Ako bismo samo slušali šta nam govore predsjednici političkih stranaka koje čine vlast u Bosni i Hercegovini, pomislili bismo kako nema većih boraca za integraciju naše zemlje u Evropsku uniju. Gotovo da nema javnog obraćanja da ne istaknu kako su baš oni predvodnici evropskog puta i kako se dosta učinilo da bi se napredovalo ka tom cilju. Često će iskoristiti i termin kompromis. Pa nam tako s vremena na vrijeme poruče kako se kompromisom došlo do usvajanja određenih zakona koji su obaveza iz 14 prioriteta Evropske komisije.
No, šta je tačno rezultat tog kompromisa, i koliko je takav kompromis za pohvalu, analizirat ćemo u nastavku. Državna vlast je u prethodnih nekoliko mjeseci usvojila zakone o VSTV-u i slobodi pristupa informacijama. Ovo su dva veoma važna zakona u procesu evropskih integracija, ali koliko su oni zaista kvalitetni i koliko su usklađeni s evropskim standardima?
Obesmišljavanje provjere imovinskih kartona
Krenut ćemo od Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
Damjan Ožegović iz Transparency International BiH kaže da Zakon o VSTV-u nije obuhvatio sve preporuke Evropske unije i Venecijanske komisije te da nije riješio pitanje sukoba interesa članova Vijeća.
“Takodje, nosiocima pravosudnih funkcija će biti omogućeno da ne prijavljuju imovinu bliskih srodnika (npr. djece) koji ne žive u istom domaćinstvu, a ostavlja se i mogućnost da oni za koje postoji obaveza da dostave podatke o imovini to odbiju, što otvara dodatni prostor za zaobilaženje odredbi o prijavljivanju imovine. Ostavljena je i mogućnost da institucije na drugim nivoima vlasti blokiraju razmjenu podataka o imovinskim kartonima, što može dodatno zakomplikovati i obesmisliti procedure provjere imovinskih kartona”, ističe za Buku Ožegović, te navodi još neke manjkavosti u usvojenom Zakonu o VSTV-u.
“Nisu propisane ni adekvatne sankcije u situacijama sukoba interesa ili kada nosioci pravosudnih funkcija navode neistinite informacije u imovinskim kartonima. Takođe, sporno je i to što je Jedinica za integritet, koja bi trebala biti nadležna za provođenje odredbi o sukobu interesa i kontrolu imovinskih kartona, postavljena u Sekretarijat VSTV-a što dovodi u pitanje njenu nezavisnost i nepristrasnost u odnosu na same članove Vijeća”, naglašava Ožegović.
U TI BiH nisu jedini koji smatraju da je usvojen loš zakon u Parlamentarnoj skupštini BiH. Oštro su reagovali i iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, regulatora pravosuđa. Predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija čak je pisao i OHR-u početkom septembra prošle godine traživši da se odustane od loših rješenja.
Objasnio je da su predsjedavajuće oba doma Parlamentarne skupštine BiH upozorili da VSTV BiH nije odobrio novo zakonsko rješenje.
U pismu OHR-u naveo je da usvojene izmjene ne prate potrebne reforme zbog kojih se uopšte i krenulo u usvajanje zakona te poručio da neće omogućiti VSTV-u efikasniju provjeru imovine sudija i tužilaca.
Vijeće ministara ignorisalo eksperte Vijeća Evrope
No, članove VSTV-a, kao ni civilno društvo, niko nije slušao od predstavnika državne vlasti. Baš kao što Vijeće ministara i Parlament BiH nisu uvažavali sugestije i komentare brojnih organizacija na Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama. U kakvoj formi je ovaj zakon usvojen, za Buku je govorila Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava BiH.
“Zakon o slobodi pristupa informacijama od 2012. godine pokušao se tri puta izmijeniti. Svaki put su civilno društvo, eksperti, akademska zajednica i Institucija ombudsmena ukazivali da način na koji pristupa Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine izmjenama toga zakona ne vodi dobrom rješenju, odnosno nije u skladu s međunarodnim standardima. To je rezultiralo da je kod drugog prijedloga zaprimljeno više od 200 amandmana na Nacrt zakona. To je razlog zbog čega je Evropska unija zajedno s OCD-om angažovala SIGMU kao subjekta koji ima ekspertno znanje, ne samo u reformi javne uprave, nego i u slobodi pristupa informacijama. Konsultanti SIGME su predložili zakonsko rješenje koje bi bilo u skladu s međunarodnim standardima”, govori nam Džumhur.
Navodi kako su svi subjekti koji se bave slobodom pristupa informacijama, uključujući i Instituciju ombudsmena za ljudska prava BiH, očekivali da će prijedlog SIGME biti prihvaćen te da će na bazi toga biti i prijedlog zakona koji će se uputiti u parlamentarnu proceduru.
“Potpuno ignorirajući stajališta SIGME kao ekspertnog tijela Vijeća Evrope, Ministarstvo pravde je uputilo u proceduru Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama koji ne zadovoljava međunarodne standarde u nekoliko elemenata”, ističe naša sagovornica, konstatirajući da to ne znači da usvojeni zakon nema i određene prednosti.
“Prije svega, u onom dijelu koji se odnosi na proaktivno objavljivanje informacija, gdje su subjekti dužni da što veći broj informacija objave kako ne bi građani morali koristiti mehanizam zahtjeva i da faktički budu aktivni tražioci informacija, nego da te informacije budu njima dostupne od samih organa. Poslije toga se nastojalo naći kompromisno rješenje da se putem amandmanske procedure pokuša unaprijediti zakonski tekst posebno u dijelu koji se tiče neovisnog mehanizma jer taj neovisni mehanizam nije samo pitanje drugostepenog organa kako to želi prezentirati Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine pa je time žalbeno vijeće postavljeno kao drugostepeni organ, a da je u cijelosti Institucija ombudsmena izuzeta od postupanja osim kao registrar određenih informacija, dakle kao tehničko tijelo. Čak su data ovlaštenja Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara koji jeste tehničko tijelo koje opslužuje Vijeće ministara”, pojašnjava Džumhur.
Prošli rokovi, a podzakonski akti nisu usvojeni
Ovo sve je, dodaje, rezultiralo dopisom Delegacije Evropske unije koji je upućen Parlamentarnoj skupštini BiH, a kojim se ukazalo da Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama nije usklađen s međunarodnim standardima.
“Zakon je nažalost usvojen. Iako su prošli rokovi početkom decembra, podzakonski akti koji su osnov za implementiranje zakona nisu usvojeni, tako da se institucije na državnom nivou nalaze u limbu”, podvlači ombudsmenka za ljudska prava BiH.
Napominje kako postoji i druga velika zabrinutost.
“Prethodni nacrt zakona bio je Zakon o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine, a ovo sada je Zakon o slobodi pristupa informacijama u institucijama Bosne i Hercegovine, čime je Brčko distrikt Bosne i Hercegovine ostavljen izvan pravnog instrumenta za zaštitu slobode pristupa informacijama. Sve ovo je rezultiralo da su na sastanku Pododbora za vladavinu prava početkom decembra definisani zaključci koji se odnose na slobodu pristupa informacijama gdje je jasno rečeno da Bosna i Hercegovina mora poduzeti dalje napore u cilju harmonizacije Zakona o slobodi pristupa informacijama na nivou države s međunarodnim standardima, te da se istovremeno osigura izmjena zakonodavstva na entitetskim nivoima uz obavezu usklađivanja s međunarodnim standardima. To je trenutno stanje”, zaključuje Džumhur.