Država po mjeri Amira Zukića

 

Država je u društvenim naukama obavezujuća politička institucija centralizirane vlasti i organizacija društva koja ima monopol legitimnog korištenja sile na određenom teritoriju. Prema međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država obično označava politički subjekt koji je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti.

S pravnog aspekta, država je sistem ljudi i funkcija koji određuju pravila obaveznog ponašanja, a njihovu primjenu osiguravaju prinudnom snagom kojom raspolažu.
Član 1. Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu:

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

“Država, prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: a) stalno stanovništvo, b) definiran teritorij, c) vlast i d) sposobnost da gradi odnose s drugim državama.”

Država to sam Ja, riječi su francuskog kralja Luja XIV, najdugovječnijeg od svih francuskih kraljeva, udobno zavaljenog u kraljevsku fotelju dvorca u Versaju sa 700 soba, 2.512 prozora, 352 dimnjaka, 67 stepeništa i 483 ogledala.

I nijednog kupatila.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Država to sam Ja, reći će nekoliko stoljeća kasnije ništa manje, u svojim očima, važniji predsjedavajući troglavog predsjedništva Mujo, potpisujući depešu o imenovanju malog Fude tetkinog za ambasadora BiH u strateški i ekonomski važnom Sierra Leoneu. Mlad momak, naočit, dobrog držanja i modernih shvatanja. Diplomirani seksolog i modni mačak milanskog univerziteta.

A voli ga i kamera.

Država to sam Ja, reći će premijer Federacije gospodin Procent Mujo baratajući kalkulatorom u pokušaju izračunavanja koliko je pet posto od dvadesetmilionske koncesije za izgradnju minihidrocentrala u gornjem slivu rijeke Neretve, vješto odlažući papire s mišljenjima eksperata o pogubnosti takvog čina po opstanak neretvanske pastrmke i ekosistema općenito. Usput makne i peticiju s nekoliko hiljada potpisa zabrinutih građana, zalupivši hladno ladicu svog radnog stola.

Treću odozgo.

Država? Država to sam Ja, reći će kantonalni ministar unutrašnjih poslova Mujo, češkajući se po stražnjici u zadimljenom lokalu negdje između Olovskih luka i Čevljanovića Gornjih. Nije tu ministar Mujo doš’o ‘nako. Doš’o je tu naš Mujo radi vruće janjetine, gologuze Sabine, a i da onom jalijašu i mangupu Hisetu kaže da vrati onog Audija što ga je “digo” prije tri noći u sarajevskoj općini Hrasnica. Nije Muji toliko zbog Audija koliko do činjenice da udobni njemački automobil pripada sinu općinskog načelnika, a ovaj mu je svojevremeno valj’o kad je htio zeta zaposliti u općinskoj administraciji.

“I najbolji griješe”, uz osmijeh će Hise.

Država to sam Ja, reći će današnji policajac, a predratni milicioner Mujo, stavljajući cvaju u stražnji džep poderane policijske uniforme što ju je dobio na kahvu od onog levata u Golfu dvojki kad ga je zaustavio zbog neispravnog prednjeg lijevog fara, napuklog vjetrobranskog stakla i nevezanog pojasa. A to što je malo i popio, Mujo će mu oprostiti.

Desi se i Muji da ga malo ponese.

Država to sam ti Ja, reći će načelnik Općine Zabit, Mujo, stavljajući iz keca u dvojku na engleski Chelsea, u prepunoj kladionici tik pored prve osnovne škole, srednje škole za zanatske poslove, dječijeg vrtića i gradske biblioteke. “Zabit će Englezi najmanje tri”, posavjetovat će ga krezubi srednjoškolac sa cigarom u ruci, koji je tu navratio samo da profi sporta uplati tiket. Majke mi.
“A bit će i najmanje sedam-osam kornera, oba mi moja zuba.”

Država to sam Ja, reći će ljekar opće prakse jedne bosanske bolnice, Mujo, sve se pitajući šta je u onom cekeru što mu ga je donio općinski vijećnik i lokalni kabadahija Fikro, a kojemu treba potvrda da je ne samo bio u ratu nego je u njemu i junački ranjen, pa sad treba ljekarsko uvjerenje za prijevremenu invalidsku penziju. “Da ti samo, moj Mujo, znaš kako je bilo nama tamo u Danskoj! Srce mi se kida, a pomoć’ ne mogu. Ako nije i teže nego vama ovdje, moooj doktore.”

Država to sam Ja, reći će naposljetku gospođa Sistemska Korupcija, najdugovječnija od svih bosanskih pošasti, udobno zavaljena u državnu fotelju, u nekoj od Poljinskih vila, postdejtonskog naprednomodernog stila, sa 700 soba, 2.512 prozora, 352 dimnjaka, 67 stepeništa i 483 kupatila.

I nijednog ogledala.

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa