Bila jednom tri naroda poznata po tome što su voljela lijepo, novo i raskošno ruho. Sav novac su trošili samo na sebe i svoj izgled, zanemarujući sve ostale a posebno ono zajedničko. Za te narode su doznale i varalice. Predstavivši im se, tvrdili su kako mogu skrojiti najljepše ruho na svijetu za svaki od naroda, tako jedinstveno da ga može vidjeti samo sposoban i pametan iz vlastitog naroda. Lakomi i naivani narodi odmah povjerovaše u njihovu priču i svaki naruči svoje ruho, povjerivši varalicama sav svoj novac i imanje. Prođe puno godina od obećanja i mnogi navodno sposobni i pametni ispričaše vlastitom narodu da vidješe te nove tkanine pa odoše napokon i narodi pogledat što je napravljeno. Varalice im pokazaše šta su uradile i uvjeriše ih da je njihovo novo ruho prekrasno, i što je najbitnije puno ljepše od svih ostalih. Iako nisu vidjeli ništa, u strahu da ne ispadnu glupi i nesposobni pred onim drugima, narodi obukoše što im je skrojeno i krenuše paradirati, svaki u svojoj povorci. Samo njihova djeca, u svojoj iskrenosti i ne raspoznavajući tko je tko, u glas povikaše: “Narod je gol, narod je gol!”. Sva tri naroda malo pretrnuše ali kao i obično nastaviše se pretvarati da ništa ne vide i ništa ne čuju. U inat jedni drugima, nastaviše pokazivati svoje novo ruho, ne skrivajući svoju sramotu i ne obazirući se čak ni na vlastitu djecu, kao da su nevidljiva.
Naravoučenije:
I tako su varalice, njihova djeca, unuci i praunuci živjeli do kraja svojih života u sreći, veselju i velikom bogatstvu.