Više od pola vijeka trajalo je prijateljstvo bjelopoljskog imama Hasana efendije Bošnjaka i pravoslavnog sveštenika, protojereja Miraša Bogavca, a njihovu bliskost nikada nisu narušile vjerske i nacionalne razlike. Koliko su bili vezani, imam je pokazao emotivnim govorom na sahrani svog dugogodišnjeg prijatelja, održanoj 14. novembra u Bijelom Polju.
Snimak njegovog obraćanja ubrzo se proširio društvenim mrežama, a iskrene riječi o prijateljstvu i čovjeku kojeg je izgubio dirnule su ljude širom regiona.
Tokom više od 50 godina druženja, kako je ispričao Hasan efendija, njih dvojica nikada nisu imali nesuglasice niti su jedan drugom uputili ružnu riječ. Dijelili su brojne razgovore uz kafu i čaj, a prijateljstvo su gradili na međusobnom poštovanju i povjerenju.
„Moj brat, moj polubrat“
„Dragi prijatelji, tužni skupe, ponosni skupe, hvala vam što ste došli da ispratimo našega protu, mog prijatelja. Mog brata, mog polubrata. Mi se družimo više od 50 godina… Znam ga kao dobrog čovjeka, ni Vlah ni Turčin, nego pravi čovjek, braćo draga, od kojeg nikada nisam primio jednu riječ da nešto ne valja. A bio je siroče, kao i ja. Ostao bez majke, a ja i bez babe i bez majke“, rekao je Hasan ef. Bošnjak.
U svom obraćanju imam je istakao koliko je bio siguran u karakter svog prijatelja, naglasivši da mu je mogao povjeriti i ono najličnije, znajući da njegovo povjerenje nikada neće biti iznevjereno.
„Svi smo mi Božiji i Bogu se vraćamo“
Rastanak je bio posebno težak kada se Hasan efendija osvrnuo na odlazak dugogodišnjeg prijatelja, ali je uputio riječi koje su pokazale nadu da će se njihovi putevi ponovo ukrstiti.
„Svi smo mi Božiji i Bogu se vraćamo. On se vrati, a brzo ću i ja za njim, pa ćemo se i tamo sastati“, poručio je imam.
Obraćajući se porodici, istakao je da mogu biti ponosni na čovjeka kakav je bio Miraš Bogavac, dodajući da su njegov odnos prema drugima i način na koji je živio ostavili primjer koji vrijedi slijediti.
Protojerej Miraš Bogavac preminuo je u 75. godini, iza sebe ostavivši više od pet decenija svešteničkog rada. U Bijelom Polju bio je izuzetno poštovan, ne samo među pripadnicima svoje vjerske zajednice, već i među ljudima drugih vjeroispovijesti.