Iranska pjevačica Parastoo Ahmadi i osam članova njenog produkcijskog tima, među kojima su i muzičari, osuđeni su na ukupno 74 udarca bičem nakon koncerta koji je 2024. godine emitovan uživo na njenom YouTube kanalu.
Prema sudskim dokumentima, krivični sud u pokrajini Qom izrekao je i dodatne mjere: dvogodišnju zabranu napuštanja zemlje te zabranu bavljenja umjetničkim radom u istom periodu. Optuženi se terete za „narušavanje javnog morala“ zbog, kako je navedeno, objavljivanja i produkcije „nepristojnog i nemoralnog sadržaja“ na internetu.
Iako zvanična pravosudna agencija još nije potvrdila presudu, organizacije za ljudska prava i pravnici koji su imali uvid u dokumente tvrde da se radi o još jednom primjeru obračuna sa umjetnicima koji javno izražavaju neslaganje sa režimom. Po njihovom mišljenju, slučaj se uklapa u širi obrazac gušenja kulturnog otpora.
Hapšenje nakon viralnog nastupa
Dvadesetdevetogodišnja Ahmadi je u decembru 2024. godine izvela patriotsku pjesmu „Az Khoone Javanane Vatan“ („Iz krvi mladih domovine“) tokom online prijenosa bez hidžaba, što je ubrzo privuklo veliku pažnju javnosti.
Ubrzo nakon objave snimka kratko je bila zadržana, zajedno sa dijelom muzičara koji su učestvovali u nastupu, ali su potom pušteni. Kasnije su ipak pokrenuti zvanični sudski postupci zbog samog koncerta i njegovog objavljivanja.
Reakcije organizacija za ljudska prava
Bahar Ghandehari iz američke organizacije Center for Human Rights in Iran ocijenila je da kazna od 74 udarca bičem predstavlja nastavak represije nad ženama i umjetnicima.
Ona smatra da, uprkos pokušajima iranskih vlasti da poboljšaju svoj međunarodni imidž, ovakvi slučajevi pokazuju da se suština odnosa prema ljudskim pravima nije promijenila.
Po njenim riječima, postoji jasna razlika između slike koju vlast pokušava prikazati i stvarnosti na terenu.
Pravni i međunarodni aspekti
Advokat za ljudska prava Moein Khazaeli iz organizacije Dadban naveo je da ovakva presuda nema čvrsto uporište u iranskom krivičnom zakonodavstvu.
On ističe da pjevanje, izvođenje muzike ili objavljivanje muzičkog sadržaja, posebno u slučaju žena, ne predstavljaju krivično djelo prema važećim propisima, te se teško mogu kvalifikovati kao „opseni sadržaj“.
Khazaeli je dodao da bičovanje nije samo unutrašnje pravno pitanje, već i ozbiljno kršenje međunarodnih obaveza, jer se u mnogim međunarodnim okvirima smatra oblikom nehumanog i ponižavajućeg postupanja.
Podrška iz svijeta filma i umjetnosti
Iransko-britanska glumica Nazanin Boniadi kritikovala je presudu, navodeći da ona pokazuje kontinuitet represivnog sistema u Iranu, uprkos tvrdnjama o promjenama.
Prema njenim riječima, kažnjavanje žene zbog pjevanja bez hidžaba predstavlja poruku zastrašivanja i pokušaj gušenja osnovnih sloboda.
Sličnu podršku uputila je i glumica Setareh Maleki, koja je nakon emigracije iz Irana govorila o snažnom emotivnom utisku koji je na nju ostavio nastup Ahmadi.
Ona je istakla da je riječ o činu hrabrosti, jer je pjevačica bila svjesna mogućih posljedica, ali je ipak odlučila da nastavi umjetnički izraz.
Maleki je zaključila da su iranski umjetnici koji odbijaju cenzuru i dalje simbol otpora, te da njihova djela održavaju nadu u promjene.