Radni dan u Gnijezdu započinje u 8
sati jutarnjom kafom, uz koju se Rina, Vladana, Dajana i Miroslav lagano uvode u
aktivnosti koje ih očekuju tog dana. Obično kontaktiraju volontere koji im
pomažu u  radu, ima ih čak 300, i telefonski podsjete neke od roditelja,
staratelja ili hranitelja o rasporedu za taj dan. Već u 10 sati u Gnijezdu je
bučno, čuje se dječija graja i smijeh. Polako se kreće i sa prvim aktivnostima,
gdje se kroz socijalne kontakte, crtanje i društvene igre, djeca pripremaju za
glavnu dnevnu aktivnost.

U zavisnosti od školskih smjena, broj
djece varira, ali ih najviše bude oko podneva. Različitog su uzrasta od 6 do
15 godina. Uglavnom dolaze iz porodica sa višestrukim problemima, u kojima je
siromaštvo kombinovano sa problemima kao što su zavisnost od droge,
alkoholizam, nasilje u porodici, zdravstveni problemi, neuslovno mjesto
stanovanja, zanemarivanje, nebriga o djeci……

Kada se najveći broj korisnika okupi,
započinje se sa glavnom aktivnošću. To može biti neka od psihosocijalnih
radionica osnaživanja, predavanje medicinskog radnika o značaju zdravih životnih
stilova, organizovana instruktivna nastava iz školskih predmeta ili odlazak na
neki kulturno- umjetnički događaj.

Ovaj put je volonterka Maja, koja je
psiholog, održala djeci radionicu osnaživanja. Pripremila im je priče sa
poukama koje su djeca morala pronaći i potom priču predstaviti crtežom. Nakon
dobro  urađenog posla, čekalo ih je
iznenađenje. Maja je donijela jagode koje su svi zajedno lijepo očistili i u
slast pojeli…

A nakon glavne dnevne aktivnostin
uvijek slijedi razgovor sa djecom i razmjena iskustava i zapažanja, kako bi se od
njih dobile povratne informacije.

To se pokazalo kao vrlo
značajno,  jer i informacije iz
psihološko- pedagoških službi osnovnih škola govore o vidnom napretku korisnika
Gnijezda u pogledu socijalnih vještina, ali i vladanja i školskog uspjeha.

Ipak, većina djece se i dalje nalazi u
riziku, jer se ne može zanemariti uticaj prethodnih traumatičnih iskustava ili
sadašnjeg nestimulativnog porodičnog okruženja.

U nekim  slučajevima, gdje se susreću sa kompleksnijim
porodičnim disfunkcionalnostima, radnici Gnijezda  automatski uključuju nadležni Centar za
socijalni rad i Centar za mentalno zdravlje.

Ali takvih slučajeva, na svu sreću, nema
puno… I nema odustajanja….

A nakon razgovora, zavisno od
vremenskih prilika, druženje se nastavlja odbojkom, lastišom, frizbijem,
fudbalom, pikadom… sve dok djeca ne uvide da su već trebala krenuti kući.

I dok jure da pokupe đačke torbe, sa
nestrpljenjem i znatiželjom pitaju šta ih očekuje naredni dan u Gnijezdu.

Najveći broj djece odleprša kući oko
14 sati, ali pojedini  ostanu i do kraja
radnog vremena, do 16 sati, kada Gnijezdo završava radni dan.

Mahanjem posljednjem korisniku, Rina,
Vladana, Dajana i Miroslav počinju spremanje kreativnog nereda i prepričavanje
dječijih bisera koji su obilježili dnevno druženje.

A mi razgovor o Gnijezdu nastavljamo sa ovim mladim ljudi koji već 20 mjeseci, od kada je Udruženje Most Gradiška pokrenulo Dnevni centar Gnijezdo, u
ovom odgovornom poslu daju ono što nema cijenu, svoju ljudskost i humanost.

Ovo su njihove priče… 

Rina Knežević, koordinator aktivnosti 

Lijepo
je u životu pronaći istomišljenike. Osobe sa kojima uživaš u razgovoru i iz tog
razgovora se svaki put izrode ideje koje pokušavate zajedno realizovati.

E
to je bio moj motiv pridruživanja 
Udruženju Most koje  je u septembru
2015. godine, krenulo u realizaciju dugoročnog projekta za djecu u riziku –
Dnevni centar Gnijezdo Gradiška.

Nikada
mi nije bilo teško biti volonter jer sam se kroz volonterski rad izgrađivala i
družila sa ljudima, sticala nova iskustva. A kao i uvijek poslije truda dolazi
nagrada, pa tako sada u našem Dnevnom centru radim kao koordinator aktivnosti.
To znači da planiram aktivnosti za dječicu, dogovaram se sa njima šta ćemo i
kako ćemo raditi. Pričam sa njima o njihovim svakodnevnim izazovima u školi,
kod kuće u društvu. Zajedno pokušavamo da naučimo koje su to prave životne
vrijednosti.

Sve
to je veliki izazov za mene jer sam ipak odabrala poziv pedagoga i radim ono
što volim. Životni cilj mi je uvijek bio da budem sretna i da druge činim
sretnima, a ovdje upravo to i radim.

Vladana Gajić, medicinska radnica

Dio
sam Udruženja od prvog dana postojanja, kada se ideja o takvoj vrsti
organizacije činila nestvarnom u maloj sredini u kojoj živim. Uvijek se sjetim
osjećaja koji sam imala kada smo pisali statut Udruženja i kada smo smišljali
čime ćemo se zapravo baviti. To sjećanje mi je bitno iz razloga što u tom
trenutku nisam mogla ni zamisliti u šta će Most izrasti. Kako je raslo
Udruženje, sa njim smo rasli i mi. Ekipa koja je na početku brojala samo troje
ljudi, uključujući i mene, sada se proširila u pravi tim koji se čvrsto drži
zajedno. Jedno po jedno je odlazilo, studirali smo, ali smo se uvijek vraćali
tu, u ”bazu” u kojoj je sve počelo. Kao medicinski tehničar i buduća
vaspitačica, svaki trenutak slobodnog vremena provodim u Gnijezdu. Smišlljam
nove aktivnosti, radim evaluaciju starih i družim se sa korisnicima. Korisnici
Gnijezda, ono najsjanije u svemu, su moja motivacija za rad. Često me ljudi
pitaju šta radimo sa djecom. Kada bi trebala sažeti taj odgovor, rekla bih
sledeće: Primamo i dajemo znanja, pažnju i ljubav. Na kraju dana je nebitno šta
se konkretno radilo i koja je aktivnost sprovedena, nego šta su djeca i mi
odnijeli u sebi kada smo napustili prostorije Gnijezda. Uvijek o tome
razmišljam kada osmišljavam aktivnosti. Trudim se da ih oplemenim, da nisu samo
edukativne, nego i vaspitne i motivirajuće. 

Dajana Šukalo, koordinator volontera 

Ako
me pitate zašto radim sa djecom, rekla bih da ni meni nije jasno kad se sve to
izdešavalo, ali zapravo je sve povezano. Kada povežem sve tačkice, gledajući
unazad, svaka moja odluka dovela me je upravo ovdje gdje sam sad.

Nekoliko
godina unazad, poznavala sam tim Udruženja Most i znala sam čime se bave.
Ponekad sam otišla na neku edukaciju, projekciju filma u udruženju ili
volontirala, ali sam tada imala neke druge obaveze i nisam mogla da se tome
posvetim u onoj mjeri u kojoj sam željela. Uvijek su tu bili zanimljivi ljudi
sa mnogo pozitivne energije i dobrih ideja. Znala sam da želim biti dio te
zajednice. Ako nešto dovoljno želite, to će se i ostvariti.

Iako
ne možete promijeniti svijet, jako je bitno znati da ste uticali na živote
drugih i da vaš posao ima svrhu. Ako još i radite sa ljudima sličnim vama,
ništa vas ne sprječava da se dobro osjećate i da volite ono što radite. Sada
svakodnevno razgovaram sa djecom i volonterima, roditeljima, starateljima,
našim partnerima… Dio posla mi je da osluškujem potrebe naše dječice i da
volonterima ukažem na sve ono što bi trebali učiniti da im pomognu ili da ih
nauče. Zašto ostajem ovdje? Teško je otići kada se jednom pridružite. To
dugoročno utiče na vaš život i dobijate osjećaj pripadnosti. Most povezuje
ljude na različitim nivoima, a svi imaju nešto zajedničko: osjećaj za društvenu
odgovornost, izraženu empatiju i mnogo pozitive energije.

Rad sa djecom posebno ispunjava jer
možete da usmjerite jedno malo biće i utičete na njegov život, a i dobijate
jedan novi, sasvim jednostavan pogled na svijet na koji odrasli obično
zaborave.

Miroslav Gajić, koordinator

Prvi
doticaji sa Udruženjem Most vezani su za moje studentske dane kad sam aktivno
učestvovao u većini volonterskih akcija. Jačanje volonterskog duha i osjećaja
pripadnosti grupi mladih povećalo je moje lične aspiracije i s vremenom sam
poželio da putujem u inostranstvo preko matičnog Udruženja. To mi se brzo
ostvarilo i odjednom sam se našao okružen ljudima iz čitave Evrope koji su
nesebično dijelili svoje životne priče i pozitivna iskustva sa putovanja. Teško
mi je bilo priznati, ali kroz širenje socijalne mreže, razbio sam mnoge
predrasude koje sam imao o seminarima, treninzima i edukacijama koje organizuju
udruženja građana. Istovremeno, privodio sam kraju postdiplomski studij na
Odsjeku psihologije u Banjaluci. Pomalo preplašen izjavama većine kako je danas
najbitnije da se „uhljebiš“ i imaš sigurna mjesečna primanja, tragao sam za
poslom. Zaposlio sam se u Centru za socijalni rad gdje sam kroz godinu dana
pripravničkog razvijao senzibilitet prema najranjivijog grupi građana. Radno
iskustvo dalje sam sticao kao školski psiholog u Gimnaziji Gradiška…
normalno, opet kao pripravnik. Uporedo sa poslom, pomagao sam osoblju Mosta da
realizuje istraživanja koja su najviše doticala probleme mladih u lokalnoj
zajednici. Kada sam zvanično završio sa radom u Gimnaziji, dobio sam ponudu od
izvršnog direktora Udruženja Most da vodim Dnevni centar Gnijezdo. Tada još
ništa nije bilo na papiru. Trebalo je sa timom ljudi sve idejno osmisliti i
precizno podijeliti uloge. Poslije nekoliko mjeseci napornog rada, naš trud
urodio je plodom! Pred nama se otvorila mogućnost da kroz igru, druženje i
savjetovanje, mališane nagradimo prijatnim trenucima. Ne samo da smo počeli
mijenjati živote djece sa kojom radimo, već i sopstvene poglede na
egzistencijalne probleme koji su okružuju. Interakcija sa korisnicima postaje
sve intenzivnija, tako da je nemoguće posmatrati aktivnost u Gnijezdu samo kao
posao. Svaki dan, zajedno sa volonterima, trudimo se da iskreno širimo
humanost. Nagradu koju mi dobijamo mjerimo jačinom zagrljaja i decibelima…
jer djeca „iz petnih žila“ dozivaju sa osmijehom naša imena kad se sretnemo u
gradu.

I to je priča o Gnijezdu…..

Priča o mjestu sretnog odrastanja. U
njega će sutra sletjeti neki drugi ptići, sa sličnim životnim problemima i
pitanjima, sa drugačijim snovima, ali istim nadanjima. I tada će se zasigurno
volonteri i radnici svojski potruditi da i ovi ptići iz Gnijezda izlete
pozitivni, snažni, spremni i motivisani za samostalan život.

A svi mi drugi imamo izbor. Da budemo
potpuno nezainteresovani ili da budemo aktivni i donesemo jednu čvrstu grančicu
i podržimo Gnijezdo.

Vezan tekst: