Dok su pristalice Donalda Trampa na Floridi slavile njegovu pobjedu na predsjedničkim izborima u SAD, u taboru Kamale Haris su se brzo razišli sa mjesta na kojem je bilo predviđeno da se ona obrati.
Donald Tramp je proglasio pobjedu na predsjedničkim izborima 2024. Projekcije vodećih medija potvrdile su da je Tramp postao 47. predsjednik Amerike, nakon što je dobio više od 270 elektorskih glasova.
Atmosfera u republikanskom izbornom štabu je bila praznična, pristalice u prepunom štabu u Zapadnom Palm Biču su se grlile, pjevale i bacale uvis crvene kačkete sa sloganom Trampove MAGA kampanje. U međuvremenu u taboru demokrata, atmosfera je bila “kao da je sahrana“, kako je to opisao “Skaj njuz”. AP je prenio da je raspoloženje u Harisinom izbornom štabu tokom noći promijenjeno iz euforičnog u anksiozno, nakon što su počeli da pristižu rezultati izbora. Demokrate su toliko “pokisle” da se Harisova neće ni obratiti večeras iz svog izbornog štaba na Univerzitetu Hauard, kako su potvrdili iz njenog tima. Ni njene pristalice koje su napustile štab takođe nisu bile raspoložene za izjave.
“Politiko” piše da su rezultati u srijedu bili “brutalni za Harisovu, krvoproliće za demokrate širom mape”.
Zašto je Tramp dobio?
Predsjednička kampanja 2024. obilježila je trenutak maksimalne polarizacije u političkom dijalogu u SAD, u kojem se javnost mučila da pronađe autoritativni izvor istina ili činjenica, piše “Forin polisi”. Debata je, kako se navodi, postala “septička jama lažnih narativa, izmišljenih mimova i dipfejkova – uglavnom vođenih Trampovih bezbrojnim lažima”.
Trka je takođe bila iskrivljena navodnim stranim kampanjama dezinformacija od strane američkih protivnika poput Rusije, Irana i Kine, čije su operacije uticaja bile daleko sofisticiranije nego ranije.
Drugim riječima, piše “Forin polisi”, “2024 je postala idealna okolina za povratak Trampa”. Politički pejsaž, kako se dodaje, promijenio se na načine koje Harisina kampanja zaista nije razumijela, sa kulturološkim pitanjima koja su odigrala ulogu kakvu dugo nisu imala, čak su vjerovatno i nadmašila ekonomska pitanja.
Zašto je Kamala Haris izgubila?
Voks piše da je Tramp pobijedio na predsjedničkim izborima jer je Harisova naslijedila tešku situaciju od Džoa Bajdena, koju na kraju nije uspela da prevaziđe. Harisova je postala kandidat nakon što se Bajden povukao u julu uslijed rasta nepopularnosti, nesposobnosti da prenese poruku ali i posrnule debate sa Trampom.
Imala je tek nešto više od 100 dana da pokrene kampanju. Jedan pomoćnik Harisove je rekao da je jasno da je Bajden trebao da se elegantno povuče mnogo ranije i omogući demokratama da održe primarne izbore za koje su vjerovali da bi ih ona dobila.
Harisova je ipak brzo konsolidovala svoju posrnulu stranku, okupljajući žene i prikupljajući zapanjujuće sume od donatora, te aktivnošću na mrežama. Ali to što je izgradila nikada nije dobilo na zamahu. Kako je naveo “Politiko”, Harisova nikad nije dovoljno “zakopala Bajdenovu senku“, što je ozbiljno omelo njenu sposobnost da ubijedi birače da je njena kandidatura ta koja će donijeti promjene i novi početak.
To se dogodilo jer jer ona prosto odbila da jasno raskrsti sa poslednje četiri godine, dok su birači signalizirali da je to ono što žele. Takođe je oklijevala da napravi ikakvu razliku između sebe i svog šefa po pitanju Bajdenove najveće slabosti —upravljanja ekonomijom — a nije ni identifikovala bilo koji specifičan način na koji bi njeno predsjedništvo bilo drugačije od njegove vladavine, izuzev imenovanja jednog republikanca u svoj kabinet.
Tri velike prepreke
Kad je Harisova neočekivano ušla u predsjedničku trku u julu, ona se suočila sa tri ogromne prepreke, piše “Voks”.
Prva je bila globalni trend – u godinama nakon pandemije, vladajuće stranke su imale poteškoća u bogatim demokratijama širom sveta. Inflacija je vjerovatno jedan od razloga za to. Za pobjedu, Harisova je morala da se suprotstavi tom trendu.
Druga prepreka je bila Bajdenova “istorijska” nepopularnost – glasači su bili frustrirani zbog njegovog upravljanja ekonomijom i migracijama, a spoljna politika – posebno prema ratu u Gazi koji je podijelio demokrate – takođe je bila problem. Odbila je da se distancira od Bajdena čak i nakon što joj je predsjednik javno ponudio svoju dozvolu da to uradi. Njeni pomoćnici su tokom kampanje rekli da je to granica koju Harisova ne želi da pređe jer bi to potkopalo njene javne izjave o predsjedniku i stvorilo mrlje u dosijeu njenih postignuća u Bijeloj kući. Kako piše “Politiko”, Harisova je “odlučila da ne kritikuje Bajdena, da ga ne baci pod autobus ili raskrsti sa njim ili politikama njihove administracije na bilo koji značajni način”. Što se tiče pitanja o inflaciji i migracijama, pokušavala je da ukaže da je ekonomija sada dobro i okrivila Trampa što nije podržao dvopartijski zakon o migraciji.
Treća prepreka je bila “Harisin sopstveni dosije”, navodi “Voks”. Tokom predsjedničke kampanje 2019. Harisova je prihvatila niz veoma progresivnih političkih stavova koje demokrate danas smatraju politički toksičnima, uključujući zabranu hidrauličkog frakturiranja i dekriminalizaciju neovlašćenog prelaska granice. Tako se ona našla suočena sa nemilim izborom – da li da ostane pri svojim starim stavovima i obeća smjelu progresivnu promjenu, ili da se pomakne ka centru?
Uzaludne nade
Na kraju je krenula “srednjim putem” i umanjila, odbacila ili jednostavno izbjegavala da pomene mnoge progresivne politike koje je podržavala 2019
Harisova se nadala da je uradila dovoljno da se predstavi kao nova pojava na izbornoj sceni i da će se “fundamentalna nesposobnost Trampa” na kraju pokazati odlučujućom pred biračima nezadovoljnima sa obje stranke.
Ta nada je, kako navodi “Voks”, bila uzaludna i tako su se birači vratili kandidatu kojeg su izbacili sa funkcije prije samo četiri godine