Postoji scenarij u kojem bi sve predsjednice glavnih institucija EU mogle biti žene.
Nakon izbora za Evropsku uniju u junu, glavni poslovi u Evropskom vijeću, Komisiji i Parlamentu, kao i u Evropskoj službi za vanjsko djelovanje — biće raspodijeljeni među glavnim političkim skupinama.
Nagađanje o tome ko će dobiti te poslove vodeća je zabava u Briselu. Toliko se političarki povezuje s tim ulogama da ih neki diplomati počinju povezivati.
POLITICO navodi četiri imena — sve su žene — u vezi sa ovim poslovima: Njemica Ursula von der Leyen ostaje na mjestu šefice Komisije; Roberta Metsola s Malte ostaje na mjestu u Parlamentu; Mette Frederiksen, sadašnja premijerka Danske, postaje predsjednica Evropskog vijeća; i Kaja Kallas, estonska premijerka, preuzima dužnost visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (skraćeno šefice EU-ove vanjske politike).
“To je moj tim iz snova”, rekao je diplomat kojem je garantovana anonimnost da bi slobodno govorio. “To bi poslalo tako snažnu poruku.”
Naravno, nikakve odluke nisu donesene; često postoje iznenađenja kada se poslovi dodjeljuju; i mnoga imena muških kandidata i dalje se pojavljuju. Osim toga, odluka o predsjedniku Evropskog parlamenta više pripada političkim strankama i europarlamentarcima nego liderima država članica.
No postoji mnogo toga u vezi s ovom kombinacijom što bi moglo imati smisla – u scenariju u kojem su lideri EU-a, većina njih muškarci, odlučili izabrati opciju za sve žene – uključujući podjelu između političkih skupina. Komisija i Parlament ostali bi u rukama Evropske pučke stranke, Socijalisti bi dobili Evropsko vijeće, a liberali bi vladali Službom za vanjsko djelovanje, diplomatskim ogrankom EU-a. To odgovara EPP-u i S&D-u koji su prvi i drugi na izborima, s tim da će liberali vjerojatno završiti četvrti, prema anketi POLITICO-a .
Krajnje desničarski Identitet i demokratija (ID) i desničarski Evropski konzervativci i reformisti (ECR) vjerovatno će proći vrlo dobro na izborima za EU, pri čemu se očekuje da će prvi završiti treći, a drugi peti, ali neće dobiti najvišu funkciju u EU.
Imena takođe imaju smisla, pogotovo jer von der Leyen i Metsola vrlo vjerovatno ne idu nigdje. Vjerovatnoća da će Frederiksen zamijeniti Charlesa Michela na čelu Evropskog vijeća diplomati takođe sve više shvaćaju ozbiljno.
U međuvremenu, Kallasovo ime sve se češće spominje u razgovorima u hodniku i uz kafu, velikim dijelom zbog još jednog važnog faktora: geografije.
U svjetlu rata u Ukrajini, mnogi istočnoevropski lideri vjeruju da bi jedan od najvažnijih poslova u EU trebao ići u tom smjeru. Sama Kallas je to istaknula za POLITICO prošle godine, rekavši : “Trebali bismo biti na radaru za najviše pozicije.”
Štaviše, povratak Donalda Tuska — bivšeg predsjednika Evropskog vijeća koji se vratio kao poljski premijer — čini Poljsku najvećom evropskom zemljom s liderom EPP-a, što znači da bi bilo “jednostavno nemoguće izbjeći” davanje glavne pozicije Istočnoj Evropi, rekao je dužnosnik EU-a. Prema ovom scenariju, Istok bi imao vođu (Kallas), Zapad drugog (von der Leyen), Sjever bi imao Frederiksen, a Jug Metsolu, iako privremeno. Dodajte tom popisu Christine Lagarde kao predsjednicu Evropske centralne banke (njen mandat traje do 2027.) i Nadiu Calviño, koja je upravo postala predsjednica Evropske investicijske banke — i žene bi držale sve najmoćnije položaje u EU-u.
Međutim, u EU ništa nije lako. Za neke na lijevom centru, Frederiksen nije dovoljno socijalistkinja s obzirom na oštru poziciju Danske po pitanju migracija, dok je za neke diplomate Kallas bila previše neprijateljska prema Rusiji da bi dobila lidersku poziciju u NATO-u, što znači da bi se mogla suočiti s istim otporom za ovu funkciju.
EU nema sjajne rezultate kad je riječ o imenovanju žena na visoke funkcije, osim na poziciju šefice vanjske politike, gdje su dvije od tri nositeljice tih funkcija bile žene (britanska Catherine Ashton i talijanska Federica Mogherini, Španac Josep Borrell preuzeo je dužnost nakon posljednjih izbora za EU).
Funkciju predsjednika Evropskog vijeća, međutim, nosili su samo muškarci (Belgijac Herman Van Rompuy i Charles Michel, s Poljakom Donaldom Tuskom u sendviču između). Komisija je imala samo muške lidere dok von der Leyen nije preuzela dužnost 2019.
Od prvih izbora za Evropski parlament 1979. godine samo su tri od 17 predsjednika skupštine bile žene: Simone Veil, Nicole Fontaine i sada Metsola.
Kad je riječ o odborima i političkim klubovima unutar Sabora, žene su takođe podzastupljene. Trenutno samo tri od sedam političkih skupina imaju liderice (socijalisti i demokrati, zeleni i ljevica), dok samo sedam žena (nasuprot 17 muškaraca) predsjedava parlamentarnim odborims — čak i Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (FEMM) ima muškarca na čelu!
Čini se da su neki muški dužnosnici pomalo uznemireni mogućnošću da žene preuzmu sva glavna radna mjesta, pri čemu se jedan šalio da će morati čistiti zahode, a drugi je rekao da se nada da će mu barem biti dopušteno poslužiti kavu.