Priča o slatinskom Plantagu je priča o tome kako dobra poslovna ideja, uz upornost, rad i volju, može rezultirati odličnim poslovnim uspjehom i tradicijom, u njihovom slučaju dugom 16 godina.
Sa oko milion kutija čaja godišnje, spadaju u red najvećih domaćih proizvođača ovog napitka, a svaki deseti čaj koji popijete u BiH je njihov. U razgovoru za Buku, Aleksandar Vukmirović, idejni tvorac i vlasnik firme, govori o svojim počecima, o tome šta je potrebno da bi se pokrenuo dobar biznis, ali otkriva nam i svoje buduće planove.
Koliko već godina postojite?
Firma je registrovana 31. 12. 1999. godine, na simboličan datum, posljednjeg dana prošlog milijenijuma. Prije nego što sam se odlučio na ovaj korak, radio sam prodaju između ostalog i čajeva za jednu firmu iz Srbije, kojoj je bilo interesantno bosansko tržište. Ubrzo sam uvidio da, ukoliko imaš kvalitetnu robu, prodaja ne bi trebala biti sporna.
Kako su mi čajevi bili i interesantni i bliski, a poznavao sam i specifične ukuse naših ljudi, odlučio sam da počnem da radim sam, da pokrenem jedan malo ozbiljniji i bolji posao.
Zahvaljujući ponajviše stalnom ulaganju u podizanje kvaliteta, što je pratila povećana tražnja za našim proizvodima - firma je iz godine u godinu bilježila stalni rast.
U kojoj mjeri naši ljudi konzumiraju čaj?
Još uvijek to nije na nivou kao što je u Evropi, gdje ljudi recimo piju crni čaj, koji za njih predstavlja ono što je za nas kafa. Naši ljudi čajeve piju uglavnom zbog zdravstvenih benefita i smirujućeg dejstva.
Tako je tržište čaja u našoj zemlji oko 17 miliona maraka godišnje, dok se tržište kafe kreće između 90 i 120 miliona maraka godišnje.
Što se tiče okusa, njihov broj se vremenom mijenjao. Tako smo prije nekoliko godina proizvodili više od 50 vrsta čaja, a danas, analizirajući zahtjeve tržišta, asortiman smo sveli na 20 različlitih ukusa.
Ranije smo imali i neke malo specifičnije čajeve, koji su bili naš premijum, poput Ledenog doba ili Marokanskog čaja. Ljudi su ih zaista voljeli i danas ih traže. Jednostavno smo napravili neke greške u kanalima prodaje, ali vjerujem da ćemo u doglednoj budućnosti to ispraviti i u našu ponudu opet uvrstiti i ove zaista posebne ukuse.
Gdje se snabdijevate ljekovitim travama?
Mnogobrojne vrste samoniklog ljekovitog bilja i šumskih plodova, koji su dragocjeni sastojci naših čajeva, su sa naših planina i već godinama sarađujemo sa istim snabdjevačima iz istočne Hercegovine, Gornjeg Vakufa, Uskoplja, Vranice…
Neke trave uvozimo i to uglavnom gajene, poput kamilice iz Hrvatske i mente iz Srbije.
Do 2008. godine sami smo se bavili plantažnim uzgojem, uzgajali smo mentu, ali nakon što je Ministarstvo privrede RS ukinulo poticaje za uzgoj ljekovitog bilja, to nam se više nije isplatilo, jer se domaći proizvod nije mogao nositi sa subvencinisanim biljem iz inostranstva.
Danas na proizvodnji, doradi i sušenje čaja radi 20 ljudi i to je do sada najveći broj zaposlenih u ovom sektoru.
Kolika je vaša godišnja proizvodnja?
Na tržištu BiH Plantago ima oko 10 posto udjela, odnosno ostvaruje oko 1, 7 posto prometa godišnje. U RS je taj udio još veći dok smo u regionu Banjaluke lider i pokrivamo oko 30 posto tržišta čajeva, odnosno ovdje je svaki treći popijeni čaj 'Plantagov'. Tu se ne namjeravmo zaustaviti, imamo i kapaciteta i volje da idemo na čelo, da budemo lider u BiH.
Planirate li izvoz?
Nedavno smo registrovali našu firmu u Crnoj Gori, nastavićemo se širiti i u susjednu Srbiju, a u nekoj bližoj budućnosti nadam se i u Hrvatsku. Izvoz u zemlje regiona nam je svakako u planu, ali primarni cilj nam je BiH, da ovdje budemo lider, intenzivno radimo na tome i vjerujem da možemo uspjeti.
Šta država može učiniti kako bi pomogla domaću proizvodnju, ali i stimulisala izvoz?
Postavka PDV-a je sama po sebi stimulišuća za privredu jer kupuješ robu na koju koristiš ulazni PDV, kada izvoziš proizvod ti je oslobođen PDV-a. Tako da je sistem PDV-a izvozno stimulišući i nakon njegovog uvođenja popravljena je ukupna slika pokrivenosti uvoza izvozom u BiH. Najveći problem sa kojim se susrećemo je neuređenost tržišta. Sve zemlje čuvaju domaći proizvod, ali BiH ne. Kod nas su dobrodošli svi tuđi viškovi proizvoda. A nama je potrebno samo jedno- da država čuva svoj proizvod.
Šta je sa politikom, koliko se ona miješa privrednicima u njihov posao?
Miješa se na način da nam ne omogućava prodaju robe u drugim mjestima u BiH. Zbog toga što je neko nešto rekao, mi iz Banjaluke imamo problem da prodamo robu u Sarajevu, a oni iz Sarajeva iz istog razloga imaju problem da prodaju robu ovdje. Ne možeš reći Sarajevo je Teheran, a živiš na tom budžetu i obrnuto. Na Zapadu političari i njihove vlade to sebi ne mogu dozvoliti. Njima je u interesu da im raste ekonomija, a našim političarima zaista ne znam šta je cilj. Oni tim izjavama ne postaju popularniji, niti ičemu dobrom doprinose. To je valjda nedostatak strategije.
Znači, politički ambijent bi trebao biti bolji?
Da , ali nam to ne treba biti izgovor. I u mnogim drugim zemljama postoje problemi, neki su teži, neki lakši, ali onaj ko hoće da radi bori se i na kraju uspije.
Kod nas su ljudi skloni tome da kukaju, zato što je tako lakše. Često možete čuti, “ma šta će ti to, ne isplati se”. Pitam se onda koji je njihov sljedeći izgovor, jer lako je nešto uraditi, a još lakše ne uraditi. To je jednostavno nedostatak želje i volje, a i naš je mentalitet takav.
A zaista ne treba puno da bi se uspjelo, bilo da si u BiH, Americi ili Kambodži, samo upornost, rad i volja.
I za kraj možete li nam reći da li pripremate nove projekte i, ako nije tajnom, o čemu je riječ?
U toku naredne sezone izlaze tri nova okusa Plantago čajeva. Riječ je o crnom čaju, a eksperimentisaćemo i sa jednim voćnim i sa jednim biljnim čajem. Naravno, naš prioritet i u narednom periodu ostaje izbijanja na čelo bh. liste i izlazak na tržišta regiona.
Razgovarala: Tatjana Čalić
