Nuklearni napad na Nagasaki, u kojem je život izgubilo oko 74.000 ljudi, dogodio se 9. avgusta 1945. godine, samo tri dana nakon što su Sjedinjene Američke Države bacile prvu atomsku bombu na Hirošimu. Dva napada ostavila su iza sebe desetine hiljada mrtvih i dugotrajne posljedice za preživjele, a Japan je nekoliko dana kasnije prihvatio bezuslovnu predaju. Car Hirohito je 15. avgusta objavio da je rat izgubljen.
Hirošima i Nagasaki ostali su jedini gradovi u istoriji u kojima je nuklearno oružje upotrijebljeno u ratu.
Put do tih napada počeo je godinama ranije, razvojem istraživanja nuklearne fisije i strahom savezničkih sila da bi nacistička Njemačka mogla prva napraviti atomsko oružje. Taj naučni i vojni poduhvat kulminirao je tajnim američkim Projektom Manhattan.
Od naučnog otkrića do atomske bombe
Projekt Manhattan razvijao se u strogoj tajnosti, a jedan od njegovih najvažnijih centara bio je laboratorij u Los Alamosu u Novom Meksiku. Na čelu naučnog tima bio je američki fizičar Robert Oppenheimer.
U projektu su učestvovali neki od najistaknutijih naučnika tog vremena, među njima Enrico Fermi, Niels Bohr i Hans Bethe. Veliki broj evropskih naučnika izbjegao je u Sjedinjene Američke Države zbog nacističkog progona i rata, a njihovo znanje postalo je dio američkog nuklearnog programa.
Albert Einstein nije učestvovao u samom Projektu Manhattan. Ipak, njegovo ime povezano je s početkom američkog nuklearnog programa. Einstein je 1939. godine, zajedno s fizičarem Leom Szilardom, potpisao pismo predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu u kojem je upozorio na mogućnost da nacistička Njemačka razvije izuzetno moćno oružje zasnovano na nuklearnoj fisiji.
Roosevelt je nakon toga pokrenuo američka istraživanja urana, a razvoj događaja ubrzala je eskalacija Drugog svjetskog rata.
Pearl Harbor i ulazak SAD-a u rat
Japanski napad na američku mornaričku bazu Pearl Harbor 7. decembra 1941. godine promijenio je tok rata. Dan kasnije Sjedinjene Američke Države objavile su rat Japanu.
Godinu kasnije formalno je pokrenut Projekt Manhattan, jedan od najvećih i najskupljih naučno-vojnih poduhvata u istoriji. U njega su uključene milijarde dolara, desetine hiljada ljudi i brojni istraživački centri širom SAD-a, Kanade i Velike Britanije.
Robert Oppenheimer je 1943. postao direktor laboratorije u Los Alamosu, gdje je trebalo konstruisati prvo nuklearno oružje.
Kako je izabrana Hirošima?
Do proljeća 1945. američka vojska počela je razmatrati moguće ciljeve za upotrebu nove bombe. Na listi su bili japanski gradovi koji su imali vojni značaj, ali i dovoljno veliko urbano područje da posljedice eksplozije mogu biti jasno procijenjene.
Hirošima se našla među glavnim kandidatima. Grad je tada imao oko 255.000 stanovnika i bio je važan vojni i logistički centar, ali je u njemu živio i veliki broj civila.
Kyoto je u jednom trenutku takođe bio među mogućim metama, ali je uklonjen s liste, između ostalog zbog svog ogromnog kulturnog i istorijskog značaja.
U međuvremenu su američka bombardovanja japanskih gradova već odnijela veliki broj života. Tokom masovnog bombardovanja Tokija u martu 1945. godine poginulo je oko 100.000 ljudi.
Okinawa i strah od invazije
Bitka za Okinawu, koja je počela krajem marta 1945. godine, bila je jedna od najkrvavijih bitaka na Pacifiku. U tromjesečnim borbama poginulo je više od 100.000 japanskih vojnika, veliki broj civila i oko 12.000 američkih vojnika.
Ogromni gubici na Okinawi uticali su na američke procjene o mogućoj invaziji japanskog kopna. Američki vojni vrh očekivao je da bi takva operacija mogla donijeti još veće ljudske žrtve.
U aprilu 1945. umro je predsjednik Roosevelt, a na njegovo mjesto došao je Harry Truman. Tek nakon preuzimanja funkcije Truman je detaljno upoznat s postojanjem Projekta Manhattan.
Njemačka je kapitulirala 8. maja 1945. godine, ali je rat na Pacifiku nastavljen.
Trinity – trenutak kada je svijet ušao u nuklearno doba
Prije nego što je atomska bomba upotrijebljena protiv Japana, Amerikanci su željeli provjeriti da li će nova tehnologija uopšte funkcionisati.
Prva nuklearna proba izvedena je 16. jula 1945. godine u pustinji Novog Meksika. Operacija je dobila naziv Trinity.
Eksplozija je pokazala razornu snagu oružja kakvo svijet do tada nije vidio. Oppenheimer je kasnije opisao trenutak koji je označio početak nuklearnog doba riječima iz hinduističkog spisa Bhagavad Gite: „Sada sam postao Smrt, uništavatelj svjetova.“
Nekoliko dana kasnije američko vojno rukovodstvo dobilo je odobrenje za upotrebu atomske bombe protiv Japana.
Posljednje upozorenje Japanu
Na konferenciji u Potsdamu, koja je održana u julu 1945. godine, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Kina objavile su Potsdamsku deklaraciju.
Japan je pozvan da se preda, uz upozorenje da će u suprotnom uslijediti potpuno uništenje.
Japanska vlada nije prihvatila zahtjev.
U međuvremenu je Sovjetski Savez 8. avgusta objavio rat Japanu.
Dan kasnije uslijedio je drugi nuklearni napad.
Hirošima – 6. avgust 1945.
Ujutro 6. avgusta 1945. godine američki bombarder B-29 Enola Gay poletio je prema Hirošimi.
Avion je nosio atomsku bombu nazvanu Little Boy, napravljenu na bazi urana. Bomba je bačena s visine od oko 9.400 metara i eksplodirala približno 600 metara iznad tla.
U djeliću sekunde ogroman toplotni i udarni talas proširio se gradom. Zgrade su rušene, izbili su požari, a hiljade ljudi umrle su gotovo trenutno.
Procjene broja žrtava razlikuju se, ali se smatra da je do kraja 1945. godine od posljedica eksplozije, povreda i radijacije umrlo oko 140.000 ljudi.
Iznad grada formirao se karakteristični gljivasti oblak koji je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola nuklearnog doba.
Tri dana kasnije istorija je ponovljena.
Nagasaki – 9. avgust 1945.
Dana 9. avgusta, u 11.02 sati, američki bombarder B-29 Bockscar izveo je novu misiju.
Meta je prvobitno trebalo da bude Kokura, ali zbog loše vidljivosti avion je preusmjeren prema Nagasakiju.
Na grad je bačena atomska bomba Fat Man, napravljena na bazi plutonijuma. Eksplodirala je na visini od oko 470 metara.
Iako je bomba bila snažnija od one bačene na Hirošimu, konfiguracija terena u Nagasakiju ograničila je dio razaranja. Ipak, desetine hiljada ljudi su poginule, a posljedice radijacije osjećale su se decenijama.
Procjenjuje se da je do kraja 1945. godine u Nagasakiju umrlo oko 74.000 ljudi.
Japan se predaje
Nakon uništenja dva grada i ulaska Sovjetskog Saveza u rat protiv Japana, japansko rukovodstvo suočilo se s potpunim slomom.
Car Hirohito je 15. avgusta 1945. putem radija objavio da Japan prihvata uslove predaje. Formalni dokument o kapitulaciji potpisan je 2. septembra.
Drugi svjetski rat bio je završen.
Ali posljedice Hirošime i Nagasakija tek su počinjale.
Hibakuše – ljudi koji su preživjeli
Preživjeli atomske napade poznati su kao hibakuše. Mnogi od njih godinama i decenijama nosili su posljedice izloženosti radijaciji – od različitih bolesti do povećanog rizika od karcinoma.
Osim fizičkih posljedica, brojni preživjeli suočavali su se i s psihološkim traumama, gubitkom članova porodice i društvenom stigmom.
Hirošima i Nagasaki tako nisu ostali samo simboli kraja Drugog svjetskog rata. Postali su i upozorenje o posljedicama nuklearnog oružja.
Samo četiri godine nakon napada, 1949. godine, Sovjetski Savez uspješno je testirao svoju prvu atomsku bombu. Time je započela nova era – nuklearna trka velikih sila i strah od mogućnosti da bi budući rat mogao dovesti do uništenja mnogo većih razmjera.
Osam decenija kasnije, Hirošima i Nagasaki ostaju među najstrašnijim podsjetnicima na to koliko daleko čovječanstvo može otići kada se naučna dostignuća pretvore u oružje.