Stefan Višekruna mladi je pjesnik i student teologije iz Trebinja koji iza sebe ima dvije objavljene zbirke pjesama ”Pauk ili čovjek” i ”Vjetrometina”, a ovog proljeća treba da izađe i njegova treća knjiga ”Opjesmozdan”. Izdavač će biti "Poetikum" iz Kraljeva, a recenzenti pjesnici Slobodan Djurović i Zdravko Lukanović i veliki ljubitelj pisane riječi i profesor srpskog i ruskog jezika i književnosti, Bojan Milićević. Za rad na ilustraciji na koricama koji nosi naziv ”Neuroni” pobrinuo se Srđan Stojanović, nadareni liričar i vizionar iz Trebinja. Na zbirci pjesama "Opjesmozdan" Višekruna je radio tri godine. Njegove pjesme su do sada prevedene na šest jezika i objavljivane su na književnim sajtovima po Balkanu i u svijetu. Višekrunina pjesma ”Zatvorenici” uvrštena je u svjetsku antologiju u Indiji u gradu Nju Delhiju, gdje se nalaze pjesme autora nominovanih za Pulicerovu nagradu. Višekruna je svoj talenat otkrio još kao tinejdžer, a osim poezije piše aforizme i eseje.
Više o svojoj najnovijoj zbirci pjesama Stefan Višekruna je rekao u razgovoru sa novinarom Buka magazina.
”Opjesmozdan je naziv moje nove zbirke pjesama i ta moja specifična kovanica najbolje dočarava šta za mene predstavlja pjesma i književnost. Ono što se između ostaloga ističe u novoj knjizi je mnoštvo mojih novih kovanica i riječi, i one svakako davaju neobičan ton i punoću novim pjesmama”, kazao je pjesnik i dodao da je centralna misao njegove najnovije zbirke pjevanje kao nadilaženje relativnih tlapnji, te da ono prevazilazi sve filosofije čovjeka.
Višekruna tvrdi da njegove stvaralaštvo razobličava robovanje nedoumlju, poluživote i slugeranjski mentalitet ličnosti, kojima smo često uspavani.
”Ove pjesme ukazuju i jasno osvjetljavaju jedan uzvišeniji način života, koji prezire ubuđalost i licemjerje konvencionalnog morala ljudi, koji je postao idolište popločano platinom i paravan za legalnu anarhiju. Put nije često nimalo prijatan današnjem čovjeku, ogrezlom u raznovrsnom eksperimentisanju sa najogavnijim hedonizmom i zatočenom u grobnici gordosti. Nije prijatan, jer poziva na borbu, ali ne na borbu protiv drugoga, nego na ratovanje sa samim sobom i na zidanje monumentalne građevine ličnosti koju niko ne može porušiti, već samo graditelj. U tome i jeste čitavo bogatstvo i raskoš ovoga puta. I on je rezervisan samo za najhrabrije i nažalost za rijetke izabranike u rodu ljudskom”, rekao je sagovornik.
Mladi pjesnik pojašnjava da je poezija jezgro književnosti i durbin vizionarskog sveviđenja, koji otkriva čovjeku najveće istine o svijetu, bogu i čovjeku, mnogo više od svih nauka i više od filosofije.
”Mislim da poezija u današnje vrijeme uživa prilično dobru popularnost. Ključ je vjerovatno u nepreopširnosti poezije i aforizama. Kvalitetni aforizmi su dosta popularni, uglavnom iz sličnih razloga kao poezija. Poeziji dosta odgovara dostupnost društvenih mreža i interneta, gdje zaista vidimo tu popularnost, barem kod jedne polovine čitalaca. Poezija je velika tajna i što se više približavam toj uzvišenoj tajni, postajem sve više čovjek i pjesmoslovitelj, koji nikada ne može otkriti čitavu tajnu, ali može joj se neprestano približavati i udisati tu nepatvorenost i svetost pjesme i bivati opjesmozdan. Upravo u tome je čitava raskoš i ljepota poezije”, objasnio je Višekruna.
JA SAM POKISLI VRABAC
Ja sam pokisli vrabac koji
progoni malodušje zemno.
Pjevam čitavom svijetu
blagočežnjivim umozrenjem
na putešestviju ka sveštenosnim gorama.
Pjevanje je nadilaženje relativnih tlapnji
i prevazilazi sve filosofije čovjeka.
Kamenje prikovano za zemlju
pokorava se nedoumnim i olako juriša na pjesnika
iz katapulta neukosti.
KADA NESTANE ŽENA KOJU SI ZAVOLIO
Kada nestane žena kojusi zavolio,
oči bježe od tebe kao od stranca.
Gorčina preplavi moždane klijeti
garavi oblaci survaju se na srce
poput pregladnjelih zvijeri,
zajeca sunce u pomračini
uginu ptice
razbrakolomi se voda i zemlja
osmijesi postanu
podsmjesi lešinarima.
Kada nestane žena koju si zavolio,
listaš tromo stranice knjige
i zagledan u jutarnju maglu
slušaš Mjesečevu Sonatu.
OPJESMOZDAN
Omamljen oblakoderima i platinom
sa legijama razblaćenim
bludi po nepodopštinama
i razmeće se zlosmradljem.
Čelotakmljem sviknut
da rovari po zemlji
na pučini nespokoja
opjesmozdan proždire
zlobuktije tminozarja.