Samo nekoliko sedmica nakon preuzimanja vlasti, mađarski premijer Peter Mađar najavio je drastično smanjenje primanja najviših državnih funkcionera, što je bilo jedno od njegovih predizbornih obećanja. Taj potez, kojim vlast očigledno nastoji da označi simboličan raskid sa nekim aspektima politike prethodne ere, već je izazvao brojne reakcije u javnosti ove zemlje.
Mađar je potvrdio da će njegova mjesečna plata na mjestu predsjednika vlade iznositi 2,3 miliona forinti, što je oko 5.900 evra. Uz poslanički mandat, koji zadržava u skladu sa mađarskim zakonima, primaće još oko 1,5 miliona forinti, pa će njegova ukupna mjesečna primanja dostići 3,8 miliona forinti, to jest oko 9.750 evra.
Iako je riječ o iznosu koji znatno premašuje prosječna primanja građana, prihodi premijera će sada biti dvostruko manji u odnosu na primanja prethodnog šefa vlade Viktora Orbana. Prema zvaničnim podacima, Orbanova zarada posljednjih godina dostizala je 7,3 miliona forinti mjesečno, što je blizu 19.000 evra, a planirano je bilo i njeno dalje povećanje, piše Politika.
Predstavnici vladajuće stranke Tisa ističu da cilj ovih mjera nije samo ušteda novca, već i vraćanje povjerenja javnosti u institucije.
„Političari moraju da dijele realnost sa građanima koje predstavljaju. Ne može postojati ogroman jaz između životnog standarda ljudi i primanja onih koji donose odluke u njihovo ime”, poručio je Mađar u televizijskom intervjuu, u kojem je predstavio detalje nove politike.
Ekonomisti, međutim, ukazuju da će neposredni efekat ovog smanjenja na državni budžet biti ograničen, jer, kako navode, čak i prepolovljavanje plata najviših funkcionera ne može značajno da utiče na javne finansije države veličine Mađarske.
„Ovdje je prije svega riječ o političkoj poruci. Finansijski efekti su relativno mali, ali simbolička vrijednost ovakvih mjera može biti značajna u vrijeme kada su građani osjetljivi na pitanja javne potrošnje”, kaže za „Politiku” politikolog Atila Temešvari i podsjeća da je pitanje plata državnih funkcionera posebno dobilo na značaju nakon što su objavljena poređenja sa primanjima evropskih lidera.
Prema raspoloživim analizama, Orban je po odnosu svoje plate i prosječne zarade u zemlji bio među najplaćenijim političkim liderima u Evropskoj uniji. Njegova primanja bila su više od osam puta veća od prosječne mađarske plate, što je odnos koji daleko prevazilazi evropski prosjek.
U većini zapadnoevropskih država premijerske i predsjedničke plate jesu visoke u apsolutnom iznosu, ali su relativno bliže prosječnim zaradama nego što je to bio slučaj u Mađarskoj, podsjeća Temešvari.
Prema najavama iz vlade, smanjenje premijerove plate je samo prvi korak šireg paketa mjera. U narednim mjesecima očekuje se donošenje zakona koji bi obuhvatio reviziju primanja ministara, državnih sekretara, poslanika i rukovodilaca pojedinih javnih institucija.
Iz vlade navode da je cilj uspostavljanje novog sistema u kojem bi primanja funkcionera bila direktnije povezana sa ekonomskim pokazateljima države i rastom životnog standarda stanovništva.
Najava da bi slični principi mogli biti primjenjeni i na lokalne samouprave izazvala je negodovanja pojedinih gradonačelnika, koji su ocijenili da centralna vlast ne uzima u obzir „specifičnosti lokalnih zajednica i složenost poslova koje obavljaju lokalne administracije”.
Među najglasnijim kritičarima našao se i gradonačelnik Hodmezevašarhelja Peter Marki-Zaj, kandidat ujedinjene opozicije za premijera na prethodnim izborima. On je upozorio da „reforme ne smiju dovesti do prekomjerne koncentracije političke moći” i zatražio širu javnu raspravu prije donošenja konačnih odluka.
Njegove primjedbe ukazuju na to da bi upravo pitanje odnosa centralne vlasti i lokalnih samouprava, u kojima vlast i dalje imaju Orbanov Fides ili pojedine stranke opozicije, isključujući Tisu, moglo postati jedan od značajnijih izazova koji stoje pred novom vladom.
Paralelno sa ekonomskim mjerama, vladajuća većina pokrenula je i niz aktivnosti usmjerenih na utvrđivanje odgovornosti za pojedine sporne poteze prethodne vlasti. U parlamentu je formirano pet istražnih odbora za pitanja koja su u proteklom periodu izazivala najviše kontroverzi u javnosti, kao što su funkcionisanje sistema zaštite djece, sporna predsjednička pomilovanja ili upravljanje državnom imovinom.
Dok opozicija upozorava da bi nova parlamentarna tijela mogla postati sredstvo političkog obračuna sa prethodnim režimom, predstavnici vlasti tvrde da cilj budućih istraga nije revanšizam, već „utvrđivanje činjenica i jačanje institucionalne odgovornosti”.