Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske obavlja sedmično dvije do tri DNК analize radi utvrđivanja očinstva, a kod 25 do 30 odsto lica ispostavi se da sumnja ima osnova, izjavio je Srni direktor ove ustanove Željko Кaran.
On je naglasio da treba imati u vidu da ovaj procenat ne predstavlja opšti populacioni prosjek, već se odnosi isključivo na osobe koje već imaju određeni razlog da sumnjaju u očinstvo.
Кaran je precizirao da DNК analize u Zavodu obuhvataju dvije oblasti – forenzičke analize bioloških tragova prikupljenih na mjestima izvršenja krivičnih djela i analize kojima se utvrđuje očinstvo.
“Prvo radimo forenzičke analize, gdje se obrađuju svi biološki uzorci koji sadrže DNК, bilo da su uzeti ovdje u laboratoriji kao nesporni uzorci ili su dostavljeni sa terena, na primjer, tragovi sa mjesta izvršenja krivičnog djela”, pojasnio je Кaran.
Govoreći o utvrđivanju očinstva, Кaran je napomenuo da zahtjevi stižu i po nalogu suda i na privatni zahtjev građana.
“Sudska testiranja najčešće su u vezi sa postupcima priznavanja ili osporavanja očinstva, alimentacije i brakorazvodnih parnica”, rekao je Кaran i dodao da se građani često obraćaju Zavodu i samoinicijativno, bez sudskog postupka, kako bi razriješili lične dileme.
Za razliku od nekadašnjih metoda, koje su očinstvo mogle isključiti sa određenim stepenom vjerovatnoće, DNК analiza daje nedvosmislen odgovor.
“DNК analiza će apsolutno i jednoznačno pokazati da li je neka osoba otac određenog djeteta ili nije”, naglasio je Кaran.
Кaran je upozorio na pogrešno tumačenje statistike o broju negativnih rezultata testiranja.
“Mi se uklapamo u svjetski prosjek. Od onih koji sumnjaju, u 25 do 30 odsto slučajeva ispostavi se da je njihova sumnja opravdana. Ali, nije tačno da 30 odsto očeva nisu biološki očevi. To nije opšti populacioni prosjek, već procenat među ljudima koji već imaju razlog da sumnjaju i dolaze da tu sumnju potvrde ili opovrgnu”, objasnio je Кaran.
On je naveo da bi za utvrđivanje opšteg populacionog prosjeka bilo potrebno testirati nekoliko hiljada porodica, odnosno između 7.000 i 8.000 pojedinačnih uzoraka, što bi omogućilo relevantniju statističku procjenu.
“U Zavodu smo se tokom rada susretali i sa neobičnim životnim situacijama, poput slučaja devedesetogodišnjeg muškarca koji je želio da utvrdi da li je njegova kćerka, tada u šezdesetim godinama, zaista njegovo biološko dijete, kako bi mogao mirno da umre“, rekao je Кaran.