”To sve još počinje sa studijima na akademiji. Tad se još vežemo za pozorište i za izučavanje našeg zanata, a studiranje se događa baš u nekom periodu formiranja ličnosti i samim tim i te kako te profiliše kao osobu. Kasnije kada se čovjek počne profesionalno baviti svojim poslom, to sve postane nadogradnja koja i danas traje”, tvrdi Erkić.
Na pitanje da li su glumci posebni ljudi, Erkić je kazao da bi bilo isuviše gordo kada bi to neki glumac rekao, ili kada bi bilo ko na taj način svoju profesuju odredio.
”Mislim da u svakoj profesiji ima posebnih ljudi. Naprimjer, u ova vremena u kojima sada živimo, možemo da kažemo da su ljekari posebni ljudi. Naš posao je izložen široj javnosti ili, ako hoćete, svim ostalim ljudima, pa se ponekad može stvoriti slika da smo posebni, jer se bavimo oslikavanjem života i ljudskim karakterima. I što je to bolje oslikano, to auditorijum više sebe prepoznaje u tome. Naravno, posebni su oni koji toliko savladaju vještine svog zanata i svog dara da to izaziva poštovanje i divljenje od strane drugih”, objasnio je Erkić.
Kada je riječ o trenutnoj situaciji u kojoj se našao svijet, Erkić je mišljenja da čovjek mora da brine o stanju svoga duha.
”Ma kakva nepovoljna situacija u našem životu bila, da bi opstali i izdržali, moramo da budemo u balansu, jer sve što se dešava je zapravo život. Korona nas jeste sputala, kako pozorišta, tako i sve ostale. Svakodnevno nas iznova i iznova zastrašuje nemilosrdnim odnošenjem ljudskih života. To svakako utiče na čovjeka, ali moramo ostati pozitivni da bismo pobijedili”, kaže Erkić.
Za ovog glumca pozorišna scena je nezamjenjiva, jer ništa ne može da zamijeni živu emociju koja se dešava na metar ispred publike.
”Mi smo energetska bića i ta energija sa pozornice jedino može da se prenese od živog glumca na živog čovjeka u gledalištu. Film je jedan medij i oblik naše profesije koji posebnim sredstvima prenosi takođe emociju podjednako uspješno. To je nešto novo i drugačije što se desilo u našoj profesiji od Antičkog perioda, ali još uvijek ona iskonska katarza, po mom mišljenju, više je moguća da pogodi gledaoca u pozorištu. Onlajn predstave, ili snimci pozorišnih predstava, izgube kod gledaoca ono nešto što postoji kad se gleda uživo. Ali ko zna, za stotinu godina i više, ako budemo još uvijek tu i ako budemo morali, sigurno ćemo svi evoluirati i naći nova prilagođavanja”, rekao je Erkić.
I Glumac Zlatan Vidović je mišljenja da mu je pozorište dalo mnogo i da je kroz pozorište sazrijevao kao ličnost.
”Pozorište me naučilo mnogim stvarima, dalo mi pristup mnogim temama, zanimljivim karakterima, pružilo mi mogućnost da putujem, da upoznajem druge krajeve, kulture i ljude, pozorište je zaista meni kao čovjeku dalo nešto što nisam nikada ni sanjao da bih mogao dobiti. A nije mi oduzelo gotovo ništa, osim nekih propuštenih druženja sa porodicom i prijateljima zbog putovanja, proba i predstava, jer pozorište nema fiksno radno vrijeme i često se dešavalo kad je neka svadba od mojih prijatelja da na istu ne mogu doći, jer je tad pozorište to koje me odvojilo. Ali opet kažem, pozorište mi je dalo mnogo, mnogo više nego što sam ikad sanjao da mogu imati.”, rekao je Vidović.
On dodaje da mu je pozorište podarilo i ono što se ni sa čim ne može mjeriti, a to je prijateljstvo i druženja sa svojim kolegama glumcima.
”Naravno da se i privatno družim sa svojim kolegama, jer su to zaista sve divni i posvećeni ljudi. Mnogo se privatno družimo i na zajedničkim proslavama, roštiljama, sportskim rekreacijama i, naravno, u kafani, koja je negdje nezaobilazan dio pozorišta”, rekao je glumac.
Kao i njegovi kolegama i Vidoviću je planetarna pandemija uticala na planove kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.
”Korona je poremetila mnoge planove, ne samo meni, već čitavoj planeti i ja se nadam da ćemo samo iz ovoga što prije izaći zdravog tijela i, što je još važnije, zdrave glave. A karijere će se nastaviti i biće posla, samo da ovo ludilo što pre prođe, kako bismo konačno mogli svi da nastavimo tamo gdje smo stali, a to je da uz čvrst stisak ruke ili zagrljaj nastavimo da radimo svoje poslove i da se družimo neometano sa svojim prijateljima i bližnjima", prokomentarisao je Vidović.
Foto: Željko Erkić i Zlatan Vidović
Mladi glumac ”Gradskog pozorišta Jazavac” Senad Milanović tvrdi da je gluma svijetla strana njegovoga lika i djela, i paralelni život koji vodi sa stvarnošću.
”Gluma je studija, istraživanje, zanimanje, krvav posao, nakon kojeg budeš znojan i umoran i ispražnjen. Zanat. Gluma je ventil, način komunikacije, kanal između svemira i publike. Gluma je nauka o čovjeku, o njegovoj unutarnjoj kuhinji, njegovim mislima i osjećajima, postupcima i djelima. Gluma je žrtva i molitva, a pozorište hram u kom se molim za ljudske sudbine. A kako utiče na moj život? Pa, održava me živim. Tjera me da gledam, upijam, osjećam, pravdam, progovaram, činim dobro i vidim dobro”, rekao je Milanović.
Foto: Senad Milanović
Kao i njegovim kolegama, i Senadu je pandemija poremetila životne planove i okrenula ih za stotinu osamdeset stepeni.
”Pandemija je ispomjerala planove, datume premijera i proba, ograničila nas u svakom smislu. Ugrozila nam slobodu kretanja, odvojila nas od zagrljaja i rukovanja. No, treba biti spokojan i ne širiti paniku. Sve će proći, pa i ovo ludilo. A kad prođe, kad se sve vrati u normalu ne treba se predati i kukati: 'Kako je dobro što je prošlo, samo nek' se ne ponovi', nego tu snagu iskoristiti za neke veće promjene u sistemu, koje su nam neophodne”, poručio je Milanović.