NEW YORK je u ljeto 1977. bio grad koji je živio pod velikim pritiskom. Finansijska kriza ostavila je ozbiljne posljedice, kriminal je bio svakodnevni problem, a veliki nestanak struje u julu završio je pljačkama, provalama i požarima.
Ali Njujorčane je tih mjeseci plašilo još nešto.
U gradu je bio čovjek koji je nasumično pucao na mlade ljude, često na parove koji su sjedili u automobilima. Niko nije znao gdje će se sljedeći put pojaviti. Policija mjesecima nije uspijevala da mu uđe u trag, dok su njegove poruke koje je slao medijima dodatno podizale tenzije.
Ubrzo je dobio ime koje će ostati zabilježeno u američkoj kriminalističkoj istoriji – Son of Sam, odnosno Samov sin.
Prvi napad dogodio se godinu ranije
Serija napada počela je 29. jula 1976. godine u Bronxu. Osamnaestogodišnja Donna Lauria sjedila je u automobilu sa prijateljicom Jody Valenti kada im je prišao muškarac i otvorio vatru iz revolvera kalibra .44.
Lauria je ubijena, dok je Valenti ranjena.
Policija tada nije mogla znati da je riječ o početku potrage koja će trajati više od godinu dana.
U narednim mjesecima uslijedili su novi napadi na različitim lokacijama u New Yorku. Žrtve su često bili mladi ljudi koji su se nalazili u parkiranim automobilima. Balistička vještačenja postepeno su pokazivala da je u više slučajeva korišteno isto oružje.
Kako su se napadi nizali, strah je postajao sve veći.
Do ljeta 1977. godine bilo je jasno da gradom hara serijski ubica kojeg policija još uvijek nije uspjela pronaći.
Jedno pismo dalo mu je ime
Nakon ubistva Valentine Suriani i Alexandera Esaua u aprilu 1977. godine, istražitelji su na mjestu zločina pronašli pismo upućeno policijskom kapetanu Josephu Borelliju.
Njegov autor predstavio se kao Son of Sam.
Kasnije je pismo stiglo i do Jimmyja Breslina, poznatog kolumniste njujorškog Daily Newsa. Objavljivanje njegovih poruka pretvorilo je dotad nepoznatog ubicu u jednu od glavnih tema američkih medija.
Policija je tragala za njim, dok su novine analizirale njegove poruke i pokušavale da shvate ko se krije iza nadimka Son of Sam.
Strah se naročito uvukao među mlade Njujorčane. Pošto su među žrtvama bile žene sa tamnom kosom, neke žene su mijenjale frizure ili farbale kosu. Mladi su govorili da roditeljima nisu željeli da priznaju kada izlaze, da su izbjegavali duže zadržavanje u automobilima i da su noću pokušavali da budu što manje izloženi.
New York je već bio na ivici
Potraga za ubicom odvijala se u gradu koji je već prolazio kroz teško vrijeme.
New York je sredinom sedamdesetih bio pogođen ozbiljnom finansijskom krizom, a 13. jula 1977. dogodio se veliki nestanak električne energije. Grad je bez struje ostao oko 25 sati, a tokom noći izbili su brojni požari, dok su zabilježene i masovne pljačke i provale.
U takvoj atmosferi potraga za Son of Samom dodatno je pojačavala osjećaj nesigurnosti.
Posljednji napad dogodio se 31. jula 1977. u Brooklynu. Stacy Moskowitz i Robert Violante sjedili su u automobilu kada im je prišao naoružani muškarac i zapucao.
Moskowitz je preminula od posljedica ranjavanja. Violante je preživio, ali je izgubio lijevo oko i gotovo kompletan vid na desnom.
Upravo će istraga tog napada policiju konačno dovesti do osumnjičenog.
Ubicu je povezao običan parking-listić
Jedan od najvažnijih tragova u cijelom slučaju bio je prilično običan.
Svjedokinja je istražiteljima opisala muškarca kojeg je primijetila u blizini mjesta napada. Istovremeno, policija je te večeri u tom području ispisivala kazne za nepropisno parkiranje.
Istražitelji su počeli da pregledaju izdate kazne.
Na jednoj od njih nalazilo se ime Davida Berkowitza iz Yonkersa.
To je bio trag koji će promijeniti cijelu istragu.
Policija u Yonkersu već je znala za Berkowitza zbog problema i sukoba sa komšijama. Istražitelji su počeli da povezuju informacije i ubrzo je njegova povezanost sa slučajem postala dovoljno ozbiljna da ga stave pod nadzor.
Uhapšen je 10. avgusta 1977.
Policija je 10. avgusta dočekala Berkowitza ispred njegove kuće u Yonkersu.
Uhapšen je bez većeg otpora.
Kod njega je pronađen revolver kalibra .44, oružje koje je odgovaralo balističkim dokazima iz ranijih napada.
Potraga za ubicom koji je više od godinu dana držao New York u strahu tako je završena.
Priča o demonskom psu bila je izmišljena
Nakon hapšenja Berkowitz je ponudio objašnjenje koje će postati jedan od najpoznatijih dijelova cijelog slučaja.
Tvrdio je da ga je na ubistva tjerao demon koji se pojavljivao kroz psa njegovog komšije Sama Carra.
Upravo je ta priča pomogla da nastane nadimak Son of Sam.
Međutim, Berkowitz je kasnije priznao da je priča o demonskom psu bila izmišljena.
Tokom narednih godina iznosio je i druge tvrdnje, uključujući priče o pomagačima i navodnim okultnim grupama. Te tvrdnje postale su predmet brojnih knjiga i dokumentaraca, ali nisu pronađeni dokazi koji bi promijenili službeni zaključak o njegovoj odgovornosti za napade.
Njegovo ime ostalo je i u američkom pravu
Berkowitz je 1978. godine priznao krivicu za šest ubistava. Osuđen je na šest uzastopnih kazni od po 25 godina do doživotnog zatvora.
Njegov slučaj imao je posljedice i izvan sudnice.
New York je 1977. usvojio zakon koji je postao poznat kao Son of Sam law. Cilj je bio da se spriječi da kriminalci ostvaruju veliku finansijsku korist prodajom priče o vlastitim zločinima – kroz knjige, intervjue ili filmska prava – dok žrtve ne dobiju mogućnost da potražuju odštetu.
Međutim, zakon je kasnije osporen pred Vrhovnim sudom SAD-a. Sud je 1991. jednoglasno zaključio da je prvobitna verzija zakona protivna Prvom amandmanu jer je posebno ograničavala određenu vrstu govora. New York je potom usvojio drugačija pravila kako bi zaštitio prava žrtava.
Ljeto 1977. godine ostalo je jedno od najmračnijih poglavlja moderne istorije New Yorka.
Grad se tada istovremeno borio sa finansijskom krizom, velikim nestankom struje i visokim nivoom kriminala. A povrh svega, mjesecima je ulicama hodao nepoznati ubica čiji je sljedeći napad mogao da se dogodi gotovo bilo gdje.
Zato priča o Son of Samu nije samo priča o Davidu Berkowitzu. To je i priča o gradu koji je već bio na ivici, a onda je dobio još jedan razlog da se plaši mraka.